Sustav dock.me za napredno praćenje vezivanja u marinama, koji su osmislili Splićani Josip Marasović i Zvonko Jelačić, pobjednik je hrvatskog dijela natjecanja Ocean Hackaton, u organizaciji francuskog sveučilišta Campus Mondial de la Mer u Brestu.
Na njemu se timovi natječu u kreiranju inovativnih ideja povezanih s morem i priobalnim područjem. Peto po redu izdanje natjecanja simultano se odvijalo u 10 europskih gradova, a pobjednički timovi uskoro će imati priliku sučeliti svoje projekte na finalnom natjecanju u Brestu.
S obzirom na zanimljivost njihova projekta za nautičare i marine, zamolili smo Marasovića i Jelačića, inače suvlasnike tvrtke Sailboat RC, da nam o njemu kažu nešto više.
Ideja na hlađenju
Kako ste došli na ideju da upravo napredni sustav vezivanja u marinama prijavite na natječaj?
JOSIP: Ta nam je ideja već nekoliko godina bila na svojevrsnom hlađenju jer smo bili fokusirani na rast i unapređenje naše tvrtke Sailboat RC, za proizvodnju radio upravljanih jedrilica. Istodobno smo, uz vlastita iskustva, od brojnih skipera dobili mnogo informacija o problemima koji muče i njih i marine prigodom potrage za vezom. I, evo, konačno smo se uhvatili toga problema.
Samo rješenje za napredni sustav vezivanja zahtijeva dosta programiranja, ali i rada na hardveru, a natjecanje Ocean Hackatona pokazalo se idealnim da se ozbiljnije pokrenemo u smjeru realizacije ideje kreiranjem funkcionalne demo verzije sustava.
Kako je izgledala sama prijava na Ocean Hackaton?
ZVONKO: Prijava je relativno jednostavna, preko službenih stranica Hackatona gdje se popuni obrazac na engleskom jeziku. No, za nju nam je trebao širi tim s potrebnim kompetencijama da se iznese projekt naprednog sustava kakav je dock.me.
Upravo ta potraga i slaganje tima bili su najveći izazov. Zbog brojnih obveza kasno smo doznali za natječaj, petnaestak dana prije krajnjeg roka u rujnu. Tako smo dock.me dovršavali u velikoj stisci, u zvuku sirene pred start. U timu su uz nas bili Tomas Pinjušić, Josip Baumgartner, te studenti FESB-a Neno Židić, Ivan Samardžić i Petar Perković.
Koliko je ekipa iz drugih zemalja sudjelovalo u natjecanju i što sada slijedi?
ZVONKO: Natjecanje Ocean Hackaton ima središnjicu u Brestu, a u njemu je trebalo sudjelovati 19 gradova diljem Europe, te iz Kanade i Meksika. No, zbog situacije s pandemijom ta je brojka smanjena na 10 gradova. Mi smo pobijedili u Splitu i Hrvatskoj, te se kvalificirali za finalno natjecanje u Brestu u prosincu. Još ne znamo hoće li se održati uživo ili online zbog korone, ali za njega ćemo svoju ideju dalje razviti i razraditi. Na planu softvera, hardvera, integracije... To će već biti prilično zaokruženo rješenje.
Isplativa investicija
Je li ideja koju ste predstavili samo polazna osnova ili ste već razvili neke njezine segmente?
JOSIP: Prezentirana ideja je osnovni funkcionalni demo, koji je dokazao da imamo jaku bazu za nastavak razvoja prvog prototipa kojim bismo napali finale. Dakako, već sada imamo razvijen hardver koji prepoznaje je li plovilo na simuliranom vezu ili nije, pa je na našem korisničkom sučelju krajnjem korisniku odmah vidljivo koji je vez u marini zauzet, a koji je slobodan. No, još moramo razviti i cijelu komponentu umjetne inteligencije, gdje će se preko strojnog učenja obučiti algoritam da pametno prepoznaje idealan vez u svakom trenutku na temelju puno prikupljenih podataka: meteoroloških prilika, plime i oseke, gustoće prometa itd.
Za digitalnu prezentaciju izabrali ste lučicu Zenta, u kojoj ste članovi Jedriličarskog kluba. Koliko bi, primjerice, bio složen i skup projekt uvođenja sustava dock.me u takvu lučicu, koja ima oko 900 vezova?
JOSIP: Lučicu Zenta smo odabrali jer smo dobro upoznati koliko je bila zapostavljana i devastirana posljednjih godina te vapi za modernizacijom. Sam projekt uvođenja sustava ne bi iziskivao mnogo troškova jer oprema potrebna za rad dock.me sustava ne zahtijeva nikakve kabele, provlačenje žica, posebne zaštite na vezovima ni velike pripreme. Upravo s ciljem da smanjimo sve nepotrebne troškove, osmislili smo hardver s vlastitim napajanjem preko baterija i solarnih ćelija uz vrlo nisku potrošnju. Također je i dovoljno robustan da može sigurno raditi u zahtjevnom okruženju.
Za trošak imamo samo prve opće procjene, nekakav okvir bio bi od 100.000 do 200.000 kuna. Naravno, svaka marina koja bi koristila sustav dobivala bi nove klijente preko naše web-aplikacije i generirala nove prihode. Uz to bi se uklonila siva ekonomija, te povećala iskoristivost vezova i supervizija cijele lučice.
Također bi se omogućio savršen economy of sharing, gdje bi se stalni vezovi koje drže udružitelji lučica mogli lijepo uklopiti u cijeli sustav na korist svih uključenih strana. Za sada na tom planu ima volje i pozitivnih signala u Zenti, no trebat će još dosta toga učiniti, uz ostalo i na prilagodbi sadašnjih zastarjelih zakona i pravila da se na novi način uopće može raditi.
Najzanimljiviji dio projekta je uvezivanje sustava dock.me s Google mapama. Skiper bi, dakle, pogledom na Google maps vidio ima li u nekoj marini na području gdje se nalazi slobodnih vezova?
ZVONKO: Da, skiper bi mogao napokon točno znati čak i preciznu poziciju slobodnog veza, u kojem je kutku lučice ili marine. Isto tako, mogao bi ga na vrijeme rezervirati i biti siguran da će ga čekati. Dakako, ako je netko turist i jedri na Jadranu, on ne zna koja marina nudi najbolju zaštitu za vrijeme bure ili za orkanskoga juga. Tu u priču ulazi naš algoritam, koji na bazi umjetne inteligencije u hipu prepoznaje trenutačne uvjete i našem skiperu ukazuje na idealan vez za aktualno stanje na moru.
Je li moguće nadograđivati ideju pa omogućiti da se vez može i platiti mobilnim bankarstvom?
JOSIP: Naravno, takvu nadogradnju ideje već planiramo kako bi skiper u konačnici mogao i platiti mjesto na vezu koristeći vlastiti mobitel. Na taj bismo način olakšali cijeli postupak i skiperu i administraciji marine. Ključan dio toga procesa je integracija s marinama koje inicijalno trebaju prihvatiti novi način zaprimanja rezervacija.
Dogradnja sustava
Što još vidite kao moguće nadogradnje i integracije sustava?
JOSIP: Najveći potencijal vidimo u nadogradnji korištenja podataka koje ćemo integrirati u obradu kroz machine learning, gdje bismo kroz nekoliko godina učenja i treniranja našeg algoritma trebali imati izvrstan pametni sustav koji će nuditi izrazitu preciznost i visoku korisnost svima koji su uključeni. Veselimo se i suradnji s ekološkim udrugama, od kojih očekujemo prijedloge za daljnja poboljšanja, jer već sada ciljamo smanjiti onečišćenja marina ispušnim plinovima zbog preciznosti koju naš sustav nudi.
Planirate li svoju ideju u dogledno vrijeme prezentirati koncesionarima hrvatskih marina i lučica?
ZVONKO: Upravo smo pokrenuli razgovore s marinama i lučicama, a kao mogući problemi ističu se dva osnovna pitanja: neprimjerena i zastarjela zakonska regulativa kod lučica te otprije uložena visoka sredstva u skupa postojeća rješenja kod nekih marina. Tek smo s tim počeli, pa mnoge još nismo stigli kontaktirati, a ovim putem ih pozivamo da nam se jave. Prvima ćemo ponuditi najbolje moguće uvjete kako bismo im zahvalili na povjerenju koje će nam omogućiti daljnji rast i napredak.
Je li moguće sve što treba za dovršenje sustava dock.me odraditi u Splitu?
ZVONKO: Mislimo da jest. Nitko iz tima ne bi želio nuditi rješenja prvo drugim europskim marinama. Split ima poziciju, nautički turizam, obalu i stručnjake iz raznih polja. Mi unutar tima imamo vještine, snažan fokus i polet da se uhvatimo u koštac sa svom problematikom koju nosi ovaj kompleksni sustav. Nadamo se da će to biti dostatno da ga najprije razvijemo ovdje, a tek onda prezentiramo Europi i svijetu kao uspješan izvozni proizvod.