Benkovac je osim po dobrim vinima, poljoprivredi i stočarstvu, pa i poznatom Benkovačkom sajmu, postao poznat kao riboprerađivački centar, ali i mjesto vrhunske brodogradnje.
Da dobro ste pročitali. Iako je udaljen od mora, u Benkovcu, točnije u Gospodarskoj zoni Šopot izrađuju se pomoćni brodovi za velike jahte u tvrtki Adriatic Solution. Brod Opus 12 pravi je hit u jachting svijetu, a proizvod je isključivo domaće pameti i – izvedbe.
Od ideje na papiru do broda u moru prošlo je samo godinu dana, a u Gospodarskoj zoni Šopot pored Benkovca brodogradilište Adriatic Solution za izgradnju svjetskog hita – broda Opus 12 radi već godinu i pol. Brod je u potpunosti hrvatski proizvod, od ideje do dizajna, inženjeringa i izgradnje. Nastao je zbog potrebe za takvim plovilom na tržištu i prvi je brod takve vrste izgrađen u Hrvatskoj. Tvrtka već godinama radi na održavanju jahti što joj je primarni posao, a zamisao o izgradnji vlastitog broda pojavila se jer se svake godine sve više traži kvalitetan tender – pomoćni brod za velike jahte.
Brodograditelji iz Šopota vidjeli su svoju prigodu na tržištu i uspješno je iskoristili. Dizajnirali su brod kao jacht tender kojega kod nas još znaju zvati i day cruiser, mada ideja nije bila u stvaranju broda za dnevne izlete jer su za to upotrebljivi i znatno jeftiniji i manje zahtjevni brodovi, ali se, naravno, Opus 12 može koristiti i u te svrhe.
- U naš se brod trenutno ugrađuje sve najkvalitetnije što postoji na tržištu, a s razinom obrade i materijala koji su uloženi, ovaj brod definitivno pripada jachtingu – kaže nam u Šopotu Saša Lapčić, direktor i vlasnik tvrtke.
Proizvode osam do deset brodova godišnje, kvantitet im nije toliko bitan kao kvalitet, tako da brod mora biti besprijekoran. Do sad su ih izgradili tri. Zanimljivo je na koji su se način pojavili u Benkovcu. U vrijeme kad je tvrtka namjeravala kupiti halu, doznali su za već postojeću u Benkovcu koja je napravljena i dizajnirana za školovanje autolakirera. Kao takva, imala je sve postojeće ateste upravo za ono što treba brodogradnji. Od komora, protupožarnih sustava... bio je to „best buy”.
Uz to je od Šopota i relativno blizu more, svega je 14 kilometara do Biograda, autocesta praktično prolazi pored gospodarske zone i svi su komunikacijski parametri bili unaprijed zadovoljeni. Da je brodogradilište negdje u centru grada, bilo bi vrlo teško zadovoljiti sve propise i ekološke segmente koji se danas traže. Šopot zadovoljava sve parametre i zadovoljni su s prostorom jer se radi o industrijskoj zoni koja je predviđena za takvu proizvodnju. U blizini se nalaze i pogoni za preradu ribe, tako da se može reći da je Benkovac zbilja pravi riboprerađivački i brodograditeljski centar u Zadarskoj županiji.
- Pa čak i šire, jer osim Rimca i nas nekolicine koji smo u brodogradnji, prošle godine nije izišao proizvod u Hrvatskoj u ovoj cjenovnoj kategoriji. Ne mislim pri tome na cjelokupnu proizvodnju u čemu ima puno jačih tvrtki od naše, već o gotovom proizvodu za tržište. Cijena našeg osnovnog modela broda iznosi 420.000 eura neto, on je već prepoznat kao proizvod, u Zagrebu smo imali jako dobar odjek, prošle godine smo se kao gosti pojavili na Biograd boat show-u i odmah izazvali oduševljenje. Brod je u moru savršen, imamo jako dobre kritike od ljudi koji su u branši. Uspjeli smo okupiti kvalitetan tim ljudi s kojim sam presretan i zadovoljan – ističe Lapčić
Priča nam kako su uopće došli na smjelu ideju o proizvodnji broda.
- Radili smo neka izlijevanja plastike za druge naručitelje i u jednom trenutku nam je sinulo – ajmo napraviti svoj brod! Imali smo otvorene mogućnosti da se uključimo u sličnu proizvodnju kakva već postoji na našem tržištu, ali smo shvatili što se najviše traži i krenuli u smjeru tendera za jahte
Pomoćni brod za velike jahte koji služi za prebaciti goste s jahte ili na jahtu, do kopna, restorana, s aerodroma, za pripremu sidrišta, za otići na večeru i sl. Neće veliki brod dizati sidro i pristajati u porte, za to postoji naš Opus, koji opet nudi i određenu razinu komfora. Oni koji imaju novac žele mir, privatnost, tišinu, a pomoćni brod opet im mora osigurati kvalitetu i pouzdanost, što naš brod omogućava.
Prije su se za tu namjenu koristili gumenjaci, ali zahtjevi su postali sve veći. Onaj tko plati od 150 do 200 tisuća eura tjedan najma na jahti, želi izići kao gospodin na kopno. E tu mi uskačemo s Opusom kao premium klasom broda za te namjene.
Također ga vidimo i kao pomoćni brod za transport prema luksuznim vilama na otocima, za prijevoz putnika na otok ili na kopno. To nam je ciljana skupina. Hrvatska je najveća čarter baza na svijetu i kako ja vidim tržište, bit će tu i hrvatskih tvrtki koje su spremne uložiti novac u ovakav ekskluzivitet od 12 metara.
Računamo i da će dosta stranaca kupiti naš brod i opet ga držati u Hrvatskoj. Mladi smo još, probijamo se i gradimo brand za što treba najmanje tri do pet godina. Nakon toga će brand raditi za nas – uvjeren je Saša.
Benkovačka gospodarska zona se razgranala. Osim brodogradilišta, tu su i dva riboprerađivačka pogona, energana, zatim velika prijevoznička tvrtka. Već je godinama dobro poznat LTH Metal Cast u lancu svjetske autoindustrije. Benkovac gospodarski raste, mada je pitanje koliko je lokalna vlast prepoznala što zapravo ima, jer kako i mi primjećujemo - pristupne ceste prema zoni pune su rupa, kažu nam tamo da niti svjetla nema po noći, a okoliš je dosta zapušten.
Za razliku od pogona Opusa gdje je sve besprijekorno, jer takvi su standardi visokog jachtinga. Zašto je u jednom trenutku mala brodogradnja u Hrvatskoj stala? - pitamo Lapčića.
- Procvat je bio 2007. godine i onda je došla 2008. godina, velika kriza na globalnoj razini. Sve je stalo, a kad se to dogodi, ljudi se prvo rješavaju luksuza, u što definitivno spada i gradnja jahti. To je bio početak, a nakon toga je Slavko Linić sa svojim zakonima i trošarinama „ubio” potpuno malu brodogradnju u Republici Hrvatskoj.
U Zadru je postojao SAS, u Obrovcu Elan koji je izbacivao do 55 brodova godišnje, zatim Grašo, Betina, Pičuljan, Marko Polo... imali ste zamah brodogradnje i svi su imali posla. I onda je - sve stalo.
Sad imate nas, još dva pogona u Splitu koji se bave brodogradnjom, Elan je počeo pod nazivom Focus opet raditi svoj motorni program u Obrovcu, ali sve je to dijeljeno s deset prema onome što je nekad bilo. Sve se svelo na nas šest do sedam brodograditelja. U Italiji skoro svako mjesto ima svoje brodograditelja, puno je lakše naći materijale. Ali tamo ima svega par renomiranih koji su top, sve drugo je ispod razine...
S druge strane teško je u Hrvatskoj napraviti brod. Mi smo imali dosta sreće jer su nam ljudi iz branše uspjeli iz prve dobro nacrtati brod i sve se napravilo kako treba. Ali 90 posto materijala za izgradnju dolazi izvana. Sreća je što smo u Europskoj uniji pa je taj dio nabavke znatno olakšan, međutim globalni nedostatak materijala, dobava motora i ostale opreme reflektira se i na nas. Trošarina više nema, postoji doduše PDV, ali je prijenosan na krajnjeg kupca. Iznosi 25 posto, međutim treba jasno reći - ovi su brodovi luksuz i to je u redu, ističe Lapčić.
Skupo je napraviti brod, a nije lako naći niti radnu snagu. Adriatic Solution ima ekipu koja je već okupljena dugi niz godina. Trenutno je 15-tak zaposlenih, treba im tri mjeseca da naprave brod, a u ciklusu proizvodnje budu tri broda istovremeno, tako da svakih mjesec do mjesec i pol može izlaziti po jedan vani. Stakloplastika, drvo... sve je vlastita proizvodnja, motor se radi u Japanu i uvozi, bitve i druga oprema u Italiji, ali se kompletan brod izrađuje i sklapa u Šopotu.
U proizvodnoj hali radnici marljivo rade na svim segmentima budućeg Opusa. Ali ne samo radnici već i – radnice. Naime upravo su žene zadužene za vrlo važan dio proizvodnje, a to je laminacija – lijepljenje slojeva stakloplastike na kalupe. Isparenja su vrlo jaka, pa radnice moraju koristiti zaštitne maske. U pogonu nam objašnjavaju kako u čitavom svijetu laminaciju rade upravo žene, jer muškim kolegama isparenja mogu biti smetnja za plodnost, dok za žene nema smetnje od takvih isparavanja pa se angažman muškaraca na tom dijelu izbjegava.
- Radimo ovaj posao već deset godina. Radimo to dobro, a i lipo izgledamo – dobro su raspoložene nasmijane radnice, domaće žene iz benkovačkog kraja i Ravnih kotara koje su u benkovačku tvornicu došle nakon što su u Obrovcu bile zaposlene u tvrtki za proizvodnju brodova Elan, pa imaju dosta iskustva. Sve se radi ručno, strpljivo, lijepi se sloj, po sloj...
- Ovo je najlipši posao na svitu, tko ga zna raditi. U benkovačkom kraju više nismo vrtlarice i poljoprivrednice, sad smo brodograditeljice. Benkovac je u brodogradnji i preradi ribe postao jači čak i od Zadra. Neka, i vrime je više! Zadovoljne smo, koliko god je ovo težak i zahtjevan posao. Radimo ono što volimo i ono što znamo, ali smo cijenjene od strane tvrtke, imamo sve moguće beneficije. Brod je vrhunski i neka se po nečemu tako kvalitetnom pročujemo i mi u svijetu – kažu nam ponosno radnice.
Svaki se segment u proizvodnom ciklusu izrađuje i sklapa vrlo pažljivo. Imamo dojam kao da se nalazimo u proizvodnom pogonu budućeg bolida formule 1, a ne broda. Zapravo, Opus 12 i jest svojevrsna „formula 1 na moru”. Duljine 12,5 metara i širine 3,5 metra, kapaciteta 10 putnika i maksimalne snage pogona većim od 900 KS razvija brzinu i do 50 čvorova, a u sebi krije niz inovativnih rješenja koje ga čine jedinstvenim plovilom u svojoj kategoriji.
Najveća teškoća u proizvodnji je - nedostatak radnika na tržištu. Iako brodogradilište u Šopotu ima uigran tim domaćih zaposlenika, s dopunjavanjem radnog kadra uvijek je iznova veliki problem, mada su plaće barem za 30 posto bolje nego u drugim tvrtkama za iste proizvodne segmente, a kreću se od tisuću eura pa na više.
- Ljudi ne žele raditi. Navikli su na uredske poslove ili turizam, iznajmljivanje apartmana i sl. Nitko baš nije za tvornicu i proizvodnju. Nekad su postojali Bagat, Boris Kidrič s tisućama zaposlenih, postojao je SAS... Naše su majke i očevi tamo bili zaposleni, radili u tvornici svaki dan do 4 sata.
Naši ljudi sad ili žele raditi privatno ili neke uredske poslove, ali u proizvodnju malo tko hoće. A nije se lako probiti na svjetskom tržištu, potrebno je i razbijati predrasude vezane uz hrvatsku brodogradnju, dokazati se, kvalitetom i poštivanjem rokova prije svega. Zbog toga je naša proizvodnja na vrhunskoj razini, a konačan proizvod besprijekoran – zaključuje Lapčić.