Redovito godišnje predstavljanje noviteta francuskog brodogradilišta Jeanneau održano je u srcu Azurne obale - Cannesu. Iako taj slavni gradić od 75 tisuća stanovnika u svim godišnjim dobima privlači turiste iz cijelog svijeta, s prvim danima proljeća osjeti se intenzivnija gospodarska aktivnost.
U gotovo svakoj ulici su gradilišta budućih hotela i apartmana, ulice su raskopane, obnavlja se asfalt, a nautici se to odnosi na šminkanje stotina jahti poredanih u gradskoj luci, redom registriranih u egzotičnim poreznim oazama. Rijeke radnika pod budnim okom uniformirane i ozvučene posade bruse tikovinu, popravljaju sitna oštećenja na plastici i pripremaju luksuzne ljepotice za sezonu. Ima tu najnovijih modela, ali i dvadesetak godina starih plovila veličine hrvatskih linijskih katamarana.
Bez obzira na godinu proizvodnje svaki mora blistati prije dolaska vlasnika i njegovih poslovnih partnera i prijatelja.
Milijuni za Prestige
Naša testna flota izložena na kraju toga milijunskoga doka odskakala je od prosjeka, no neki bi se primjerci ipak mogli uklopiti. Jeanneauova linija Prestige, naime, također se plaća u milijunima, kuna i eura, kako vam više odgovara. Od šest novih modela za 2018. godinu novinarima su bila dostupna tri - 460 S, 520 i 630 S. Bez obzira na dužinu i tlocrt, razina opreme i uređenja unutrašnjosti su vrlo visoki.
Pozicioniranjem uz bok najvećim britanski i talijanskim proizvođačima jahti dužine do 24 metra Francuzi su napravili odličan posao i sada nastoje dodatno proširiti i ojačati ponudu. Recept je jednostavan, pametnim planiranjem i korištenjem pozicije najvećeg svjetskog proizvođača plovila uštedjeti na velikim narudžbama motora, elektronike i palubne opreme.
Partnerstva su ono što im daje dodatnu snagu pa tako veliku ulogu imaju Volvo Penta i Yamaha, njihovi dugogodišnji dobavljači pogonskih strojeva. Vanbrodski motori se već godinama nalaze na gliserima proizvedenima u Poljskoj. To danas više nisu samo trajler plovila već prave jahtice poput Merry Fishera 10,95, najvećeg modela ikad napravljenog pod tim ribarskim nazivom.
Maxi Fisher
U ribolov će s tim brodom malo tko ići, slaže se i dugogodišnji direktor prodaje Jeanneaua Michel Francois. Po njemu je riječ o klasičnom cruiseru, ali ljudi su se navikli na to ime. S tri odvojene kabine i četvrtim ležajem u salonu nudi komfor jedrilice, upravljivost otvorenog glisera i brzinu primjerenu današnjem profilu nautičara. Iako su na krmi postavljene dvije Yamahe od maksimalno dopuštenih 600 konja, ugodno nas je iznenadila krajnja brzina od 38,5 čvorova.
Kupci će zbog niže cijene vjerojatno odabirati nešto slabiji par motora, no svakako bi trebala bit riječ o šestacima jer za ovoliku masu treba puno okretnog momenta. U ovoj kombinaciji glisiranje počinje tek na 3500 okretaja i teško je preporučiti razvlačenje četverocilindričnih 200-ica. Ovakvom brodu bi više odgovarali dizelaši, no to bi značajno povisilo cijenu i smanjilo korisni prostor u kabinama i kokpitu.
A toga ima napretek. Visinu između 185 i 190 centimetara na ulazu u sve tri kabine i u kupaonici malo tko može ponuditi na trupu od deset metara. Kome u kabinama nedostaje zraka može se ispružiti i u salonu s panoramskim pogledom na susjede i pučinu.
Cijena ovako opremljenog Maxi Fishera je 160 tisuća eura i prvi primjerci će već tijekom proljeća biti isporučeni hrvatskim kupcima koji su na neviđeno odabrali svoj model.
Open s dvije kabine
Drugi veliki novitet je Cap Camarat 9.0, izložen u verzijama Walk Around i Central Cockpit. Oba modela pod palubom imaju četiri ležaja i odvojeno kupatilo, no razlikuju se u unutrašnjem volumenu i iskoristivosti vanjskog prostora. Za dnevne izlete svakako je bolji CC jer uz standardno udoban krmeni kokpit ima pravi resort na pramcu s prostorom za šestero putnika.
Dizajneri su mu namijenili i malo sportskiji izgled s crnim trupom i čeličnom konstrukcijom iako i WA ima Yamahe jednake snage 500 konja. S njima postiže čak 43 čvora i također se može smatrati sportašem.
Doduše, povišeno nadgrađe s visokim težištem i položaj skiperske sjedalice stvaraju dojam upravljanja kao kod flybridge modela što nije baš za jurnjavu, ali je dobro za preglednost. Blizu pet tona težak gliser ugodan je za plovidbu. Kod jakog bočnog vjetra u postizanju balansa pomažu flapsovi iako je težina dobro raspoređena.
Unutrašnjost je skrojena po mjeri tjednog odmora u što se odlično uklapa visina središnjeg dijela od 190 cm.
Oko stola u pramcu može ugodno sjediti pet osoba, a njegovim spuštanjem se dobije ležaj dužine 185 cm, širok od 190 do 45 cm u samome vrhu. Uz 90 cm širok kuhinjski blok s hladnjakom i mikrovalnom, izvana je plinski roštilj s dodatnim lavandinom i hladnjakom pod skiperskom stolicom.
Tvrdi krov na cjevastoj konstrukciji štiti i ulijeva sigurnost, no za potpuno zaštitu krme od sunca bi trebalo ugraditi i dodatnu tendu. Iako je u izloženom paketu cijena s porezom 103 tisuće eura, interes za kupnju su već pokazali iznajmljivači prepoznavši svestranost ovakvog koncepta broda.
Skupi dizelaši
Status prototipa je imao i Cap Camarat 7.5 Bow Rider, treći i najveći u toj novoj liniji. On je pak čisti sportaš, ponuđen s Yamahom 300 i maksimalnom brzinom od 45 čvorova. Treba naglasiti da tada i potrošnja ide preko 100 litara na sat pa je mudro malo smanjiti gas i ploviti upola jeftinije s još uvijek pristojnih trideset čvorova. S PDV-om izloženi model košta 80 tisuća eura iako se bez dodatne opreme može proći i sa 60.
U odnosu na broj manjeg bow ridera, ima nešto veći wc u lijevom boku, no još uvijek nedovoljno visok za putnike preko 180 centimetara. Prostora za sjedenje ima u obilju pa će desetak putnika moći udobno stići i na dalje odredište.
Novitet među monovolumenima je NC33, najatraktivnijeg dizajna u svojoj seriji. Savršeno iskorišten prostor, prepoznatljiva velika platforma i klizna krmena garnitura obogaćeni su s novim detaljima kao što su vratašca za pristup s boka. Zbog dvije Volvo Pente D3-220 cijena s porezom iznosi 250 tisuća eura što ga stavlja u rang skupljih modela s dvije kabine.
Uz dizelsku moć za volanom i laku upravljivost najviše oduševljava činjenica kako je sav taj komfor stao u trup od samo 8,80 metara što će olakšati manevriranje i manje iskusnim pilotima.
Dva prsta plastike
Poznato je kako se svi modeli s vanrodskim motorima grade u Poljskoj, ali nakon dugo vremena Francuzi su im odlučili prepustiti i gradnju jedrilice. Izbor je pao na ulazni model Sun Odyssey 319, nastao u pogonima Delphije. Rezultat rada iskusnih poljskih majstora je iznad očekivanja naručitelja, pa model plijeni čvrstoćom i visokom kvalitetom završne obrade.
Uz sav uloženi trud zbog nižeg troška rada uspjeli su se uklopiti u iznos od 90 tisuća eura, vrlo važan za uspjeh u klasi gdje cijena igra veliku ulogu. Drveni elementi bolji su nego na gliserskoj gami jer se ne mora paziti na svaki kilogram, a posebno impresionira dva prsta debela plastika vidljiva na okviru ulaza u potpalublje.
Jedrilica nevelikih vanjskih dimenzija 9,8x3,46 m nudi izvanrednu prostornost uz impresivnu visinu od 195 cm. Dvije kabine i ukupno šest ležajeva zadovoljit će i vlasničke i čarterske potrebe iako se posljednjih godina smanjio broj kupaca koji nikad ne iznajmljuju brod. Za vrijeme našega boravka nije puhalo, ali kolege koje su imale priliku ploviti po jačem vjetru zadovoljne su solidnim performansama pod jedrima za ovu klasu.