Litva je jedna od 28 članica Europske unije o kojoj se, barem u hrvatskoj javnosti, malo toga zna. Površinom je nešto veća od Hrvatske, nema niti tri milijuna ljudi, a ima 20 posto veći bruto društveni proizvod što će reći da ima vrlo radišne stanovnike.
Ljubitelji sporta će istaknuti slavne košarkaše, gurmani neke od njihovih sireva, ali malo tko će se pohvaliti da poznaje njihovu bogatu povijest ili da je bio u njihovim najvećim gradovima Vilniusu ili Kaunasu. No, nakon što smo na sajmu u Cannesu isprobali najnoviji primjerak Marexa 360 Cabriolet Cruiser, Litva nam je nekako postala zanimljivija. Evo i zašto.
Naime, taj norveški brod je u cijelosti proizvod inženjera i radnika u Litvi kojima iz Norveške upravljaju samo vlasnici, braća Espen i Thomas Aalrud. Kad imate godišnju produkciju od 120 velikih plovila to je već ozbiljan industrijski pogon, no Espen predstavljajući brod nekako ostavlja dojam prisnosti s proizvodom uobičajen za puno manje radionice.
I nakon svih desetljeća u brodogradnji i četiri tisuće isporučenih brodova strast je još uvijek tu dok nam pokazuje sve zanimljive detalje na brodu. Kojih ima mnogo.
Više od 200 vlasnika staroga modela 350 dalo je svoje sugestije što bi na brodu trebalo unaprijediti i rezultat toga dugogodišnjeg nautičko-sociološkog istraživanja je pretočen u djelo. O skandinavskoj i Marexovoj razini završne obrade već se puno zna, ali da će vlasnik hladno izjaviti da je ekipa s Baltika tijekom ovih godina kooperacije i nadmašila Norvežane, tomu se nismo nadali.
Naravno, vrijedi naglasiti da bi, po njegovoj računici, isti brod u Norveškoj koštao barem 120 tisuća eura više. Nije zahvalno uspoređivati, ali ovaj Marex vrijedan 400 tisuća eura po materijalima i osjećaju pod rukom i nogama nimalo ne zaostaje za puno većim primjercima jahti iz milijunskog razreda.
Ovaj test smo sasvim neuobičajeno započeli zavaljeni u krmene naslonjače što je zapravo omiljena pozicija svakoga modernog nautičara, bilo da čeka objed ili se odmara od njega. S podignutim nogama na sjedištu istovremeno se tako može izležavati četvero ljudi, troje u kokpitu i jedan na udobnom mjestu pored skipera.
Debele spužve obložene finom mikrofibrom poput brušene kože pravi su mamac za opuštanje. Preklopni drveni stol sa stalcima za boce i čaše u sredini lako se prilagođava scenariju, a spušten do dna postaje centralni dio sunčališta. Ili pak spavaonice ako su dvije sobe ispod palube zauzete.
Potezom ruke
Jednostavan proces zatvaranja toga prostora je zapravo jedan od glavnih aduta ovoga sjevernjačkog broda na sredozemnom tržištu. Dva krovna otvora se potezom ruke čvrsto zatvaraju, a bočna tenda skrivena u nosivim stupovima hard topa klizne po gornjoj vodilici i u tren oka zatvori kokpit.
A, kad se tenda vraća natrag može biti i mokra jer je u okomitim spremnicima napravljena drenaža. Ovako jednostavan koncept još nije razvijen pa će ga sigurno mnogi kopirati.
Za primjer drugima je razrađen i krmeni dio napravljen u obliku dvaju sanduka za spremanje osam bokobrana, plinske boce i mokrih konopa na zgodnim vješalicama, a zapravo idealnih klupa za kontemplaciju s pogledom na more. Integrirana platforma isporučuje se u dvije verzije s pola metra razlike, iako će kraću malo tko odabrati jer ovako ima mjesta za bajbot, bočne ljestve, dodatni podni spremnik i krmeno sidro po potrebi.
U podnici platforme je i poseban mehanizam za bajbot koji će olakšati manevriranje tim teškim predmetom.
Pramčani sidreni prostor je također vrijedan pohvale jer je potpuno ravan i ukopanom vodilicom podijeljen na dva dijela s poklopcima. Prednji dio ograde je otvoren za izlazak, tek sa simboličnim lancem za zaštitu.
Bočni prolazi su sigurni s nakošenom ogradom i rukohvatom na krovu, a drveni oslonac je postavljen oko pramčanog sunčališta za dodatni komfor. Osim sa strane, do kokpita vodi i prolaz kroz vjetrobran, svakako koristan detalj, ali prijeteći oštrih rubova koje bi svakako trebalo ublažiti.
Pod palubom je zato sve glatko i mekano. Stropovi i bokovi kabina su detaljno obloženi tkaninom i s mnoštvom drvenih pretinaca stvaraju ugodno okruženje. Velike staklene površine na trupu puno znače, a mutno staklo u vratima u tome dodatno pridonosi. Visina u sobama je 190 cm i kreveti su više nego dovoljni za po dvoje.
Toaletna kabina s odvojenim tušem je također prirodno osvijetljena i zanimljivo dizajnirana sa sklopivom radnom plohom iznad wc školjke. Jedini lošiji detalj je mehanizam sklapanja plastične pregrade, malo prežilav kod otvaranja.
Vratimo se još malo na gornji dio interijera. Središnji dio kokpita zauzima kuhinja zgodno razbijena na dvije cjeline, a opet povezana sklopivom konzolnom radnom pločom. Uz veliki manevarski prostor i 14 pretinaca idu dva sudopera, hladnjak s dvama vratima i plinsko kuhalo s tri plamenika.
Skipersko sjedalo je na povišenom mjestu i također vrlo udobno. Instrumentna ploča s dva velika ekrana nadopunjena je analognim instrumentima i prekidačima tako da sve zajedno izgleda vrlo bogato. Podesivi kožni volan s inoks konstrukcijom čak je i previše sportski, no lijepo se slaže s Mercuryjevim ručicama gasa. Sjedeći je preglednost odlična, a stojeći se može nadviriti kroz krovni otvor za bolju komunikaciju kod pristajanja.
Tu do izražaja dolazi Bravo 3 prijenos i joystick za lagano pomicanje Marexa u svim pravcima. Klasični osovinski vod je i dalje većini sinonim za pouzdanost i niže troškove održavanja, ali svaki put kad na test dobijemo brod sa Z-nogom sve bismo predrasude bacili u vodu.
Udobno nalijeganje
Jednostavno, sedam tona težak brod vozi se lako kao gliserić. Osim što manevriranje na malim brzinama s palicom doslovno jest prava igra, okretnost u glisiranju je nevjerojatna. Upravo prisustvo vlasnika škvera na brodu potaknulo nas je da Marexa potjeramo do granice i zbilja nemamo što prigovoriti.
Tako udobno nalijeganje i stabilnost rijetko se kada može susresti. Prskali smo i naginjali se ponekad do same granice, ali kokpit je ostao suh, između ostalog, jer je visina broda iznad vodene linije čitava tri metra.
Novi Mercuryjevi dizelaši od tri litre zapremnine smješteni u sami kraj strojarnice rade vrlo uglađeno i ne odašilju velike vibracije. Kolege prije nas su na punom gasu izmjerile razinu buke od 71 dB, što je u razini kućne perilice suđa.
Potrošnja pri optimalnoj brzini od 23 čvora je 66 litara na sat što sa spremnikom od 750 litara omogućava autonomiju od 260 milja. Ova kombinacija motora snage po 270 konja nije najjača jer je dostupan i Volvo D4 od 300 konja za najveću brzinu od 40 čvorova. A za manje zahtjevne korisnike dostupne su i verzije s jednim motorom.
Koliko god Marex izgledao klasično, u njemu je puno elemenata moderne brodogradnje i stoga se može očekivati kako će biti zanimljiv i korisnicima mlađima od pedesetak godina što je prosjek kupaca ovoga škvera.
Za kraj dodajmo i kako je ovaj brod zasad nominiran za dvije prestižne nagrade - Best of Boats i European Powerboat of the Year 2020 što ne mora biti presudno, ali jasno pokazuje kako su trud i inovativnost mnogi prepoznali. Na znanje konkurenciji.