U 320 metara kolika je udaljenost između Brodarice i Krapnja, najnižeg i najmanjeg jadranskog naseljenog otoka, ispričano je barem toliko i priča, ali glavni akter gotovo svake je "Spužvar", mali trajekt velikog srca.
Nazvan po najstarijoj djelatnosti na tom šibenskom školju, staroj 300 godina, drveni brod je u službi gotovo pet desetljeća i, što je zanimljivo, od svojih prvih dana valove uspješno kroti na samo jednoj relaciji: Krapanj-Brodarica.
- Brod je građen 1972. godine u brodogradilištu "Punat" na otoku Krku, dužina mu je četrnaest metara i na ovoj je relaciji od samog početka - kaže Krešimir Miškić, voditelj Odjela javnog pomorskog prijevoza u tvrtki "Gradski parking", što je još jedan od kurioziteta vezanih uz najkraću državnu brodsku prugu na Jadranu.
Naime, koncesionar putničke linije je tvrtka čije ime već dovoljno govori o njezinoj matičnoj djelatnosti, na prvi pogled dalekoj od mora i trajekata. Zanimljivo je i da su te 1972. u Puntu napravljena dva identična broda, ali "Spužvarov" brat blizanac ipak je imao kraći životni vijek.
- Drugi brod je završio u Dubrovniku, gdje je zbog granatiranja u Domovinskom ratu potopljen i uništen - priča Miškić dok plovimo prema Krapnju.
- "Spužvar" je vrlo zahvalan, s prednje strane broda svašta može stati, od bagera i kombija, pa do građevinske kombinirke, savršen je što se tiče gabarita i mogućnosti, mana mu je jedino što je napravljen od drva - dodaje naš sugovornik, a pogledom u brodske knjige prisjećamo se da je krapanjski simbol do 2006. godine nosio ime "Spužvar I".
Inače, najkraća morska relacija s državnim statusom od životne je važnosti za stanovnike ovog, do 60-ih godina prošlog stoljeća najgušće naseljenog otoka na Jadranu, na kojem je danas samo 120 žitelja. U zimskim mjesecima u oraru je 15 isplovljavanja i stalno ih koristi stotinjak ljudi, dok se ljeti dodaju još dvije partence, jer se broj tjednih putnika povećava i na nekoliko tisuća.
Prema podacima koji su nam ustupili iz "Gradskog parkinga", od siječnja do kolovoza ove godine prodano je gotovo 46 tisuća karata, od toga samo tijekom kolovoza čak 16 tisuća "biljeta".
Nikada se nije dogodilo, svjedoče članovi "Spužvarove" posade, da je Krapanj od kopna iz bilo kojeg razloga bio odsječen. Vozilo se po najgorim mogućim vremenskim uvjetima, čak i po snijegu koji je 2012. izazvao velike probleme u prometu.
Na brodu plove, napomenimo, šestorica pomoraca, koji su podijeljeni u tri ekipe, pri čemu su svi redom s Krapnja, osim jednog Šibenčanina. Zapovjednik Alan Zorzetti već je 30 godina u službi.
- Prevozimo teret, žive i mrtve, mnogo je ljudi s Brodarice koji su se preselili "preko puta", grobnice su im na Krapnju, tako da nam sprovodi i pogrebi nisu strani - kroz smijeh će Zorzetti.
Njegov kolega Jerko Milutin također već dugo plovi na "Spužvaru":
- Već petnaest godina sam na ovom brodu i mogu reći da on mnogo znači za stanovnike Krapnja, također, jako puno kuća se izgradilo uz pomoć ovog broda, bez kojeg se ni materijal ni strojevi ne bi mogli prebaciti na otok.
Prepričava šjor Jere i anegdotu s ovcama koje su prevozili sa Zlarina:
- Bilo je to prije pet ili šest godina, prevozili smo ovce s otoka Zlarina na Krapanj, bilo ih je gotovo 300, jedva smo ih uspjeli ugurati na brod, jedna ipak nije uspjela dočekati kopno.
Spomenimo i to da je odlukom Gradskog vijeća Šibenika od 1. kolovoza 2012. godine "Gradski parking" preuzeo održavanje linije za koju su im ustupljena dva broda: glavni akter naše priče i njegov još stariji kolega "Borac" koji je iz ruku kalafata izišao prije pune 72 godine.
Dva vremešna mladića uskoro će na "šminkanje", štoviše, "Borac" je u vrijeme našeg posjeta već otplovio prema škveru, a isto uskoro očekuje i "Spužvara", koji se dosta napatio tijekom proteklih radova kojima je Krapanj postao jedini otok u šibenskom arhipelagu s kanalizacijom priključenom na gradski pročišćivač.
