Bilo je to na samom kraju lipnja, kada smo se napokon Masimo Višković i ja uspjeli dogovoriti za jedan ribolov. S obzirom na svakodnevne obaveze, bilo je jako teško naći neko zajedničko slobodno vrijeme, između ostaloga i zato što on živi u Koromačnom, a ja u Rijeci.
No, poziv od Masima se ne odbija. Ostatak ekipe Kvarner fishinga morao je raditi, tako da smo Masimo i ja zapravo bili sami. Pa iako je Masimo i toga dana radio, uspjeli smo se dogovoriti da bismo oko četiri popodne mogli pomalo do barke, jer s obzirom na doba godine, to i nije neka kasna ura. No, iznenadio sam se kada sam shvatio da nas Masimo ne vodi na ribe, nego na lignje.
OPĆA PRAZNINA
U dogovaranju oko toga što bismo mogli loviti, on je rekao da idemo probati loviti lignje. S obzirom na to da su kraj lipnja obilježili toplinski udar, prazna faza mjeseca i nepovoljan maestral, bio sam poprilično skeptičan hoćemo li uopće imati uspjeha. Skepsu je povećavala činjenica da se na Kvarneru ove godine lignje jako slabo lovilo, a po ljeti nitko nije ni pokušavao.
No, Masimo je samouvjereno rekao da ćemo sigurno naći koju. Meni je u glavi bilo da barem jednu malu, ljetnu, ulovimo, ja sav sretan i zadovoljan. Tako smo tek oko pet popodne isplovili, jer nam se zbog vrućine zapravo i nije žurilo. More je pokazivalo nevjerojatnih 27 stupnjeva, što je za to razdoblje ipak svojevrstan rekord, kao i vanjske temperature koje u povijesti mjerenja nikad nisu bile više.