U tri prošla nastavka rekli smo da znanja i vještine u odabiru lokacije i vrste veza te postupka vezivanja broda spadaju u praktična nautička znanja, odnosno u – dobru pomorsku praksu. Rekli smo da taj odabir počinje već kod kuće, izradom plana puta – itinerara. Istaknuli smo da je itinerar potrebno provjeravati prije svakog nastavka puta, a da je prvi korak informiranje o vremenskoj prognozi.
Dakako, dobra pomorska praksa uključuje i skipersko promatranje trenutačne vremenske situacije, a nije zgorega osluhnuti ni ribarske ćakule o lokalnim vremenskim izgledima u odnosu na konfiguraciju oblaka, smjer vjetra i valovitost mora.
Da zaključimo: do sada sam govorio pretežno o tome što je siguran vez sa stajališta struke i o kojim sve elementima prigodom odabira lokacije i vrste privezišta treba voditi računa.
U ovom i idućim nastavcima govorit ću o pravilima (čega se treba držati), postupcima (što treba raditi) i radnjama (kako nešto uraditi) prilikom privezivanja broda kako bi brod bio na sigurnom vezu. U ovom nastavku bit će riječi o privezu broda na bovu ili plutaču.
Koncesionar nije odgovoran za sigurnost
Ako smo izabrali za predah ili noćenje neku uvalu u kojoj se nalazi koncesionar s poljem bova, moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti za siguran vez. Najprije, s obzirom na aktualnu vremensku prognozu, moramo provjeriti je li bova sigurna za naš brod u postojećim, odnosno očekivanim vremenskim uvjetima.
Važno! Koncesionar nije odgovoran za siguran vez vašeg broda, bez obzira što ubire novac za vez! Nažalost, ali to je tako bez obzira na logiku, Zakon o obveznim odnosima i sl. Skiper je odgovoran za sigurnost broda na bovi!
Skiper je dužan provjeriti sigurnost bove sljedećim postupkom: mora provjeriti o kakvoj bovi je riječ (plastičnoj ili metalnoj) i u kakvom su stanju hvatišta za privez. Primjerice, ako je riječ o metalnoj bovi, tada su i hvatišta i tijelo bove od metala, pa cijela bova podnosi sve sile priveza.
Ako je, pak, bova plastična, tada je bitno da tijelo bove od plastike nije oštećeno i da bova ima metalnu šipku postavljenu kroz cijelu bovu s ispravnim hvatištima na oba kraja. Ima plastičnih bova kod kojih se vezujemo na hvatište ispod bove.
Potom valja provjeriti kako je i čime bova sidrena, a to znači pregledati u kakvom stanju su konopi, gambeti (škopci) ili lanac između bove i utega (corpo morto).
Najbolje je da je corpo morto što veći, da se sastoji od betonske kocke s uglavljenom željeznom omčom za koju su pričvršćeni konopi do bove. Naravno, gambeti ne smiju biti pretjerano korodirani, a konopi ne smiju biti natruli. Provjerava se tako da se bova malo izvuče iz mora i procijeni izgled konopa i gambeta, ili se pogleda sve to uz pomoć maske.
Čvor za bovu, crna kugla i svjetlo
Nakon svih tih provjera, skiper će s odgovarajućim pramčanim konopom privezati brod na bovu, koristeći se pri tome čvorom za bovu. Na kraju ovog postupka, valja još i procijeniti hoće li kružnim pomicanjem broda na bovi, zbog vjetra i valova, možda doći do kontakta s ostalim privezanim plovilima.
E, moji skiperi, nije gotovo! Pravilnik za izbjegavanje sudara na moru uvjetuje za brod dužine veće od sedam metara, da se po danu istakne crna kugla, kao znak da se brod nalazi na bovi ili sidru, dok noću mora biti uključeno bijelo sidreno svjetlo vidljivo pod kutom od 360 stupnjeva.
I ne samo to, nego vas podsjećam da brod na bovi ima isti raspored brodske straže kao i u navigaciji, pogotovo u slučaju jakog vjetra i valova, s obzirom da su brodovi blizu jedan drugome! Eto, toliko za ovaj put...
U sljedećem nastavku bit će riječi o privezu na sidro, ili, jednostavnije, o sidrenju, koje je sa sigurnosnog stajališta najizazovniji postupak priveza broda.
(PLAĆENI OGLAS)