Više je od deset godina da pohodim Amsterdam i METS, odnosno Marine Equipment Trade Show, najveći svjetski sajam brodske opreme za rekreativnu plovidbu. Jednako kao i prve, tako sam i svake iduće godine bio iznenađen ne samo brojnošću i raznolikošću izloženih proizvoda, nego i smjerom u kojem se nautička industrija razvija.
Svjedočio sam ulasku SMART telefona, LED rasvjete i bluetooth tehnologije u plovidbu. Isto sam tako svjedočio i povećanju ekološke svijesti koja se ogledala ne samo u omasovljenju biološki prihvatljivih antivegetativnih premaza, te i elektro i hibridnog pogona, nego i sve većoj upotrebi recikliranih materijala za izgradnju brodova i brodske opreme.
Isto tako sam se upoznao i s ogromnim brojem proizvoda čiji je cilj bio produljenje životnog vijeka nautičara. Drugim riječima, proizvoda koji su za cilj imali olakšati plovidbu ljudima u dobi kad im snaga i spretnost počinju napuštati tijelo.
I svake godine bih pomislio: - To je to! Nema više ništa što bi se još moglo izmisliti. A onda bih se iduće godine ponovno čudio i divio novim proizvodima. Nakon završetka METS-a uvijek bih se našao u problemu kako na nekoliko stranica predstaviti sajam na kojem izlaže oko 1500 izlagača i kojeg u tri dana posjeti dvadesetak tisuća posjetitelja?
Kao i prethodnih, tako sam se i ove godine odlučio uglavnom za proizvode koji su predstavljeni kao noviteti i za one koji su mi, bez obzira na kategoriju u kojoj se predstavljaju, privukli pozornost dok sam obilazio 12 hala u kojima se sajam održava.
Najmanji i najveća
Kod brodskih motora pažnju su najviše privlačila dva ekstrema: najmanji unutrašnji i najveći izvanbrodski motor. Yanmar 3JH40 je najmanji i najlakši common rail dizelski motor na svijetu. U Amsterdam je stigao zakićen nagradom za inovaciju, koju je ove godine osvojio na Miami Boat Showu.
Njegovih 40 konja su tihi i nisu puno žedni, tako da se, kad se govori o tom motoru, pridjev minimalno koristi i uz podatke o njegovoj potrošnji, buci i emisiji štetnih plinova. S druge strane, Yamahin V8XTO impresivan je kako svojom veličinom, tako i snagom. Volumen mu je 5,6 litara, a pod poklopcem motora se nalazi 425 konja i motor, po riječima proizvođača, predstavlja potpuno integrirani pogonski sistem nove klase off-shore performansi.
Novost mu je i električno kormilarenje, prvo takve vrste na izvanbrodskim motorima, koje omogućava da se tako glomaznim strojem s lakoćom upravlja pomoću joysticka.
Lakoću upravljanja super jahtama trebao bi omogućiti nizozemski Veth Propulsion Integrated L-drive. To je 360 stupnjeva rotirajući tihi električni thruster s motorom koji se nalazi unutar trupa broda, zahvaljujući čemu su sve osjetljive komponente i elementi lako pristupačni i zaštićeni od agresivnog djelovanja mora.
Puno manji električni, unutrašnji i izvanbrodski motori u rasponu od 12 do 30 KS dolaze iz švicarskog Navigaflexa. Ono što ih razlikuje od ostalih električnih motora je njihova teleskopska izvedba, što ih čini idealnim motorima za jedrilice. Kada se izvanbrodski motor uvuče, propela mu se podigne iznad vodene linije, a u slučaju unutrašnjeg motora, propela se uvuče u trup i na taj način ni propela ni osovina ne pružaju nikakav dodatni otpor prilikom jedrenja.
Pumpanje struje
Najviše zanimanja i divljenja, potaknutih dijelom i činjenicom da je osvojio glavnu Design Award METS nagradu, pobudio je britanski Triskel Marine svojim Integrel sistemom za proizvodnju struje koji, kako kažu, većinu dosadašnjih generatora čini suvišnima. Tajna je u boljem iskorištenju postojeće snage brodskoga motora, a postignuta je korištenjem generatora za koji u Triskelu kažu da je to alternator na steroidima.
Stalni magneti smješteni u rotoru alternatora koji je u stanju proizvesti i 9 kilovata, te elektronički sklopovi koji tu proizvodnju kontroliraju i reguliraju potrošnju i pohranu struje u akumulatore, omogućavaju ne samo uštedu u prostoru nego i u potrošnji goriva. Po Triskelovim mjerenjima upotreba Integrela, u usporedbi s klasičnim generatorima, omogućava uštedu goriva i do 25 posto.
Struju proizvodi, i to kad nikakav motor ne radi, i Seadamp Plus talijanskog proizvođača Seares. Prije nekoliko godina jedan od hitova METS-a je bila mala pumpa koja se postavljala na konop između broda i kopna i koja bi, kad bi se konop zatezao i opuštao, ispumpavala vodu iz santina broda. Seadamp je tehnološki puno sofisticiraniji, ali je baziran na istoj ideji (kako iskoristiti energiju valova kad je brod vezan za kraj), pa ne ispumpava brod nego zatezanje i opuštanje konopa koristi za proizvodnju električne energije.
U amortizer za koji se veže brodski konop ugrađen je mali generator kojem su i minimalni pomaci dovoljni za proizvodnju struje za LED rasvjetu ili konstantno dopunjavanje brodskih akumulatora. LED rasvjeta je prije nekoliko godina našla svoju masovnu primjenu u nautičkoj industriji, kako iznad, tako i ispod vodene linije.
LED navigacija
Britanski Lumishore razvio je Smart Lighting koji omogućava povezivanje svih rasvjetnih tijela na brodu u jedan sistem, koji preko touch screena upravlja svom rasvjetom na brodu. Dodirom prsta mijenja joj se jačina, boja i toplina svjetla, a zahvaljujući suradnji sa Fusionom, proizvođačem audiosistema za nautičare, moguća je i kombinacija zvučnih i svjetlosnih efekata. Ili, kako su u Amsterdamu rekli: - Dok drugi samo osvjetljavaju brod, mi na njemu kreiramo atmosferu.
Iz Engleske stiže i Starlight, u kojem se LED koristi ne za rasvjetu i štimung, nego kao pomoć u navigaciji. To je vodoravno postavljena šipka s nizom svjetlećih dioda od kojih jedna, ona u sredini, predstavlja pramac broda, odnosno stvarni smjer plovidbe. Druga lampica se pomiče duž šipke. Ona predstavlja željeni kurs.
Prva lampica stalno gori i uvijek je na istom mjestu: na sredini šipke. Drugu lampicu nautičar upali kada je na željenom kursu. U tom trenutku obje lampice se poklope, ali kako brod skrene s kursa, druga lampica šeta po šipci. Starlight je idealno pomoćno navigacijsko sredstvo u slučaju smanjene vidljivosti, noću ili po kiši koja otežava praćenje kursa na brodskom kompasu.
Pametne kvake
Talijanski Razeto & Casareto je crvene i zelene svjetleće diode ugradio u svoje OSSH kvake. Namjena im je prvenstveno označavanje puta bijega u izvanrednim situacijama. U slučaju, primjerice požara, kada zbog panike i dima nije lako naći najkraći sigurni evakuacijski put, kvake na vratima koja se ne smiju otvarati svijetle crveno, a na onima kroz koje treba bježati svijetle zeleno.
Osculati je LED rasvjetu ugradio u donje prečke skala za izlazak iz mora. Kada se skale izvuku, lampice ne gore. Čim neka od prečki skala dođe u kontakt s morem, lampice se upale i na taj način olakšavaju plivačima nalaženje stepenice na koju trebaju stati kada žele izići iz mora. I dok je kod ovih skala diskutabilno radi li se o luksuznom ili sigurnosnom detalju, za druge Osculatijeve skale nema sumnje da je riječ o modelu koji može stvarno spasiti život.
Riječ je o pomoćnim skalama inkorporiranim u trup broda i zatvorenim poklopcem u razini oplate broda. U slučaju pada s broda, kada glavne skale nisu spuštene u more i na brodu nema nikoga tko bi ih spustio, nemoguće se popeti natrag na palubu. Ove sigurnosne skale omogućavaju da ih se iz mora izvuče i razmota, te pomoću njih popne na brod.
Brzi ručni vinč
Kad smo već kod izvlačenja, treba spomenuti i dva proizvoda čije izvlačenje ne spašava život, ali činjenica da se mogu uvući kada se ne koriste povećava komfor i iskoristivost prostora. Jedan je Dometicova kuhinja smještena u uzdužno ili poprečno postavljenoj ladici.
Kada se ne koristi, ne zauzima prostor u kabini, a kada dođe vrijeme kuhanja, izvuče se ladica s kuhalom, sudoperom i manjom radnom plohom. Drugi je Harkenov vinč koji, kada nije u upotrebi, potpuno nestane i stopi se s razinom palube. To nije prvi pop-up vinč na tržištu, ali u Harkenu tvrde da njihov model ima najbolji omjer snage i dimenzija. I po visini i dužini je upola manji, a težina mu iznosi samo jednu trećinu od konkurentskih modela pop-up vinčeva jednake snage.
Kad smo kod vinčeva, treba spomenuti i dva Karverova noviteta. KPW je ručni vinč koji je tri puta jači od drugih vinčeva te veličine. Drugim riječima, nautičar treba tri puta manju silu za okretanje ručice vinča. KSW je šest puta brži od svojih konkurenata, kod njega je potrebno šest puta manje okrenuti ručicu da bi se namotala jednaka dužina škote kao kod klasičnih vinčeva.
U Karveru kažu da će se tom modelu najviše obradovati stariji nautičari koji, unatoč tome što im okretanje vinča predstavlja fizički napor, ne žele koristiti električne vinčeve, ali i jedriličari na regatama.
Kompozitna tikovina
Ekološki osviješteni nautičari već nekoliko godina izbjegavaju palube od tikovine i odlučuju se za gumirano pluto ili slične zamjenske materijale. Za one koji se ipak ne žele odreći osjećaja tikovine pod bosom nogom, danski Eurodeck ponudio je kompromisno rješenje. Njihov kompozitni materijal koji i vizualno i taktilno izgleda gotovo kao klasična paluba, sastoji se od 70 posto tikove piljevine, 20 posto plastike i 10 posto ljepila. Američki Infinity Woven Products otišao je u potpuno drugu krajnost. Njihove podne obloge Better Than Teak II, istkane od vinilnih vlakana, ni na dodir, ni unatoč ucrtanim linijama palube, ni na izgled, ne ostavljaju dojam prave obloge za palube. Kažu da ima dosta ljudi koji ih vole jer su i lijepe i otporne, te lake za održavanje, tako da svjetskim morima plove ne samo jahte nego i ribarice s palubom od istkanog vinila. Vinilne obloge dolaze i iz Kanade.
U Morbernu tvrde da su jedini koji su razvili tehnologiju printanja u visokoj rezoluciji na vinilu namijenjenom upotrebi u eksterijeru. Do sada su se fotografije navodno mogle štampati samo na obloge koje su se koristile u salonima i kabinama, a od sada je moguće i vanjske dijelove broda personalizirati i obložiti ih otpornim vinilom na kojem je isprintana neka vlasniku broda draga fotografija. Otporna na vjetar, kišu, sunce i sredstva za čišćenje.
Budući da ti svi elementi utječu i na jedra, vlasnicima ili kupcima polovnih jedara važno je znati koliko su jedra bila korištena, kakvim naprezanjima i kolikom UV zračenju izložena. Sada nam Sail Sense britanskog Spinlocka i to omogućava. Plave je boje, ali najbolje bi ga bilo opisati kao crnu kutiju za jedra: ušije se na jedro pa mjeri, pohranjuje i preko mobilne aplikacije javlja ne samo koliko, nego i kako su jedra korištena. Koliko puta su podizana i spuštana, pa čak i koliko se puta viravalo u vjetar ili niz vjetar.
Antena za napuhivanje
Zadnjih godina pojavila se i potpuno nova kategorija rekreativaca na vodi i bilo je samo pitanje dana kada će se na METS-u pojaviti i proizvodi prilagođeni njima. Spinlockov pojas za spašavanje. Kao što mu ime i govori, nosi se oko struka i nenapuhan, kako ne bi smetao pri veslanju, a ne aktivira se automatski pri padu u more nego povlačenjem ručice.
Žiri za nagradu DAME posebno je spomenuo SUP Wear Dry Suit Race II firme Sandiline StandOut iz Slovenije. Odijelo i svojim krojem i materijalom od kojeg je načinjeno omogućava veslačima veliku slobodu pokreta. Izrađeno je od laganog i prozračnog materijala, a patentni zatvarač smješten je oko struka u visini bubrega.
Osim suhoga odijela, za SUP-ere izrađuju i Airprene majice. Napravljene su od perforiranog neoprena, koji u isto vrijeme grije i dopušta transpiraciju, a mjesta na kojima je potrebna veća elastičnost (laktovi i leđa) izrađena su od lycre.
Ergonomski dizajniran je i britanski Ergofit pojas za spašavanje. Izuzetno je lak i ugodan za nošenje, s velikom slobodom pokreta. U slučaju pada u more pretvara se u pojas koji svojim plutajućim sposobnostima i svojom dodatnom opremom nadmašuje većinu konkurenata.
Lansiran je još 2012. godine, ali je sad na METS-u predstavljena nova i usavršena verzija, koja bi se trebala početkom iduće godine pojaviti na tržištu.
Iz Velike Britanije dolazi i radioantena na napuhivanje. Shakespeare je prvi uspio proizvesti malu, portabl antenu nazvanu Infl8. Kada nije u upotrebi, stane u torbicu veličine pernice, a kada se napuše, rastegne se na 1,6 metara dužine i sa svoja 3 decibela nimalo ne zaostaje za standardnim dugim antenama.
Desant dronova
Cijeli jedan svijet na napuhivanje može se otkriti kod slovenskog Hovercrafta. Nakon prošle godine predstavljanog prototipa amfibije na napuhivanje, u Hovercraftu su ove godine napravili plovila koja morski skuter pretvaraju u gumenjak, ili čak i mali trajekt. Na krmi tih plovila napravljen je žlijeb u koji se skuter zavuče i pričvrsti, te tako služi kao pogonski i upravljački mehanizam maštovitim gumenim plovilima.
Za njegu, zaštitu i održavanje gumenjaka i gumenih proizvoda pobrinula se luksemburška firma Nauticlean, koja je seriji svojih sredstava za čišćenje i njegu od ove godine dodala i proizvod pod imenom, ili bolje rečeno, pod brojem 08. Do sada su gumenjaci u odnosu na plastične brodove, bili uskraćeni u pitanju sredstava za održavanje i poliranje.
Sredstvo 08 na površini gumenjaka formira tanki sloj od polimera koji brod ne samo štiti od soli, prljavštine i UV zračenja, nego mu daje i dugotrajni sjaj. Neobičnih plovila bilo je i kod drugih izlagača. Ovo je METS na kojem sam vidio najviše vodenih dronova.
Finski PowerVision je predstavio svoja tri morska uređaja za snimanje okolice, koji se mogu koristiti u ribolovne i rekreativne svrhe. Strogo tehnički gledano, Powerseeker možda ne spada u autonomne dronove, ali snima i šalje na mobitel sliku svoga okruženja. To je kugla veličine manje naranče koja se zakači na udicu, baci u more i koristi kao fishfinder.
Domet na koji Powerseeker može poslati sliku čak na pet mobitela ili tableta iznosi 90 metara. Powerdolphin plovi po površini i njime se upravlja radiovezom. Može otploviti i do 1 kilometar od daljinskog upravljača. Ne može zaroniti, ali zato njegova kamera može snimati u 4K rezoluciji i pod vodom i iznad nje. Za razliku od dupina, Powerray može i roniti, ali mora žičanom vezom biti spojen s osobom koja upravlja dronom.
Zaštitnik od dronova
Francuski Ibuble može zaroniti do 60 metara i njime se može i bežično upravljati, ali pod uvjetom da je osoba koja upravlja također u vodi. Razlog tome leži u činjenici da su voda i zrak dva medija različite gustoće, pa iako se radiovalovi kroz oba mogu širiti, ne mogu tek tako prelaziti iz jednog u drugi medij.
Ako se ovim dronom želi upravljati sa suhoga, potrebno ga je spojiti žicom s osobom koja njime upravlja. Moguće mu je i programirati putanju po kojoj će se dron potpuno sam kretati, bez ikakvog dodatnog upravljanja. Postoji i opcija programiranja da dron prati ili kruži oko ronioca. Opremljen je i sonarom, pa je u stanju izbjegavati sve prepreke na koje naiđe.
Kako se puno toga što se koristi u lijepe, korisne i ugodne svrhe, nažalost, može koristiti i u negativne svrhe, na METS-u je predstavljen i Martek Anti Drone System. Procjenjuje se da će do 2020. godine oko 22 milijuna privatnih dronova zujati nebom i lako je pretpostaviti da vlasnici superjahti nisu zadovoljni situacijom u kojoj se mogu naći.
U najmanju ruku, dronovima je moguće narušiti njihovu privatnost i lako se može dogoditi da fotografije i filmovi o provodu na jahti osvanu na internetu ili u žutoj štampi. Druga i opasnija varijanta uključuje pretvaranje relativno jeftine igračke u efikasnu ubojitu napravu.
Praktično svatko može na dron pričvrstiti eksploziv i uputiti ga ka cilju. M.A.D.S. je razvio sistem koji na udaljenosti od 5 kilometara otkriva ne samo dron, njegovu brzinu i smjer kretanja, nego i mjesto gdje se nalazi osoba koja tim dronom upravlja. Sistem ne služi samo za otkrivanje dronova nego u sebi ima uključenu i obrambenu funkciju.
U slučaju potrebe aktivira ekskluzijsku zonu u krugu promjera 500 metara od broda. Kada u nju uleti, dron više nije u stanju komunicirati sa svojim pilotom pa se, ovisno o modelu, vraća natrag ili sruši u more.
Konop od boca
Na daljinu upravljana plovila, ili samostalno i autonomno pokretna, koriste se i u borbi s danas vjerojatno najvećim problemom mora: zagađenjem. Iz Francuske dolaze i Jellyfishboat i Wasteshark. Plove i gutaju onečišćenja s površine mora: krute tvari, ulja i naftu. Osim toga, Wasteshark sakuplja i evidentira podatke o vrsti zagađenja na koje je naišao.
Za sada još uvijek plove na način da se njima daljinski upravlja ili sami plove i pročišćavaju unaprijed definiranu površinu, gutajući sve na što naiđu, ali radi se i na tome da pomoću kamere uoče i identificiraju otpad, te prema njemu zaplove i pokupe ga.
A da u otpadu koji pliva morem ima važnih sirovina za druge proizvode koji trebaju nautičarima, najbolje pokazuje konop Marlow Blue Ocean, u čiji je svaki metar utkano 7,5 plastičnih boca, odnosno polimerskih vlakana dobivenih reciklažom tih boca.
A da se more ne bi dodatno zagađivalo gorivom ili uljem, koje se pomiješano s vodom nalazi u santinama, pobrinut će se Blue Guard Innovations prekidač, američki patent u vlasništvu našega čovjeka - Zdravka Divjaka.
To je elektronički prekidač bez pokretnih mehaničkih dijelova. Čim detektira ulje ili gorivo u vodi, prekidač zaustavlja pumpu i tako sprječava da se u more izlije i nešto što tamo nikako ne pripada.
Mini desalinizator
Što se tiče high-tech rješenja koja su se razvijavala i usavršavala na većim ili natjecateljskim brodovima da bi sada našla svoju primjenu i na manjim plovilima, treba spomenuti Zen desalinizator i vjetrogenerator Watt&Sea. Schenkerov desalinizator svoje je ime dobio, kažu proizvođači, ponajviše zato što je tih, miran, i lagan, a istovremeno još efikasan i jeftin.
Uz potrošnju od 110 vati struje, za jedan sat proizvede 30 litara vode. Malih je dimenzija i teži samo 19 kg, što ga čini idealnim rješenjem i za manja plovila čiji vlasnici ne žele da im količina raspoložive vode na brodu određuje kada i gdje će pristati da bi napunili svoje tankove.
Vjetrogenerator Watt&Sea spada u novu generaciju koja je evoluirala iz hidrogeneratora. Pričvršćen je na aerodinamično postolje od karbona koje se okreće kako vjetar puše, tako da ovom generatoru nisu potrebni ni dodatni stabilizatori ni kormilo koje bi ga usmjeravalo u vjetar. Struju počinje proizvoditi već kod vjetra brzine 17 čvorova, a zahvaljujući storm mode mogućnosti rada podnosi vjetrove brzine i do 55 čvorova.
Lagan je ne samo zato što su mu i postolje i elisa od karbona, nego i zato što struju proizvodi ultralagani alternator bez četkica. Ljepota METS-a, ponavljam to iz članka u članak, leži i njegovoj demokratičnosti, odnosno u činjenici da se na njemu mogu naći i proizvodi iz firmi s milijunskim narudžbama kao i proizvodi malih inovatora.
Spojni mezomariner
Dva takva proizvoda koja sam ostavio za kraj su talijanski Flying Carpet i slovenski Hooklinker. Leteći tapet je pomična platforma koja se diže iz palube broda i, zahvaljujući ugrađenom hidrauličkom kranu, premosti razmak između broda i obale.
Čak ako je brod privezan uz samu obalu, Flying Carpet može se koristiti kako bi se ljudima ograničene pokretljivosti omogućilo da se ukrcaju ili iskrcaju s broda. Jasno je da je to custom-made proizvod koji se, bilo da je riječ o novogradnji ili adaptaciji postojećeg, projektira za neki konkretni brod.
Boatasy Hooklinker dolazi iz Izole, odakle je lani na METS stigao i njihov Ghook, plastična ručica s koloturnikom koja je omogućavala jednostavno i elegantno prenošenje konopa za mooring s jednog na drugi kraj broda. Ovogodišnja inovacija je dodatak mezomarineru koji se sastoji od držača samozatvarajućeg gambeta za koji je vezan konop kojim se nautičar namjerava zakačiti za bovu ili neki drugi prsten.
Često komplicirana akcija koja zna zahtijevati ne samo klečanje nego i ležanje na palubi se, zahvaljujući Hooklinkeru, obavi brzo i elegantno. Osim držača za gambet, tu je i držač za baterijsku lampu, što cijelu akciju privezivanja olakšava i ubrzava čak i kad se pristaje u mrkloj noći. Idući METS održava se u studenom 2019. Ako imate neki proizvod koji biste htjeli predstaviti svijetu, požurite. Oko 1100 izlagača već je zakupilo svoj štand za sljedeće izdanje sajma.
VIŠE FOTOGRAFIJA SA SAJMA POGLEDAJTE U NAŠOJ GALERIJI GORE.