Daniel Vignjević je pro-staff za Garmin i Savage Gear i u ribolovu i na moru provodi puno vremena stalno istražujući nove metode i tehnike što je naravno užitak, ali i ozbiljan posao.
Zato je i kod njega potreba za odmorom, i to pravim odmorom bez opterećenja itekako prisutna, a za što je jedini lijek kompletan vikend proveden u ribolovu.
Evo što je za tih par dana doživio, ulovio i zaključio:
- Bio je to još jedan terapeutski vikend na moru s bratom.
Kažem namjerno terapeutski jer su me ta tri dana i par noći na brodu, kada nismo mislili ni na što osim gdje uloviti sljedeću ribu ili lignju za ješku i iz kog smjera sutra puše vjetar, toliko resetirali i odmorili da sam potpuno zaboravio gdje sam stao s poslom, dogovorima i planovima.
Shvatio sam i koliko previše čitam užasne click bait-vijesti i konstantne eskalacije sukoba svjetskih razmjera i ekonomskih kataklizmi, a koje su nakon četiri dana bez otvaranja portala još uvijek bile iste eskalacije svjetskih razmjera samo s novijim datumima i s tom razlikom što ih više nisam primao u svoj mentalni prostora zbog čega sam sretan i opušten.
Kad uz takav odmak malo razmislim, tada mi se učini kao da živimo u nekoj Black Mirror distopijskoj epizodi gdje nas mediji drže napetima u vezi nečega na što mi zapravo nemamo nikakvog utjecaja niti išta od toga svega direktno utječe na naš svakodnevni život pri čemu sve to jako utječe na naše mentalno zdravlje samim time što mislimo o tome.
Činjenica je da nas tako nas drže u nekoj latentnoj histeriji od čega treba zapravo bježati.
Istina je da ne možemo živjeti pod kamenom, ali to treba povremeno izbaciti iz sistema – priča nam Daniel.
- Spavanje u kabinici moje barkice mi je nešto najljepše što postoji na svijetu, pogotovo kad si na zaklonjenom sigurnom vezu kojih u mojem akvatoriju pogotovo po zimi ima napretek.
Valovi stvaranju poseban zvuk odbijajući se od plastike broda kao da mumljaju uspavanku na čudnom jeziku, a ljuljuškanje barke pod morem daje osjećaj koliko si zapravo lagan, malen i dok ležim zamotan u toplu vreću, čini mi se kao da me netko nuna u toplom naručju.
Budim se više puta tokom noći jer na brodu jednostavno moraš uvijek jednim okom biti na oprezu, ali isto tako svaki puta s istim toplim osjećajem tonem nazad u san što je jednostavno prekasno.
Ipak, bez grijanja uz vanjsku temperaturu od tri stupnja, bez obzira na vreće i suhu odjeću pojedine noći budu hladne.
Jednu večer spavamo k‘o hrčci i ne možemo se od miline i topline ustati na ‘jutarnju zraku‘ kad zubatac navodno najbolje grize (mislim da je zimi ipak ‘klik‘ oko 10 sati), a drugu noć koja se čini ista, budimo se više puta jer nam je doslovno zima.
No sve je to dio šarma, čak i bura koja nas je derala dva dana puno jače nego što je u prognozi bilo najavljeno.
Sljedeće zime će nas na Arvoru grijati Webasto i sa smiješkom ćemo se sjećati smrzavanja u legendarnoj Kolpici – nastavlja Daniel.
- S ribolovnog aspekta vikend je bio vrh vrhova.
Ne toliko zbog lijepih ulova, već zbog novih spoznaja da sam, na primjer, svoju igru u ‘lignjonžima‘ digao na razinu da sigurno mogu računati na 10-15 liganja za ješku drugi dan i to u ovom periodu kad i nisu tako aktivne kao u bogatu jesen.
Dobio sam povjerenje u svoje prezentacije i skose iz usidrenog plovila.
Tataki, peškafondo, kako loviti i kada radi lampa, tajming i reakcija kod liganja, kako panulati i najvažnije, dobio sam povjerenje u odabir pozicija čak i na terenima na kojim nisam nikad lovio.
Ulovio sam svoje prve ribe na zoku i dobio samopouzdanje u sistem za ješkanje lignje s tri udice koji mi je otkrio Vicko.
Možda zvuči smiješno, ali u moru how-to clipova koji često zapravo nisu produkt iskustva, nije lako odabrati i testirati sistem.
U prosjeku sam jednom mjesečno par dana na moru i općenito, ne znam naći zubaca.
Treba pogoditi pravu poziciju, pravom prezentacijom, na pravoj dubini i sve to u pravo vrijeme.
Preteška jednadžba za mene, jer jednostavno nemam fond pozicija, ni dovoljno ulovljenih riba.
Ali u učenju je gušt i nije mi problem ‘fejlati‘ jer znam da će se kockice u jednom trenutku početi slagati, a tada će gušt biti još veći jer će iz amene biti vrijeme i milje koje sam morao uložiti.
Svi maheri s mora su prošli isto da bi došli do znanja i zato te ljude posebno cijenim – priča Daniel dalje.
- Dobar sistem udica u panuli je posebno bitan jer su opterećenja ekstremna i neusporediva s bilo čime u slatkovodnom ribolovu, a često se cijeli vikend svede na taj jedan jedini griz koji ako nisi zakačio ili ako se riba otkačila, bude frula-vikend.
Ako pak izvučeš lijepu ribu stvorio si nezaboravnu uspomenu za cijeli život i nije ti žao cestarina, goriva, trajekta, spremanja i raspremanja čamca i svega ostalog.
Ulovio sam prvu ribu ‘ispod zida‘ što je specifična struktura odrezanog dna u kojoj je dosta uspješna tehnika čekanja griza s plovilom usidrenim pramčanim elektromotorom, u mom slučaju Garmin Force-om koji je u besprijekornom stanju ušao u četvrtu godinu slane uporabe.
Legendarna GT 51 sonda sa svojim Side-Vu me iznova oduševila sa prikazima grota.
Čak sam si dao truda i spojio Panoptix PS30 da uživo gledam koliko sam odmaknut od zida.
Ma šou-program!
Skroz me elektronika veseli stoga ne mogu biti sretniji što surađujem s brendom kao što je Garmin, jer su uz sve i super ekipa.
Savage Gear Salt 10 Jigging multić i Slow jigging SG 2 štap od 250 grama su također super kombinacija za zoku ili ješku.
Osim toga, jeo sam najfiniji carpaccio od luca koji je pola sata prije nego se našao na tanjuru još plivao.
Carpaccio se doslovno topio u ustima.
Vlado je ulovio morskog psa tako što je osjetio kako velika riba vuče štap kao da mu ga hoće oteti iz ruke.
Uhvatili smo i gofa, i krasne pagre, i lijepe pauke, a i jedna mi je riba sve potrgala na zidu.
Svašta je bilo i potvrdilo se još jednom da baš nikada ne znaš šta će ti donijeti novi dan na moru.
Sa svakom novom morskom avanturom kao da bolje razumijem značenje riječi more.
I zato ti more, još jednom, hvala – ispričao nam je Daniel Vignjević.
