Uistinu je malo onih koji ne vole lignje. Frigane na kolutove, pečene na žaru, u rižotu, pa lešo na šporko… Mali je milijun načina na koji se mogu spremati, a gotovo je jednak i broj skosavica koje opet povlače svoje načine na koje se lignje love.
Da, sad će već netko reći da se lignje love na skosavicu pod barkom, panulom i s obale – i da je to sve. No, kad se u to umiješaju proizvođači sa svojim specifičnim skosavicama, tada se sve to jako komplicira, pri čemu gotovo svaka od skosavica zahtijeva vlastitu tehniku.
Istina je da se te tehnike i podtehnike u principu međusobno zapravo vrlo malo razlikuju, ali je isto tako istina da svaki iole savjesniji lignjolovac u pričuvi ima barem dvadesetak različitih modela, upravo zbog toga što se lignja ne baca svaki put na istu ...