Ako se tijekom plovidbe dogodi teži kvar na motoru koji se ne može otkloniti, omota konop ili najlon oko propelera, ili motornu brodicu zadesi neka druga nevolja zbog koje je prisiljena ugasiti osnovni motor, koji je nerijetko i jedini pogon, osuđena je bespomoćno plutati na moru.
Upravo zbog toga mnogi na krmi imaju ugrađen nosač s manjim izvanbrodskim motorom kojim će doploviti do prve sigurne obale. No, po valovitom moru i to može biti problem jer podizanjem krme propeler često izlazi iz mora i učinak je slab.
Siguran duet
Brodice s dva motora su u ovim situacijama pouzdanije jer je vrlo mala vjerojatnost da će im se oba pokvariti u istom trenutku, a jedan motor im je dovoljno jak da njime doplove do odredišta.
Međutim, činjenica je da i one znaju ostati plutati, i to najčešće tek koju milju nadomak cilju. Razlog tome gotovo uvijek je kriva procjena potrošnje goriva, a kako imaju dva ista motora s jednakim spremnicima, kada jedan ostane bez goriva, i drugi će se ugasiti u sljedećih nekoliko minuta.
Jedrilica s pokvarenim motorom uvijek može podići jedra, ali bez vjetra će satima, pa i danima, plutati a da se značajnije ne pomakne. Još gora je situacija kada joj padne jarbol, a konopi ili sajle pripona ne mogu se izvući iz mora, pa ako se i ne omotaju oko propelera, pokretanjem motora sigurno će se zaplesti.
Brodicu koja ne može sama ploviti potrebno je tegliti. Ako se to odvija daleko od obale, posada ima dovoljno vremena pripremiti brod za tegalj, no ako je morske struje, vjetar ili valovi nose prema obali, tada priprema pravodobnog sidrenja ima prioritet.
Klasično tegljenje pomoćnom brodicom, gumenjakom, nije naročito efikasno ni po mirnome moru, a njegovim forsiranjem postoji realna opasnost da se krmeno zrcalo gumenjaka značajno ošteti, možda čak i odlomi jer nije predviđeno za takva opterećenja.
Vezivanje tegljenog konopa za pramac i prebacivanje motora da vozi krmom, također ima slab učinak, jer osim što se kod imalo jačega gasa gumenjak preko krme puni morem, upravljanje ovako vezanom brodicom je iznimno teško i gotovo je nemoguće zadržati željeni smjer.
Bočni pristup
Ipak, postoji način kako po mirnome moru pomoćna brodica može kvalitetno poslužiti u ovakvoj situaciji. Priveže se po boku uz krmeni dio trupa te špringovima osigura tako da priljubljena stoji paralelno uz tegljenu brodicu. Sada motor i krmeno zrcalo gumenjaka nemaju nikakvih drugih opterećenja, a kormilom brodice održava se smjer kretanja (crtež 1). Za istu svrhu može se koristiti i pomoćna brodica s krutim bokovima, a područje kontakta zaštiti se s nekoliko bokobrana.
Prazan gumenjak će vrlo vjerojatno podizati pramac, pa ga je dobro odmah opteretiti kojom vrećom jedara ili nekom drugom opremom iz broda. Kod ovakvog tegljenja, gdje u gumenjaku ne sjedi nitko, vrlo je važno konop sigurnosnog osigurača nadovezati do kokpita brodice, tako da kormilar može u svakom trenutku ugasiti motor i izbjeći riskantno prekrcavanje u plovidbi.
Ako ne možete sami sebi pomoći, potrebno je nekoga dozvati. Plovila u okolici najjednostavnije je pozvati preko VHF stanice na kanalu 16, no mnogi je prije isplovljavanja zaborave uključiti.
Drugi je način dozivanja rukama. Znak za pomoć na moru je polagano podizanje i spuštanje raširenih ruku. Na kopnu je to podignutim i malo razmaknutim rukama, tako da zajedno s tijelom izgledaju kao slovo Y.
Oba su ova znaka dovoljno jasna ako su uočljivi, pa je poželjno odmaknuti se od kabine ili se popeti na nju. Nikako ne mašite rukama iznad glave jer to se može protumačiti i kao pozdravljanje, pa umjesto da vam priteknu u pomoć, ovi s drugog plovila samo vam otpozdrave, odmahnu i nastave svojom rutom.
Dobro djelo i uzanca
Na jedrilici koja pluta u bonaci i treba tegalj, a ne može radiostanicom stupiti u kontakt s okolnim brodovima i od njih je dosta udaljena, pa ni dozivanje rukama nije uočljivo, može se primijeniti još jedna metoda dozivanja. Kontinuiranim podizanjem i spuštanjem jedra šalje znak da traži pomoć.
Nepisano je pravilo, uzanca, odlika dobrog odgoja, pa u krajnjoj liniji i obveza, na moru priskočiti u pomoć svakome tko to u vašoj blizini zatraži. Izgubit ćete nešto svoga dragocjenog vremena, dodatno se izmaltretirati, možda i skrenuti sa svoje rute, ali sve to će nadomjestiti zadovoljstvo činjenicom da ste nekome u nevolji pomogli. Pokušajte se samo na trenutak zamisliti u poziciji ovih što bespomoćno plutaju i odmah će vam biti jasno kakvo dobro činite.
Ovo nikako ne valja zloupotrijebiti, pa za svako ozbiljnije tegljenje na dužim relacijama treba angažirati neku od profesionalnih tvrtki registriranih za tegljenje brodica, a koje sada već imaju baze razgranate po cijelom Jadranu.
Naravno, ova usluga ima i svoju cijenu, ali neke od tih tvrtki funkcioniraju po sistemu članarine, kojom se neke vrste pomoći dobivaju gratis, a ostale usluge po povlaštenim cijenama. Ako nemate njihov telefonski broj, najbliža obalna postaja ili lučka kapetanija će vas uputiti na tvrtku s kojom u ovakvim situacijama surađuje.
Težinska pravila
Osim kod specijaliziranih plovila koja su opremljena za tegljenje, vrijedi pravilo da je tegljenje to jednostavnije i uspješnije što je brodica koja tegli teža od brodice koju se tegli. Idealno bi bilo da je barem dvostruko teža, ali na moru niste u situaciji da možete birati. No, ako je više brodova u blizini, tada bi tegalj trebao preuzeti veći brod.
Po mirnome moru, kada lakša brodica treba tegliti težu, može se koristiti metoda slična onoj s malim gumenjakom. Brodice se približe bokovima, špringovima zategnu tako da je brodica kojoj se pomaže gurnuta malo naprijed, a područje kontakta dobro zaštiti bokobranima (crtež 2). Za lakše manevriranje kod ovakvog tegljenja ponekad je potrebno koristiti oba kormila.
Kod klasičnog teglja umjerenom brzinom i po mirnom moru, konop za tegalj je dovoljno privezati za pramčanu bitvu ili kaštanjolu. Međutim, ako je brod koji tegli dosta snažan ili su uvjeti na moru prilično grubi, trzaji koji se javljaju na tegljenoj brodici mogu biti dosta jaki i neugodni, pa je i vrlo bitno znati gdje privezati konop za tegljenje. Pramčana bitva dolazi u obzir samo kada je uglavljena direktno u kobilicu, a kod onih samo uvidanih za palubu postoji opasnost da se iščupaju zajedno s većim komadom palube.
Čvrsta točka
Jarbol koji jedrilici prolazi kroz kabinu i peta mu je oslonjena na kobilicu, dovoljno je čvrst i siguran da podnese težinu teglja, pa se konop za tegalj može vezati na njega, neposredno uz palubu. Drugim konopom privuče se uz pramčanu bitvu ili kaštanjole, tek toliko da se ne miče po palubi, a tako uhvaćen kod promjene kuta teglja neće zapinjati za ogradu i ostalu opremu. Peta jarbola nije predviđena za jača horizontalna opterećenja, pa se ovaj sistem ne može primijeniti na jedrilicama kojima je jarbol oslonjen na palubu, jer ga može izvući iz škace i slomiti.
Na takvim je jedrilicama za osnovu hvatišta teglja potrebno koristiti vinčeve škota prednjih jedara. Time se ukupna sila teglja rasporedi na dva dijela, a postolja vinčeva trebala bi biti dovoljno jaka za takva opterećenje. Konop se jakim podvezama ili drugim konopima pričvrsti tako da nigdje ne zapinje, a na vrhu pramca pripremi petlja na koju će se privezati osnovni konop za tegljenje (crtež 3).
Potrebno je dobro pripaziti da se na niti jednom dijelu konop ne naslanja i ne trlja o neki tvrdi i oštri dio opreme, a ako se takvo mjesto ne može izbjeći, potrebno ga je dobro zaštititi.
Ako nosivost vinčeva ne ulijeva dovoljno povjerenja, hvatište teglja možete pripremiti provlačenjem konopa oko kobilice i vezivanjem petlje na prednjem dijelu pramčane palube. Isti sistem može se primijeniti i na deplasmanskim motornim brodicama, osim na onima s relativno visokom i tankom mrtvom bandom, jer se već kod prvog trzaja lako može oštetiti.
Opasana paluba
Priprema hvatišta teglja postavljanjem konopa neposredno ispod razme nešto je kompliciranija, ali je mogućnost njezina oštećenja uzrokovana tegljem dosta manja. Debelim se konopom oko ograde opaše cijela paluba, tanjim konopima spusti ispod razme, a na vrhu pramca krajevi podvežu i veže čvrsta petlja. Drugi konopi provuku ispod trupa i njima zategne debeli konop, tako da više ne može ni pasti ispod trupa ni kliznuti preko palube.
Ovako zapakirana kao izduženi paket brodica je potpuno sigurna za tegalj, jer kompletno opterećenje teglja nosi područje u kojem je najčvršća. Nakon početnog potezanja potrebno je samo još jednom provjeriti je li koji konopčić potrebno zategnuti ili još popustiti.
Kod pripreme katamarana za tegalj, nikako ne valja konop za tegljenje privezati samo za jedan trup, već je hvatište teglja potrebno predvidjeti negdje na osi brodice. Vezivanje petlje privezane i jednako udaljene od pramčanih kaštanjola obaju trupova najčešće je dovoljno, jer katamaran u moru ima manji otpor, a opterećenje teglja raspoređeno je na oba trupa.
Pripremajući se za tegalj na brodici koja će tegliti, također bi trebalo povesti računa o nosivosti njezina hvatišta, a najčešće je dovoljno opterećenje ravnomjerno raspodijeliti na obje krmene kaštanjole.
Konop za tegljenje mora biti velike nosivosti, što duži i što elastičniji. U ovu svrhu može poslužiti konop rezervnog sidra ili šperanca, uzdanica, rezervni konop velike dužine, koji se koristi samo u nuždi, uredno složen u brodu i uvijek spreman za upotrebu.
Spojni grop
Gropove na konopu za tegalj treba izbjegavati jer neki znaju značajno umanjiti prekidnu silu konopa, poneki i više od 50 posto. Ipak, kada na nijednoj brodici nema adekvatnog konopa dovoljne dužine, potrebno ga je nadovezati, a za tu svrhu najbolje je koristiti dvostruki zastavni grop. Njegov utjecaj na prekidnu čvrstoću konopa nije tako izražen, lako se vezuje i odvezuje, a sam se neće odvezati ni kada su konopi različitih promjera ili tkanja.
Za tegljenje više brodica, a to je čest slučaj kod tegljenja sportskih jedrilica, brod koji ih tegli po krmi pusti glavni konop teglja, na koji se s obje strane jedrilice nadovezuju svojim tanjim konopom, a da konop ne bi klizio koristi se tegljeni grop.
Dužinu konopa potrebno je prilagoditi amplitudi vala, otprilike tako da se brodice zajedno penju i spuštaju niz valove, kako bi tegalj što manje patio i kako bi se izbjegli trzaji i usporavanje teglja. Kao amortizer tegljenog konopa može poslužiti uteg postavljen negdje po sredini. U tu svrhu može poslužiti i sidreni lanac brodice koja se tegli (crtež 4).
Dovoljno je jak, postavljen u vodilici neće oštetiti brodicu, a svojom težinom konop teglja drži stalno rastegnutim. Ipak, treba pripaziti da nije previše otpušten jer tada samo tone i stvara veći otpor u moru. Opterećenje teglja nikako ne smije nositi kruna vinča, nego se ono zapornim konopom premjesti na neko drugo sigurno hvatište.
Prilaženje brodici i bacanje konopa za tegalj po mirnome moru nije nikakav problem, ali po uzburkanome moru, snažnom vjetru ili u području s jakim strujama treba biti vrlo oprezan.
Promišljeni manevar
Bez obzira koristi li se gumenjak, potkova ili kolo za spašavanje, tanji konop na kojem je privezan konop za tegalj ili bilo koja druga metoda dobacivanja konopa na drugi brod, manevar mora biti takav da ni u jednom trenutku ne ugrožava ni jednu brodicu i nikoga od posade.
Ako je onesposobljena brodica usidrena, a vjetar i struja imaju smjer prema obali, tegalj treba započeti tako da se poteže brzinom kojom ona nesmetano podiže sidro. U krajnje opasnim situacijama, čim brodica krene s tegljem, sidro s kompletnim lancem se bace u more, kako bi se što prije odvukli od obale, a po njih se vrati pomoćnom brodicom ili nekom drugom prilikom.
Za pripreme i tijekom cijelog teglja dobro je da su obje brodice u stalnoj vezi radiostanicom ili mobitelom, a posebno kod ovako ozbiljnog manevra, jer svaki nesporazum i svaka pogreška može ih obje dovesti u prilično opasnu situaciju. Komunikacija rukama je dosta ograničena, ali ako se koristi, mora biti jasna i nedvosmislena.
Tegljenje treba započeti laganim gasom i s pramčane strane brodice koja se tegli, bez obzira kako je ona okrenuta prema smjeru kasnijeg kursa. Samo će se tako smanjiti opterećenja, izbjeći iznenadni trzaji, dati inicijalna snaga, a timun tegljene brodice biti u funkciji. Kada se tegalj pokrene, u širokom luku se okreće prema pravome kursu i kontinuirano podiže gas.
Brodica koju se tegli utječe na smjer kretanja broda koji je tegli, pa je potrebno postaviti se u što neutralniji položaj, a ako prednja ne može skrenuti u željeni kurs, manevar se može poboljšati pomicanjem tegljene brodice u suprotan smjer. Koristeći ovaj princip po mirnome moru se može njome i kormilariti kompletnim tegljem.
Konop s bokobranom
Tegljenje oštro u vjetar brodice zanosi u zavjetrinu i dosta smanjuje brzinu, pa ga je za duže relacije dobro izbjegavati. Kada jedrilica kod tegljenja koristi jedra, treba se imati na umu kako su otpori s brodom u teglju znatno veći nego kod normalnog jedrenja po istim uvjetima. Time su i sile na opremi znatno veće, pa je neophodno smanjiti površinu jedara. U ovoj situaciji brodica koja se tegli treba se postaviti malo s privjetrinske strane i tako se izbalansira stalan kurs.
Tegljena brodica koja ima problem s kormilom i one kojima je za kormilarenje predviđena Z-noga ili izvanbrodski motor, a sada nisu u funkciji, teško mogu zadržati stalan kurs, pa im je hvatište teglja potrebno postaviti samo malo sa strane, tako da minimalno zanose u jednu stranu, ali toliko da otpor koji stvaraju brodici koja ih tegli ne bude značajan. Konop dug pet do sedam njezinih dužina s privezanim manjim bokobranom na kraju i pušten po krmi tegljene brodice, također joj može stabilizirati kurs.
Vrlo je važno da tegljem upravlja samo jedna osoba. U praksi je to uglavnom kormilar brodice koja tegli, a ako je neiskusan i ne osjeća se sigurnim, komandu može prepustiti kormilaru brodice koju se tegli. Poželjno je da se povremeno kontrolira svaki element teglja, te o eventualnoj promjeni radiostanicom ili mobitelom obavijesti drugu stranu.
Ima situacija u kojima je prijeko potrebno tegalj hitno prekinuti, pa ga kasnije ponovno uhvatiti. Stoga na svakoj brodici pri ruci mora biti oštar nož ili neko drugo sredstvo kojim se tegalj može brzo prekinuti, a ovaj drugi spreman pušteni konop brzo prikupiti kako se ne bi zapleo o propeler ili kormilo.
Štete i osiguranje
Tijekom teglja može nastati šteta na oba plovila i njezina sanacija ide na trošak vlasnika kojem je pružena pomoć.
Kvalitetnije osiguravajuće kuće neće stvarati probleme ako tegljenje bude uzrok nekih šteta jer to tumače kao pokušaj sprječavanja veće nesreće.
No, u nekim slučajevima su pojedina osiguranja takvu štetu odbacila, pravdajući se kako je tegalj obavljalo za taj posao neregistrirano plovilo. Ako postoji sumnja u vaše osiguranje, obvezno nazovite svog agenta i pitajte ga za daljnje upute.
Isto tako, ako su uvjeti na moru grubi i tegalj može postati rizičan, nazovite najbližu lučku kapetaniju, obavijestite ih o stanju teglja, te pitajte za savjet ili tražite pomoć.
U opasnim situacijama, kada su plovilo ili netko od posade u opasnosti, poziva se obalna postaja, lučka kapetanija ili direktno MRCC (Maritime Rescue Coordination Centre). Kod nas je to Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru u Rijeci, koju se poziva na besplatni broj telefona 195.