Marin Milutin, Marta Nanjara, Roko Jaram Kronja, Ivano Gović, Jakov Španja, Luka Vujević, Zara i Lovre Šimunić osmero su djece s Brodarice i Krapnja koja će 15. rujna, nakon završetka prve škole jedrenja na Krapnju s 30-ak polaznika, nastaviti s jedrenjem u početničkim optimistima u šibenskom "Valu".
Oni su maleni i, pokazalo se tijekom dva mjeseca, perspektivni članovi JK-a "Spužvar", ovog ljeta udomljenog na otoku, u jednom dijelu hotela "Spongiola" Slavena Tudića.
Na Krapnju se ionako puno toga vrti oko spužava i spužvarstva, pa nije čudo da je hotel, u prijevodu, nazvan "Spužvica" pružio prijateljsku ruku jedriličarima iz "Spužvara", koji je utemeljila grupica entuzijasta s Brodarice i Krapnja, piše Šibenski.hr.
Na otoku pomoraca i spugvara brod je ono što je u Slavoniji bicikl, međutim, jedra su se s godinama izgubila iz upotrebe i s primorskih vidika.
Pličina pred školjem
Zahvaljujući naporima JK-a "Spužvar", opet ih se dalo vidjeti na dječjim optimistima oko Krapljuna, pličine pred škojem na svega 300-tinjak metara od kopna. Priredili su neslužbenu regatu optimista s 18 sudionika, a ovih dana bili su također domaćini regate na latinsko idro. Sudjelovalo je 11 brodova i 60 jedriličara.
Domagoj Smolić, predsjednik kluba i volonter u radu s djecom u školi jedrenja, vrlo je zadovoljan postignutim u prvoj godini aktivnosti.
– Klub smo osnovali prije godinu i pol dana i još uvijek tražimo trajnu lokaciju. To što smo sa školom jedrenja započeli ove godine krajem lipnja najviše možemo zahvaliti dobročinstvu Slavena Tudića, koji je školu smjestio u jedan dio svoga hotela, gdje nam je osigurao i učionicu. Njegova je pomoć neprocjenjiva; Slaven Tudić istodobno je i najveći donator našeg kluba, te zasad raspolažemo s pet jedrilica klase optimist, jednim dingijem 12, gumenjakom za trenera i većom jedrilicom klase Beneteau Platu. Šibenski "Marinetech" donirao nam je ponton, a svi koji radimo s djecom smo volonteri – veli Smolić, inače diplomirani kineziolog sa specijalizacijom za sportove na vodi, nekadašnji član šibenskog "Vala", gdje je naučio jedrima zauzdavati vjetar.
Pomogla je i Maja Morić Kulušić, ravnateljica OŠ "Brodarica", koja je školi jedrenja ustupila otpisana učila za opremanje učionice, koja su im vrijedila zlata, također i Paško Klisović iz marine u Mandalini.
Pokazalo se, naime, da metoda po kojoj su djeci prva četiri dana škole jedrenja isključivo teorijska, s crtežima sheme jedrenja na ploči, daje dobre rezultate jer djeca čim sjednu u brod i iziđu na more, znaju što treba raditi i brže napreduju u praksi.
Zajednički cilj
I trener Draško Jurišić, inače predavač na Splitskom sveučilištu, istog je zvanja kao Smolić, a osim njih, s djecom rade i Petar Stojnić, najviše u teorijskom dijelu, te savjetnik u klubu, iskusni senior Mladen Jurković iz ranijih dana šibenskog "Vala" 70-ih godina.
– S Tudićem, koji je, uz potpredsjednika Andriju Španju, član klupske uprave, našli smo se oko zajedničkog cilja, a to je uvesti kulturu jedrenja u naše primorske i otočne sredine, konkretno na Krapanj i Brodaricu – ističe Smolić.
U Austriji, dodaje, sva djeca skijaju kao Kostelići, pa bi onda bilo sasvim prirodno da djeca koja žive na moru znaju jedriti. Smolić je uvjeren da su more i priroda izvrsni učitelji: u jedrilici je dijete, premda pod stalnim nadzorom, prepušteno samome sebi, u neposrednom je dodiru s elementom i brzo nauči oslanjati se na vlastite sposobnosti.
U početničkoj jedrilici optimist, konkretno, regate su dopuštene pri vjetru maksimalne snage 20 čvorova i dijete je prisiljeno, u suočavanju sa strahom, izvući sve najbolje iz sebe.
Nije jedino osamostaljivanje nije rezultat boravka u prirodi za konopima jedra, nego je vještina jedrenja korisno umijeće od kojega se, u zemlji s najviše čarter-plovila na svijetu, dade pristojno zaraditi kao profesionalni skiper.
– Ja sam dobar dio troškova svoga školovanja sebi platio na taj način – kaže Smolić.
Još uvijek neslužbeno, dogodine JK "Spužvar" ima u planu proširiti aktivnost tako da utemelji jedriličarski, edukativno-ekološki kamp na sjevernom dijelu Krapnja. Dotad će, budući da nemaju uvjete da najbolji iz škole nastave jedriti u njihovu klubu, biti domaćini.
Povratak iz Irske
– Od opreme nam treba desalinizator za pitku vodu i nekoliko solarnih panela da osiguramo struju, a smještaj smo zamislili u posebnim šatorima, sličnim onima kakve koriste koncesionari na Obonjanu. Dakle, što je moguće više odgajati djecu da žive u skladu s prirodom – iznosi Smolić.
On je inače i kvalificirani životni trener, od čega, kaže, sasvim pristojno živi radeći u vlastitome obrtu nakon što se zbog pandemije koronavirusa vratio u Hrvatsku iz Irske.
Kaže da je digitalna tehnologija bez sumnje na korist ljudima, no i prava pošast ako nekim zavlada preko mjere, i da je djeci dosta toga oduzela. Ne samo fokusiranost na određenu temu, nego i dio motorike, upravo zato što im je zamijenila igre na otvorenom. Pa i kad završe s nekom takvom aktivnošću, u umu su stalno u tom digitalnom svijetu.
– Zato je naš cilj jedrenjem, kao zdravom aktivnosti, skrenuti djeci pažnju na nešto puno korisnije za zdravlje i osobni razvoj. Da je u nekim drugačijim sustavima odgoja i obrazovanja to moguće prevladati, pokazuje i maleni Dominik Cesar, rođeni talent za jedrenje, što je pokazao već nakon nekoliko izlazaka na more. S roditeljima živi u Austriji i na prvi se pogled vidi da se s njime radi na usredotočenosti. S pažnjom sluša što mu se govori i onda sjedne u brod i ne griješi...
