StoryEditorOCM

RAZGOVORDr. Alen Soldo, vodeći hrvatski stručnjak za ribarstvo o stanju ribljeg fonda u Jadranu: Bližimo se točki bez povratka

Piše Marija Čović
1. listopada 2015. - 10:31

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF nedavno je u svom Izvješću o plavom planetu navela kako su diljem svijeta populacije riba, neophodnih za osiguravanje ljudskih potreba za hranom, u ozbiljnom padu. Najnovije proučavanje morskih sisavaca, ptica, gmazova i riba pokazuje da je u posljednja četiri desetljeća na globalnoj razini populacija ovih životinja u prosjeku prepolovljena, dok su populacije nekih riba opale za čak 75 posto. Ta otkrića prognoziraju nadolazeće probleme svim zemljama, a osobito onima u razvoju.

Loše stanje

- Kakvo je stanje u Jadranu, pitali smo prof. dr. Alena Soldu, vodećeg hrvatskog stručnjaka za ribarstvo i prorektora za znanost i međunarodnu suradnju Sveučilišta u Splitu.
- Jadran nije mogao ostati pošteđen od prelova, posebice stoga što su u Jadranu posljednih desetljeća zavladali neki čudni propisi koji s racionalnim gospodarenjem nisu imali nikakve veze. Koćarski ribolov je na najnižim granama ikad zbog nerazumnog uništavanja, naročito u područjima mrijesta mnogih riba i drugih organizama, kao što je to područje ZERP-a Jabučke kotline. Kod ribolova male plave ribe godinama se mislilo da te ribe neće nikad nestati, iako su svi pravi ribarski pokazatelji ukazivali na to da je takav ribolov neodrživ na dulje vrijeme. Stoga danas plaćamo takvo ponašanje na način da lovimo sitnu ribu koja riboprerađivačima stvara velike, ponekad i nerješive, probleme u preradi. Što se tiče priobalnog ribolova, dugo godina smo odolijevali prelovu, ali onda je posve nestručnim odlukama naše administracije i to poništeno, te danas također imamo vrlo loše stanje priobalnih populacija.

- Oko 1,5 milijuna tona ribe lovi se u Sredozemnom moru svake godine, čak 95 posto ribljih stokova je prelovljeno, 89 posto je osiromašeno dok je većina vrsta morskih pasa gotovo nestala. Važe li ovi podaci i za Jadran?
- Nažalost, danas da, iako možemo kazati da smo još prije desetak godina imali održivo ribarstvo za kojim mnogi danas teže. I umjesto da tu održivost sačuvamo, što je zapravo bilo jednostavno, mi smo vjerojatno sve što smo napravili uradili suprotno. I to sada plaćamo.

Očigledni prelov

- Koje su riblje vrste najugroženije?
- Hrskavične ribe, odnosno morski psi i raže, standardno su prvi na listi najugroženijih, jer su svi alati koji love ove vrste posve neselektivni, a te vrste jednostavno nisu stvorene da bi mogle izdržati takav ribolovni napor. Jedina pozitivna stvar koju smo učinili posljednjih godina, ali ne zahvaljujući ribarskoj administraciji, jest dodjeljivanje statusa strogo zaštićenih vrsta za veći broj morskih pasa i velikih raža. Nakon njih, najugroženije su koćarske vrste, primjerice oslić i škamp, a od priobalnih zubatac te njegovi srodnici fratar, arbun i ostali, te uobičajeno kirnje. Kod male plave ribe specifičan je problem da količine ima, ali lovimo uglavnom nedorasle ili mlade primjerke što opet ukazuje na prelov.

- Poduzima li se išta sustavno kako bi se zaustavili negativni trendovi?
- Ne. Ne postoji apsolutno nikakva prava strategija zaštite jadranskih živih bogatstava, jer da bi se nešto tako imalo trebate koristiti znanje stručnjaka, što kod nas odavno nije običaj, rekao bih ne samo u ribarstvu.

- Koliko je za stanje kriva naša ribarska administracija, a koliko sami ribari?
- Ribari rade onako kako im administracija propiše, pa je prema tome odgovornost uvijek na administraciji. Adminstrativno ukidanje lovostaja brojnih vrsta, te smanjenje ili ukidanje minimalnih lovljenih dužina jasan su pokazatelj posvemašnje nestručnosti administracije kojoj nije jasno kako su upravo te dvije mjere osnova svakog racionalnog gospodarenja. Doduše, pri tome ne možemo pravdati i ribare, jer je kod nas posve uobičajeno da se propisi kroje u skladu s osobnim interesima pojedinaca ili usko povezanih grupica koji su bliže oltaru. Jasno, da se administracija rukovodi stručnim postavkama takvi zahtjevi ne bi nikad prošli, ali kad nam administraciju krasi neznanje, onda nije ni čudo da iz njihove radionice izlaze posve besmisleni propisi koji su i doveli do ovakvog očajnog stanja u moru. Osobno se nadam kako je takvim propisima kumovala samo nestručnost, a ne i nešto drugo.

Ugrožena mrijest

- Je li točna teza da su Talijani odgovorni za 80 posto štete, a mi samo za mali dio?
- Za vrste koćarskog ribolova to je posve točno, iako smo i mi tome kumovali na način da godinama ništa nismo uradili na zaštiti ZERP-a, gdje su najveća područja mrijesta mnogih vrsta. Što se tiče male plave ribe, tu je odgovornost vjerojatno podijeljena, dok je kod priobalnih resursa krivica uglavnom na našoj strani.

- Može li razvoj marikulture pomoći smanjenju prelova?
- Marikultura je ograničena na samo nekoliko vrsta te nikako ne može nadomjestiti svu raznolikost ulova koju ribolov daje. Ipak, povećanjem količine proizvoda iz marikulture se može popuniti stalno rastuća potražnja uzrokovana porastom turizma.

- Kako bi se barem na srednji rok moglo popraviti stanje?
- Bez struke nema ništa. Dokle god se ribarskom industrijom bave samozvani stručnjaci i pojedinci vođeni osobnim interesima, neće biti nikakvog oporavka. Bojim se samo da brzo ne dođemo do tzv. točke bez povratka, kada nikakve mjere više neće pomoći, što je poznata situacija iz mnogih područja svijeta.

28. studeni 2024 20:23