StoryEditorOCM

proglašenje igp-aSplitski profesor ima ideju kojom bi se ‘ubile dvije muhe‘: Više ribe nama, a trošak goriva znatno manji!

18. prosinca 2020. - 07:45

O čuvenom zajedništvu često čujemo, ali nije nimalo rijetko, naprotiv, da taj pojam koristi jača strana ne bi li je onda slabija strana poslušala.

Tako će sada Italija – u zajedništvu s Hrvatskom – budimo mrvu papreni, proglasiti isključivi gospodarski pojas na svojoj strani Jadrana, a mi, istodobno i usklađeno, na svojoj.

Kako je Goran Grlić Radman, ministar vanjskih poslova, u četvrtak najavio u Saboru, to će biti već u siječnju 2021. godine. Eto nam iznenadnoga novogodišnjeg dara iz susjedstva! Tko će znati vidi li naš šef diplomacije u svemu i pravu priliku koju ćete sada čuti, ali glupo bi je bilo propustiti.

Ugrožena populacija

Evo kako to opisuje prof. dr. Alen Soldo, profesor Odjela za studije mora Splitskoga sveučilišta:

– Možemo se izravno obratiti Europskoj komisiji – budući da je naš Jadran i europsko more otkad smo u Europskoj uniji – pa im predočiti opće poznate argumente da je Jabučka kotlina najveće mrijestilište Jadranskog mora, koja ujedno čini najveći dio gospodarskog pojasa, pa zbog ugrožene morske populacije, strogo zaštititi cijelo područje budućeg hrvatskog isključivog gospodarskog pojasa.

Dr. Alen Soldo podsjeća na kronologiju događaja i naglašava: Talijanski gospodarski pojas zrcali našu nesposobnost

Naravno, istodobno treba predložiti i Talijanima da i oni poduzmu isto na području svojeg IGP-a, koji će uskoro proglasiti. Ali, nije nam nužno. A u čemu je štos:

– Ta zaštitna zabrana izlova u cijelom pojasu morala bi se odnositi na sve ribare, takva je europska pravna stečevina. Dakle i na naše, hrvatske, pokraj talijanskih i onih iz ostalih zemalja EU-a. Na treće zemlje, odnosno nečlanice Unije, to se odnosi svakako.

Hrvatskoj to neće predstavljati problem, naprotiv, korisno bi bilo, budući da naši ribolovni napori praktički i ne sežu u to daleko područje. Naša flota ionako malo lovi u tim vodama, tamo su češće Talijani. Znači, domaći ribar ne bi plakao zbog lovostaja.

– Morska populacija itekako bi se oporavila, a prirodni smjer kretanja ribe vodi ovamo, prema hrvatskom teritorijalnom moru, gdje možemo loviti samo mi. Ukratko, više ribe nama, uz znatno manji trošak goriva, koji inače nije tako lako podnositi – tumači splitski profesor.

Tim potezom ubili bismo i drugu muhu. Strategija EU-a o bioraznolikosti predviđa da zemlje članice do 2030. zaštite minimalno 30 posto svoga mora. A područje skorašnjeg hrvatskog IGP-a predstavlja čak 44,8 posto ukupnog mora pod jurisdikcijom RH. Eto, mogli bismo biti pioniri barem u nečemu.

image
Danijel Soldo/Ilustracija/Cropix

Italija u škripcu

A zašto su Talijani odjednom zainteresirani za proglašenje IGP-a?! Prema Soldinim riječima, naši jadranski susjedi iscrpili su odavno teritorijalne vode i love daleko izvan njih, ali ribolovni prostor im se smanjuje s južne strane Apeninskog poluotoka.

Potiskuju ih i zemlje Sjeverne Afrike, šireći zaštitu voda pred svojim obalama, a Talijani se susreću i sa žestokom EU te turskom konkurencijom bliže talijanskih obala. Proglašenje isključivog gospodarskog pojasa mogao bi im bit spas.

Soldi je pomalo smiješno čuti kako su se sada stekli uvjeti da Hrvatska proglasi svoj IGP, kako to navodi hrvatska vladajuća politika.

Žalosno je što ispada da se ti povoljni uvjeti zapravo svode na talijansku formulu – kada njima paše, možemo i mi, a kada im nije pasalo, prije gotovo 20 godina, bilo je sto problema i pritisaka, pa je Hrvatska tada odustala od suverenog prava svake države da proglasi svoj pojas.

– Smiješno mi je što se sada kao zagovaratelji pojasa javljaju i neki koji su mu se tada protivili. A da ga jesmo bili proglasili u to vrijeme, imali bismo puno veću korist i, prema mišljenju dobro upućenih, prije bismo bili ušli u Europsku uniju. I za razliku od famoznog ZERP-a, koji je neka naša kreacija, za IGP se u međunarodnom pravu točno zna što su prava i obveze države koja ga proglasi – ističe prof. dr. Soldo.

Ipak, naglašava, treba visoko podignuti ruku u Saboru za naš isključivi gospodarski pojas u Jadranu i to bi trebalo biti doneseno jednoglasno.

Albanija nije prijetnja


– Onima koji navode da raste albanska ribarska flota i da bi to mogao postati opći problem na Jadranu, treba reći da je to besmislica – poručuje prof. dr. Soldo.

Igrom slučaja, voditelj je EU-ova projekta poboljšanja albanskog morskog ribarstva, "teškog" pet milijuna kuna, pa je izvrsno upoznat sa stanjem u toj zemlji.

– Albanija ima flotu manju od 600 plovila, a više od 90 posto njih su kraći od 12 metara, dakle, u pitanju su brodice, a ostatak je praktički škart kojeg su se rješavali Talijani i Francuzi za vrijeme svoga "scrappinga". Nasuprot njima, hrvatska ribarska flota broji 7500 plovila – navodi profesor.

Brodova ima dovoljno


– Apsolutna je glupost da nemamo čime nadzirati gospodarski pojas. Pa sve je dostupno na internetu, sve se vidi u realnom vremenu, možete točno prebrojiti i vidjeti svaki brod na ekranu, čak i svatko od nas iz kuće, ima brojnih servisa i aplikacija – veli profesor.

A čime ćemo uloviti prekršitelje, osobito ilegalce bez identiteta, ako nas ima samo za ekranima, ali ne i na moru?

– Ima brodova, Obalna straža, pomorska policija, HRM, a tko nam brani graditi flotu za nadzor...

Ekskluzivni na svome


Kada se kaže da je Jadran europsko more, to se odnosi i na naše teritorijalne vode. Drugim riječima, ribari ostalih zemalja Unije, prije svega Talijani, mogli bi ribariti unutar 12 milja od naših obala kada bi mogli dokazati da su tu radili i u povijesti. Budući da to jednostavno nije ni bilo tako – koristimo dodatne europske propise te smo ekskluzivni na svomu i stranci nam nemaju pravo bacati parangale i mreže pred kućnim pragom.

Kolec: Svaka općina može proglasiti zonu lovostaja


Poznati umaški ribar Daniele Kolec uglavnom dijeli mišljenje sa splitskim sveučilišnim profesorom. Kaže da će našim ribarima, barem u početku, biti više-manje isto kao i do sada. Na temelju dogovora s talijanskom stranom oko zaštitnog lovostaja u Jabučkoj kotlini, već se vide pomaci u obnovi populacije.

Nervira ga što pojas nismo proglasili odavno, ali drži da su tada Talijane u osujećivanju Hrvatske podjarivali Slovenci, a dio krivnje ide i na zainteresirane lobije kod nas i u Italiji.

– Imam ja i drugi prijedlog: zašto svaka općina ili grad, županija na moru, ne bi na svom području proglasila zaštićenu ribarsku zonu na četvornom kilometru ili dva površine. To ne bi ugrozilo domaće ribare, a dobili bismo 200 četvornih kilometara zaštićenog prostora. Postoji takav slučaj u Trstu, pred muzejom Miramare, možda na jednom prostornom kilometru. Sada je tu ribe kao u akvariju, lubini šest-sedam kila, velike kavale i druge vrste – navodi Kolec.

Kaže i da bismo se trebali okrenuti drugim tržištima, a ne samo talijanskome, gdje završava većina našeg izvoza riba, školjkaša, mekušaca i rakova, pa na neki način i tu ovisimo u susjedima.

– Oni zarađuju desetke milijuna eura kad naša roba dođe na njihove burze. Naši ribari dobiju novac, nema problema, ali zašto mi ne bismo imali svoje burze – ne kao one propale što su bile – pa da zarade nešto i drugi naši ljudi. Zašto se ne okrenemo austrijskom ili češkom tržištu, iz Praga stalno pitaju ima li jadranske ribe – govori Kolec.

Naravno, nema ništa protiv IGP-a, ali više bi valjao prije 20 godina.

08. studeni 2024 04:00