Unutrašnji benzinski motori zbog visoke potrošnje i kompliciranog Z-prijenosa nisu popularni na domaćem tržištu. Zbog toga se gotovo svi domaći proizvođači brodica odlučuju za pente ili dizelske motore, iako koštaju po suho zlato. Nautičari u drugim dijelovima svijeta poput SAD-a ne razmišljaju na taj način. Osim činjenice da je na američkim benzinskim postajama gorivo upola jeftinije, njima nije neuobičajeno po isteku petogodišnje garancije kupiti novi motor i riješiti sve probleme s pouzdanošću i skupim održavanjem.
Kao pokušaj približavanja mediteranskim kupcima, američki direktori su odlučili povećati broj modela s izvanbrodskim motorima. Jedan od takvih je Sea Ray 19 SPX, najmanji primjerak toga brodogradilišta. Iako je projektiran za unutrašnji motor, jednostavnim urezivanjem velike platforme stvorio se prostor za zdenac izvanbrodskog Mercuryja. Tvornički se ugrađuje motor od 150 konja dok će se uskoro ponuditi i verzija od 115 KS za manje zahtjevne kupce.
Prazna strojarnica
Kao i ostali Sea Ray modeli za europsko tržište, i ovaj se gradi u Poljskoj što je, uz uštede na cijeni rada, poništilo trošak carine i prekooceanskog transporta. Rezultat je prodajna cijena broda s motorom od 31 tisuću eura što je za gliser ovih performansi vrlo dobra kupovina. Jedina razlika u odnosu na verziju s unutrašnjim motorom je slobodan prostor u krmi na mjestu nepostojećeg Mercruisera.
Pristup najdubljim dijelovima je malo nezgodan, ali s dobrom organizacijom i pokojom dodatnom pregradom tu može stati puno jastuka i umetaka kojima brod obiluje. U planu je da se krmeni dio redizajnira i poveća ionako velik kapacitet sjedala, no to neće imati puno utjecaja na iskoristivost jer europski registar za ovaj trup ne dopušta više od 8 putnika. Preko bare je brod naime registriran za 11 osoba.
Iako je riječ o mališanu dužine niti šest metara, u svakom pogledu je riječ o ozbiljnoj brodici izvedenoj po visokim standardima brodogradilišta. Odlično projektiran trup s nagibom krme od 19 stupnjeva izvanrednih je gliserskih svojstava. Dobar raspored težine i čvrstoća zaslužni su za impresivnu stabilnost, kako u mirovanju tako i u plovidbi.
Sjedeći kapacitet
Prvi dojam je puno bolji od onoga što biste mogli očekivati po dimenzijama na papiru. Samim stupanjem na veliku krmenu platformu bez imalo ljuljanja jasno je zašto u SAD-u dopuštaju da se na brod može ukrcati 11 osoba. Ljestve za izlazak iz mora su uredno sklopljene u razini platforme, a motorni zdenac je plitak pa se lako može prolaziti s lijeve na desnu stranu.
Jedino nedostaje rukohvat, ali za tu se namjenu može naručiti okomiti stup od inoksa predviđen za vuču morskih igračaka. U kokpit se ulazi s lijeve strane kroz prolaz iznad kojega se može staviti umetak za povećanje krmenog sunčališta širokog 70 cm ukupne dužine dva metra. Pod prolazom je gavun s tvorničkom jacerom i baterijama.
Unutrašnji prostor je dobro iskorišten i zbog bokova od 90 centimetara vrlo siguran. Zbog visinske razlike je ugrađena čak i stepenica. Straga je udobna klupa za troje širine metar i pol s pogledom na okretnu skipersku fotelju.
S lijeve strane je modularni dio složiv u više kombinacija. Uz kvalitetu i udobnost jastuka važno je naglasiti da su svi nasloni također debelo tapecirani.
Propuh ispod vjetrobrana
Jednaku razinu komfora nudi i pramčani dio predviđen za dvoje putnika. S umetkom se i središnji dio može popuniti, ali za sunčanje u poluležećem položaju to nije nužno. Kao i u krmenom dijelu, prostor je opremljen rukohvatima, držačima za čaše i zvučnicima.
Iako je pramac izložen vjetru i suncu, konfiguracija trupa će sačuvati putnike od prskanja valova.
Ako uzmemo u obzir da je središnji dio ispod vjetrobrana uvijek otvoren i putnici u krmi su u plovidbi izloženi stalnom propuhu. No, vjetar u kosi je za većinu nautičara razlog zbog kojeg se i odlučuju na kupnju ovakvog tipa glisera.
Razina adrenalina izravno ovisi o snazi motora, a na testiranom trupu je od mogućih 220 ugrađeno 150 konja. Iako se to ne čini puno, s četiri osobe smo dostignuli respektabilna 42 čvora. U plovidbi se pokazalo zašto je Sea Ray već godinama uzor mnogim europskim proizvođačima koji bez puno pardona kopiraju dizajn njihovih trupova i uz to se hvale kako je riječ o provjerenom rješenju.
Jedan od razloga savršenog osjećaja za timunom, prema tvrdnjama američkih inženjera, jest računalno centriranje motora s preciznošću od desetinke milimetra.
Ispod litre po milji
Uz dobru uravnoteženost i ulazak u režim glisiranja bez puno podizanja pramca čvrsta konstrukcija ostavlja dojam kako će takva biti još godinama. Brod počinje glisirati na 2800 okretaja i s malo trimanja bez dodavanja gasa poskoči do 20 čvorova. Iako instrumenti nisu prikazivali potrošnju, to bi iznosilo oko 16 litara na sat, odnosno manje od litre po milji.
Do brzine od 30 čvorova potrošnja bi se kretala oko litre po milji, a na punom gasu 20 posto više. Za benzinski motor ove snage sasvim prihvatljivo.
U isprobavanju granice izlaska iz režima glisiranja smanjivali smo opseg kružnice i došli do promjera od 12 metara kada je motor pao na 3100 okretaja. Parametri rada motora su dostupni na velikim analognim brojčanicima, vrlo nalik automobilskima.
Uz veliki kožni upravljač i duboko profilirana sportska sjedala, teško je odoljeti zovu ručice gasa i isprobavanju granica izdržljivosti, ma koliko se putnici bunili.
Uz odabir različitih motora, kupci se mogu odlučiti za jednu od pet boja trupa, te četiri paketa opreme, ovisno o namjeni broda. Za hladovinu se može naručiti tenda na masivnome roll-baru ili klasičan bimini s unaprijeđenim kugličnim mehanizmom otpornim na klapanje. Svaki brod ime neke nedostatke, pa tako i ovaj.
Nama je pažnju privukao oštri rub vjetrobrana, naravno, kada je otvoren. Problem nije nerješiv, ali ga je bitno serijski otkloniti u tvornici da se kupci i dileri ne upuštaju u improvizacije na ovako skladno složenom brodu.