Kao i u drugim industrijskim granama, zakonodavstvo od siječnja 2020. godine obvezuje vlasnike brodova s pogonom na tešku naftu da smanje emisiju sumpora godišnje za pola posto.
Za sada se taj postotak smanjuje tehničkim unaprjeđenjima, poput osovinskih generatora i skrabera, no cijena fosilnih goriva koja je u snažnom porastu i tehnički limiti u ekologiji klasičnih motora sve brže vode k potrebi za novim i ekološki prihvatljivim oblicima pogona u pomorstvu.
Logično se nameće tema elektropogona u nautici, o kojoj su “Slobodna Dalmacija” i magazin “Otvoreno more” danas u hotelu “Park” organizirali konferenciju.
Na panel-diskusiji stručnjaci su se dotaknuli tema kao što su projektiranje i gradnja brodova na električni pogon, isplativost uvođenja novih tehnologija, investiranje u prateću infrastrukturu, poticaji, europski projekti, ali i primjeri iz pomorske prakse.
– Dalmacija živi uz more i od mora. Upravo zato smo danas ovdje da na konferenciji razgovaramo o tome kako bi nam suživot s morem bio bolji, ekološkiji i napredniji. Elektrifikacija brodova velika je prilika za naše domaće proizvođače. U planu je izgradnja električnog feribota, baterije rade stručnjaci s FESB-a – prilika je to i za brodograditelje. Ipak, usprkos velikoj prilici, tu smo da utvrdimo gdje se trenutačno nalazimo i hoćemo li iskoristiti priliku da struju dovedemo i na naše morske ceste. Plovit se mora sa strujom i bez nje – pozdravila je ovim riječima Sandra Lapenda Lemo, glavna urednica “Slobodne Dalmacije”, sve sudionike i posjetitelje konferencije.
Okupljenima se obratio i Gordan Jelavić, glavni urednik magazina “Otvoreno more”.
– Vrijeme prolazi jako brzo. Prije 12 godina pisali smo o brodu na struju, to je bio “green line”, hibrid, prvi serijski brod od 10 metara koji je imao mogućnost sat vremena bešumno ploviti na električnu energiju. Tada je to izgledalo kao dobar marketinški trik. Međutim, vrijeme je vrlo brzo prošlo i očekujemo, kao i s valom automobilske elektrifikacije, da će uskoro uslijediti i morska. A sudionici naše današnje rasprave znaju i kako to i napraviti – kazao je Jelavić.
U panel-diskusiji, kojom je moderirao Jadran Kapor, direktor razvoja lokalnih i specijaliziranih izdanja, sudjelovali su: Predrag Čudina, projektant električnog trajekta za “Jadroplov” iz tvrtke “Classis”, Ivan Andročec, direktor Sektora za strategiju i razvoj HEP-a, Domagoj Maroević, ravnatelj Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, Igor Marasović, direktor proizvodnje “Rand Shipyarda”, Valerija Tancabel, inspektorica za investicije u razvoju flote, “Jadrolinija”, te Ozren Bego, profesor na FESB-u. Najbrži realizaciji prvog električnog feribota je “Jadroplov”, za koji je tvrtka “Classis” projektirala jedan takav. Čudina je više kazao o tome kad bi projekt mogao biti završen i kada bi se moglo krenuti u izgradnju.
– Projektna dokumentacija je završena krajem ožujka. Što se tiče tehničke pripreme, mogli bismo sutra krenuti u ugovaranje broda, međutim u ovom trenutku radi se na iznalaženju izvora financiranja – rekao je i pojasnio po čemu je taj trajekt drukčiji od ostalih te je li njegova izgradnja jednostavnija ili kompliciranija u odnosu na klasične brodove.
– U nekim segmentima je jednostavnija izgradnja u odnosu na klasične brodove, a u nekim kompliciranija. Razlika je u autonomiji; klasični dizelaš ima autonomiju od nekoliko tisuća nautičkih milja, a kod električnih s akumulatorskim stanicama sama masa je ograničavajući faktor. Mi smo se ograničili na jednodnevnu autonomiju, na 150 – 200 nautičkih milja – rekao je Čudina.
Valerija Tancabel smatra da je u prijelaznom razdoblju najoptimalnije zadržati hibridni pogon.
– Da brod s baterijskim sustavom, koji može čak i u potpunosti zadovoljavati energetske potrebe ili djelomično – ovisi kako se isprojektira za pojedinu liniju – ima dodatan još jedan ili više dizelskih generatora koji bi onda uskočili u slučaju neke izvanredne situacije ili jakog pogoršanja vremena. Odnosno izvanrednog duljeg putovanja, koje mi znamo imati s južnog na sjeverni Jadran – mišljenja je Tancabel.
Veli da je najvažnije spomenuti da Agencija za obalni linijski putnički prijevoz zahtijeva da brod noći na otoku, tako da je prije svega nužna infrastruktura za punjenje brodova na otocima.
– Zamislite situaciju da je usred noći potreban hitan prijevoz s otoka, što se događa, a baterije se nisu stigle dovoljno napuniti. Zato je u prijelaznom razdoblju bitno zadržati hibridni pogon – zaključila je.
Profesor Ozren Bego najviše iskustva ima sa sustavima za pohranu električne energije, te je podijelio svoja znanja o tehničkim izazovima baterijskog pogona.
– Baterije su novije tehnologije zasnovane na litij-ionu. One se najviše koriste u automobilskoj industriji trenutačno.
Izazovi su starenje baterija i propadanje kapaciteta, ali to su nisu nerješivi problemi – veli Bego, koji je prokomentirao i cijenu litija, koji je posljednjih godina sve skuplji.
– Posljednjih 10-ak godina cijene litij-ionskih baterija padaju 15 – 20 posto godišnje, a posljednjih godinu dana cijena je skočila za 70 posto. A sve je to posljedica stanja tržišta i skakanja cijene bakra, željeza... To je trend koji nam trenutačno nije povoljan. Nije ni čudno s obzirom na situaciju u svijetu. S druge strane, litij je u ovom trenutku tehnologija koja se najviše koristi, međutim ne sumnjam da će za pet godina doći neka potpuno nova. Tako, što će biti za pet godina, tko zna... – kaže Bego.
HEP se dulje od stoljeća bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne energije, a pritom prati i nove razvojne strategije. Ivan Andročec je otkrio ima li Hrvatska uopće infrastrukturu koja može opsluživati punjače na otocima.
– Imamo više od 300 punionica diljem Hrvatske, a neke od njih su i na otocima. Točnije njih 15, na Cresu, Lošinju, Braču, Hvaru, Visu...
Dijelom se već krenulo u to, ali manjim kapacitetom nego što se danas spominju. Vrlo izazovno je našim operatorima sustava napraviti kvalitetnu mrežu, koja se može, ali iziskuje puno financija i dosta vremena zbog svih procedura, procjene utjecaja na okoliš i sličnih aspekata. Naš operatorni sustav to radi kroz desetogodišnje planove. Traže se veći priključci, najmanje 15 MW, za velike kruzere, a ovisno o lokaciji luke, to može koštati između 20 i 50 milijuna kuna. To je velik novac i to nije moguće realizirati bez EU fondova – rekao je Andročec.
Domagoj Maroević, ravnatelj županijske Lučke uprave, odgovorio je, pak, na pitanje kad će se lučka infrastruktura početi prilagođavati novim tehnologijama pogonskih strojeva.
– Kako je rečeno, vrijednost investicije je između 20 i 50 milijuna kuna, a mi dosad nismo završili ni ovu osnovnu infrastrukturu po otocima vezanu uz javni brodski prijevoz. Primjerice, trajektna luka u Sućurju košta otprilike 30 milijuna kuna, a koja se upravo završava. Isto tolika je vrijednost i trajektne luke u Drveniku. Već pola godine intenzivno razgovaramo s nadležnim Ministarstvom i gospodinom Begom o pilot-projektu u jednoj trajektnoj luci.
Po svim procjenama, to bi trebala biti trajektna luka u Starom Gradu, koja je 22 milje udaljena od Splita i nju bi se iduće godine trebalo u potpunosti financirati iz europskih fondova. U sklopu nje bi se osigurala i mogućnost napajanja strujom – objasnio je Maroević.
Naša budućnost nečija je sadašnjost. Tako danska tvrtka “Rand” u Kaštelima već godinama proizvodi električne brodice i sve idu u izvoz. Više o tvrtki, a i poslovnim pothvatima te uspjehu, govorio je Igor Marasović, direktor proizvodnje.
– Posao je u posljednje dvije godine iz garažne proizvodnje narastao u jedan veliki projekt u Hrvatskoj. Prvo je bilo 10-ak zaposlenih, a sada ih imamo 112 i tražimo minimalno još 30 novih ljudi. Prošle godine smo proizveli 98 brodova, 100 % izvoz, jer naši klijenti su većinom države članice EU-a. Plan proizvodnje za ovu godinu: knjiga narudžbi je zaključena s 499 naručenih brodova, od kojih se 350 proizvodi u Hrvatskoj, a 150 u kooperantskom brodogradilištu u Španjolskoj. Čak 85 % što radimo radi se “u kući”, dakle od stolarije, interijera, proizvodimo električne instalacije...
Dobili smo poticaje od europskih fondova i planiramo uz pomoć njih krenuti u realizaciju nekih novih modela. Rast od prošle godine bilježimo za 300 posto. Do 2025. godine imamo plan proizvesti oko 2000 brodova godišnje – otkrio je Marasović i dodao da ono što ih jedino koči jest infrastruktura.
– Imamo puno potencijala i velike planove, ali s infrastrukturom, s halama, smo ograničeni – dodao je i spomenuo kako im nedostaje i stručnog kadra. Jer, naime, na području naše županije je malo sposobnih ljudi za izradu brodova od stakloplastike. Brodomontera ima, ali brodoplastičara ne.
– Ograničeni smo s kadrom kojeg nema u sustavu rada, isto kao i sa službama sigurnosti – spomenuo je na kraju konferencije.
Bilo je vremena i za pitanja iz publike. Koji bi bio vijek baterije, način korištenja, na koji način bi ih se u budućnosti moglo skladištiti i odlagati... bila su samo neka od pitanja na koja su panelisti odgovarali posjetiteljima.
