Pirka (Serranus scriba) vrsta je morske ribe iz porodice Serranidae, poznate po tome što su dvospolci (hermafroditi). Poznata je po svojoj proždrljivosti i većini ribolovaca ne treba neko veliko umijeće da je ulovi, no kriva je za mnogi izgubljeni predvez. Najčešće se sama vješa na udicu, jer se vrlo neoprezno i pohlepno baca na sve što je jestivo bez obzira na veličinu ješke.
Ova šarena riba (a ovu jedinku u Rijeci je snimio naš Srđan Vrančić) s plavičastom mrljom na trbušnoj strani i velikim ozubljenim ustima će vrlo agresivno nasrnuti na sve što joj se učini jestivim, pri čemu veličina ješke nikako nije problem.
Lovi se pridnenim sustavima, s tim da trebate početi s izvlačenjem čim osjetite da je prihvatila ponuđenu ješku, kako predvez ne bi odvukla u prvi procjep tražeći skrovište.
Omiljena ješka su joj svi animalni mamci, od dagnje preko srdele do živoga gavuna, a najboljim su se pokazale kozice, kojima ne može odoljeti. Jednako će rado napasti i bilo koju varalicu koju joj prošetate ispred gubice.
Naraste do tridesetak centimetara dužine, a najteži zabilježeni primjerak težio je 0,402 kilograma. Upravo tu pirku rekorderku je uz otok Škardu ulovio poznati zadarski ribolovac Luciano Pavin.
Inače, pirku nalazimo na svim terenima koji omogućuju kakav-takav zaklon. Najbrojnija je na škrapastim, bogato zaraštenim terenima na kojima s lakoćom pronalazi zaklon. Iako zna zaći i do 50 metara, najčešće je nalazimo na dubinama od 5 do 20 metara.
Premda vrlo nalik vučiću, pirka je nešto trbušastija s jasno plavičasto-ljubičasto obojenim trbušnim dijelom i okomito tamnije isprugana. Peraje su crvenkaste, a ovisno o staništu, temeljna boja može varirati od tamnosmeđe do žarkocrvene.
Strašno je proždrljiva, što podvodni ribolovci u potrazi za hobotnicama znaju iskoristiti. Naime, privučena lelujavim kracima hobotnice, pirka je u stanju satima vrebati ispred rupe u kojoj se hobotnica krije, a što je iskusnim roniocima jedinstven i potpuno jasan putokaz.
Zbog proždrljivosti, često joj se dogodi da krene gutati plijen veći od vlastite dužine.
U udičarenju se najčešće lovi kančenicama, i to kao prilov. U ciljanom lovu na plićim terenima ješku treba plasirati neposredno ispred krupnog kamenja pod kojim traži sklonište.
O njezinu okusu mišljenja su podvojena. Nekima je jako ukusna, a nekima osrednje, no daleko od toga da je nejestiva ili neukusna. Premda se s gastronomskog stajališta cijene ponajprije veći primjerci, na pojedinim dijelovima obale smatra se posebno ukusnom. Priprema se uglavnom kuhana ili u brudetu.
