Varianta 44 i doslovno je varijanta jednog već prije uspješnog modela, Hanse 430. Na temelju trupa dokazano dobrih plovidbenih karakteristika razvijen je novi model jedrilice na kojoj je sve pojednostavljeno. Pretpostavljamo da se ovim projektom težilo prilagoditi se što više potrebama čarter tvrtki ili flota za natjecanje monotipnih jedrilica, a možda manje klasičnom obiteljskom krstašu u vlasništvu privatnih osoba. Međutim, nije ni malo vlasnika plovila kojima komfor i jednostavno održavanje imaju prioritet pred luksuzom.
Raspored interijera također je ostao isti. Široka krma otvara dovoljno volumena za dvije komotne krmene kabine opremljene duplom posteljom i priručnim ormarićem, te osiguranom stajaćom visinom u prostoru za presvlačenje. Lijevo od ulaza je komotna toaletna kabina. Školjka WC-a povučena je prema krmi, a širok umivaonik podvučen je pod bok, pa je prostor za tuširanje dosta prostran.
Ravni elementi
Kuhinja je desno od ulaza, kompletno opremljena i također vrlo jednostavna. Kao i ostatak interijera, sastavljena je od jednostavnih ravnih elemenata. Kratkim parapetom, podignutim cijelom visinom, odvojena je od desnih sjedala u salonu, što ih vizualno samo donekle zaklanja, ali ipak potpuno odvaja od kuhinje.
Luksuza nema ni u salonskom dijelu. Dva nasuprotna uzdužna sjedala i između njih stol s velikim sklopivim krilima, a iza svakog naslona po jedna velika polica vrlo zanimljive izvedbe. Naime, skrojena je od platna koje je straga pričvršćeno za stijenku, dnom se naslanja na kontraštampu, a s prednje strane obješena je o horizontalnu cijev, tako da drži odložene stvari i dok se plovi nagnutim brodom.
U prolazu prema pramčanoj kabini desno još je jedna, nešto manja toaletna kabina, a pod lijevim bokom dvije postelje na kat. Na prednjoj pregradi pramčane kabine je portela koja otvara pristup lančaniku. Malo neobično, ali na palubi je samo niski vinč s malim otvorom za lanac, bez ikakve portele, pa se u slučaju neke intervencije lančaniku prilazi iz pramčane kabine.
Glavnina interijera izvedena je u kontraštampi, a nadograđeni namještaj sastavljen je isključivo od jednostavnih ravnih ploča od umjetnog drva, sve pravokutnog oblika. Slobodne velike površine bijele su boje i bez ikakvih obloga, a samo pojedini rubovi i okviri na vratima kabina naglašeni su bojom drva.
Lako održavanje
Premda je malo onih kojima će se ovakva izvedba brodskog namještaja dopasti, treba priznati da ga je znatno lakše, jednostavnije i jeftinije održavati. Ravne površine lako se čiste, a oštećenja se ne isplati popravljati, nego se cijela ploča jednostavno zamijeni novom.
Glavna zamjerka odnosi se na pajole. Sve su zavidane za nosače i s malim poklopcima samo iznad nekog ventila ili pumpe, a onaj prislonjen uz kabinu WC-a nema nikakav oslonac na stijenci i pod nogom se ugiba. Ipak, jedan detalj, bez obzira na to je li pomno osmišljen ili je to samo posljedica jeftine izrade, svakako treba istaknuti. Naime, skale za ulaz u potpalublje nisu britvelama vezane za stijenku, nego su izvedene kao posebni samostojeći element. Za potrebu pristupa motoru samo se odmaknu u stranu, cijeli je motor pred vama i nije ni u kakvoj sjeni.
Paluba je opremljena klasično, s posebnom koncentracijom na što veće slobodne površine. Nosač sa sidrom, kao i roler genoe, postavljeni su ispred otvorene pramčane ograde, tako da je na ovom dijelu palube, jer je pristup lančaniku iz pramčane kabine, ugrađen samo niski vertikalni sidreni vinč. Kaštanjole za privez pomaknute su uz samu razmu, a zijevalice za konop postavljene dosta visoko. Mogle su biti i nešto bliže, jer ovako kod vezivanja na nasuprotnu kaštanjolu konop zapinje za vinč, a za ovu na svojoj strani naslanja se na baze stupića i navigacijska svjetla.
Komotni kokpit
Svi konopi za podizanje i trimanje jedara provedeni su neposredno uz ulaz u potpalublje, šina škote floka podignuta je na rub kabine, a lande bočnih pripona izvučene su na bokove, tako da su prolazi po bokovima potpuno slobodni.
U odnosu na Hanse 430, kokpit se doima komotnijim, i u prednjem dijelu za posadu i u krmenom dijelu za kormilara. Dijele ih šina škote jedra, podignuta na razinu sjedala, te iz nje ugrađena konzola s instrumentima i na njoj veliko kolo timuna. Naprijed su klasična sjedala, prekrivena tikom, i mali gavun za priručnu opremu samo pod desnim sjedalom.
Veliki gavun je u krmenom dijelu, pod cijelim kormilarevim prostorom, a dostupan je kroz veliku bokaportu na uzdignutom dijelu krme. Portela ispred konzole otvara mali gavun u kojem su glava osovine timuna i autopilot vrlo jednostavno dostupni.
Otvorena krma
Volvo od 40 konjskih snaga, koji se ugrađuje kao standardna oprema, dovoljno je jak za Variantu 44. Kontinuiranim podizanjem okretaja brzina raste gotovo proporcionalno, a s 2750 okretaja postigli smo 8 čvorova. Ipak, nas je više zanimalo kako se ponaša pod jedrima. Za vrijeme testa na moru je puhala lagana bura, snage oko 2 bofora, a tek na pokoji rijetki reful i 3 bofora. Jedreći oštro u vjetar, brzina se kretala između 5,4 i 5,7 čvorova, a kad bi stisnuo reful, i do 6,5. Jedreći s vjetrom u bok, ovako s ovom kraćom genovom, kretala se između 6 i 6,7 čvorova.
Krma je otvorena i kormilareva su sjedala sa strane, vrlo udobna, a čvrst oslonac nogama kod jedrenja nagnutim brodom daje uzdignuti središnji dio na kojem je bokaporta krmenoga gavuna. Nije kritično, međutim, kad se ugazi staklo bokaporte, ono malo ulegne, pa ne bi bilo na odmet iznad njega ugraditi neko rešetkasto pojačanje.
Na otvorenoj krmi razvučena je sajla, a kako je dosta široka, na sredini je postavljen stupić, jednak onima na boku. Međutim, pri ukrcavanju i iskrcavanju preko krme svi se hvataju za njega pa bi bilo dobro da ima i neko dodatno pojačanje.
Raniji pokušaji da se za potrebe čartera proizvode što jeftinija plovila uglavnom su se svodila na ugradnju jeftine opreme, što dugoročno nije bilo tako isplativo, a posao na održavanju i servisiranju samo se komplicirao. Na Varianti 44 nisu kalkulirali s opremom, ali brod su maksimalno pojednostavnili, što je vjerojatno kvalitetniji pristup.