Početkom ove godine vlasnik japanskoga lanca sushi restorana nadmašio je sva predviđanja javnosti i tunu tešku 278 kilograma na novoj tokijskoj tržnici platio je rekordnih 3,1 milijun dolara, ili oko 20 milijuna kuna. Realno, tuna te veličine procjenjuje se na oko 60 tisuća dolara, no bogati Japanac isprsio se radi reklame.
Inače, cijena kilograma plavoperajne tune je oko 40 dolara.
Skupo plaćena tuna ulovljena je uz obale Japana, čiji stanovnici izuzetno cijene ovu morsku namirnicu zbog nutritivnih vrijednosti, visokog postotka proteina i masti (omega-3 i omega-6 nezasićenih masnih kiselina), a poznato je da se najbolja tuna na svijetu uzgaja u našem moru.
Rašireni krivolov
Zbog ogromne potražnje Japana, plavoperajna tuna jedan je od najvažnijih hrvatskih izvoznih proizvoda. No, dok za našom tunom Japanci luduju, kruži priča kako Hrvati i nemaju baš prilike jesti jadransku tunu, nego neke nadomjestke natopljene hormonima, konzerviranu tunu loše kvalitete ili pak tunu iz krivolova.
Poznata je lanjska afera sa švercom tune u 11 europskih zemalja u kojoj je otkriveno meso loše kvalitete, namijenjeno preradi za jeftine konzerve, natopljeno kemikalijama koje joj daju boju sličnu svježoj tuni.
Docent dr. sc. Leon Grubišić, voditelj Laboratorija za akvakulturu splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, odbacuje takve teorije zavjere barem što se tiče našeg tržišta, uvjeravajući nas da su kontrole dosta stroge i efikasne.
– Tuna je manje prisutna na našem tržištu zbog regulatornih mjera. U razdoblju kad je dopušten ribolov plivaricama, od 26. svibnja do 24. lipnja, u mreže se uhvate samo male tune, koje se ne smiju prodavati, nego su dobre samo za kavezni uzgoj. Uzgojenu tunu gotovo je nemoguće prodavati kod nas zbog skupih restrikcijskih mjera u kontroli prometa tunom.
Naime, svaka riba izvađena iz kaveza mora biti ovjerena od strane regionalnog promatrača, a to košta. Njegova je dnevnica oko 150 eura. S druge strane, uzgojena tuna premasna je za naše pojmove, pa se ona tovi za Japance, koji traže takvu masnu tunu. U restoranima pak možemo naručiti divlju tunu, ne uzgajanu, a definirano je tko je može loviti – kaže nam.
Kvote za sportaše
Hrvatska godišnja kvota za izlov tune lani je bila 780 tona, a u idućim godinama će značajno rasti.
– U gospodarskom ribolovu tune mogu loviti plivarice tunolovke, kojima je lanjska kvota bila oko 700 tona. Tu je i lov udičarskim alatima (parangal se rijetko koristio) koje koristi 12 brodova, profesionalaca kojima je dopušten lov na tune u Hrvatskoj. Lani su imali kvotu od 60 tona. Dio toga išao je u izvoz, dio na hrvatsko tržište, najčešće u restorane. Tu je i prilov, odnosno slučaj ako netko slučajno ulovi tunu, prijavi je i legalno proda.
Tu ribu iz gospodarskog ulova možemo konzumirati u Hrvatskoj, a u praksi dio nje završi u Italiji, a dio u našim restoranima. Manji dio kvote otpada na negospodarski ribolov – sportski, u što spada big game, kao jako popularan sport, i rekreacijski za trofejne primjerke. Kvota za sportski je tri tone, a za trofejne osam tona godišnje – objašnjava nam ovaj znanstvenik, do kojega dođe informacija o svakoj ulovljenoj tuni u Jadranu, kao i o namjerama fizičkih osoba za rekreacijskim ribolovom, što je moguće samo uz stroge dozvole.
Zapravo, ni jedna vrsta nije tako kontrolirana kao tuna, navodi nam dr. Grubišić.
– Zbog razvoja japanskog tržišta, ona je postala jako zaštićena. Sve je pitanje ponude i potražnje. Prije desetak godina izlovljavala se do krajnjih granica, dok nisu uvedene stroge regulatorne mjere. Međunarodna krovna komisija za zaštitu tuna ICCAT posljednjih deset godina provodi program obnove stoka plavoperajne atlantske tune, te je radi poboljšanja stanja ove vrste određivala minimalnu veličinu ulovljene ribe, vremenska ograničenja lova te kvote izlova. Rezultat je da se bilježi oporavak tune.
Zamjena za kitove
Tuna iz naših uzgajališta izvozi se u Japan od 1996. godine, a cijena je bila tako visoka zbog njezine masnoće da su jedino Japanci to mogli platiti. Oni pak godišnje uvoze oko 60-70 tisuća tona raznorazne tune za potrebe prehrane, općenito, a mi im izvozimo oko 3000 tona. Dok je naša tuna iz uzgoja za nas premasna, Japancima je omiljena. Prije su oni jeli meso masnih morskih sisavaca, no njihov je izlov u međuvremenu zabranjen, pa se tuna pokazala kao sjajno rješenje – objašnjava nam.
Zbog velike potražnje iz Japana, naša uzgajališta posluju odlično. No, i ona su pred velikim izazovima, upozorava Grubišić.
– Uzgajališta podliježu strogim kontrolama i stalnom monitoringu. Prije, kad su neki tek uspostavljali uzgoj bez potrebnih znanja, događali su se incidenti i razdoblja negativnog utjecaja na okoliš, no zadnjih godina predložene uzgojne tehnologije i lokacije za uzgajališta trebaju proći stroge studije utjecaja na okoliš da bi uopće mogli početi s radom.
Tuna je vrsta otvorenog mora i ima ogromne potrebe za kisikom. Ako ga nema dovoljno, ona je pod stresom, ne jede i na koncu ugiba. Tako da negativan utjecaj na okoliš ima i loš utjecaj na ribu, a to se ne isplati – kaže ovaj stručnjak, dodajući kako se kavezi za tune postavljaju na dubinama od 60 metara, gdje nema posidonije, inače zaštićene vrste morskih cvjetnica koja je rastilište za mlađ brojnih vrsta riba, zalog opstojnosti bioraznolikosti i izvora kisika u moru.
Srdela poskupila
Navodi također kako kod nas nema prostora za umjetnu hranu za tune jer se naša tuna hrani na prirodan način, sitnom plavom ribom koja nema nepoželjnih teških metala, a Japanci, naši najbolji kupci, traže isključivo najzdraviju ribu.
– No, djelatnost uzgajališta je pred velikim izazovima. Ulovne kvote rastu, potražnja za sitnom plavom ribom se povećava zbog razvoja prerađivačke industrije, posebice srdela i haringi, koje su sad skuplje, pa vlasnici uzgajališta trebaju racionalnije gospodariti – smatra Grubišić.
Da u poslovanju s uzgojem tuna treba ići naprijed, potvrđuje i najnovija vijest o suradnji lanca Metro i Pelagos net farme, tvrtke generala Ante Gotovine. Plavoperajna jadranska tuna sushi/sashimi kvalitete, profesionalnim kupcima Metroa bit će dostupna u veleprodajnim centrima diljem Hrvatske.
