Društvo inženjera brodogradnje Split ovih dana raspisuje natječaj za najbolji idejni projekt plovila dužine od 12 do 24 metra kako bi oživjeli domaću projektantsku scenu i potaknuli inženjere, i ne samo njih, na promišljanje oko trendova i budućnosti male brodogradnje. Dio je to novih aktivnosti društva sa 71 članom koje je prije godinu i pol obnovilo tradiciju ugledne strukovne organizacije ugašene početkom devedesetih.
Jedan od članova Izvršnog odbora udruge mr. sc. Marko Katalinić, projektant i asistent na Pomorskom fakultetu u Splitu, obratio nam se sa zamolbom za medijskim praćenjem cijeloga projekta, što smo sa zadovoljstvom prihvatili. S tim nekadašnjim studentom zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje razgovarali smo o ovom projektu i njegovu zanimljivom profesionalnom putu kroz edukaciju u Belgiji, Francuskoj, Portugalu, Italiji i Japanu.
Kako ste došli na ideju raspisivanja natječaja?
– Idejno ili ugovorno projektiranje, odnosno osnivanje broda, smatra se projektantskom kremom. Budući da je prijenos znanja mladim ljudima danas možda teži nego u nekim prijašnjim vremenima htjeli smo malo demistificirati proces i potaknuti ljude da se okušaju ili potvrde u ovom segmentu pa da svi zajedno napredujemo kroz natjecanje i razmjenu ideja.
Mi bismo na moru trebali biti ono što su na kopnu građevinari i arhitekti zajedno, a ispada da sve više radimo samo građevinu jer se većina idejnog projektiranja i ugovaranja događa drugdje, što je šteta jer bi na ovakvim natječajima svi mogli pokazati što znaju. Usporedba s kolegama je uvijek dobra da vidite gdje ste.
Želimo potaknuti ljude koji imaju projektantske afinitete da nađu svoj kanal promocije prema javnosti, jer drukčije je kad društvo inženjera stane iza nekoga. Može se javiti bilo tko od brodograđevne struke, pa čak i oni koji imaju dobru ideju, a nemaju diplomu.
Kako ste se odlučili za ovaj projektni zadatak?
– Nema smisla raditi bulk carrier, a premala plovila ne sadrže toliko izazova pri projektiranju. Išli smo na dimenzije od 12 do 24 metra što se ovisno o broju putnika može klasificirati kao brod ili kao jahta, pogodno je za kreativan dizajn i moguće je uklopiti različite koncepte pa da se svatko može prijaviti. Ograničenje od 24 metra je svakako olakšavajuće iz perspektive propisa i regulative. Talijani u sklopu sajma Seatec u Carrari imaju sličan natječaj i ovaj format je njihova formula. Želimo da svi pokažu kompetencije i potencijal.
Koji softverski alati su potrebni za ozbiljnije projektiranje?
– Za malu brodogradnju potreban je softver za trodimenzionalno modeliranje forme trupa i nadgrađa. Za pripremu dokumentacije za registar i proizvodnju sve se mora napraviti u dvodimenzionalnim nacrtima, pa je potreban i crtaći alat. Poseban alat je i za procjenu otpora i proračun stabiliteta. Licencije za komplet od tri programa poput Rhina 3D, AutoCAD-a i Maxsurf-a koštaju oko 20 tisuća eura.
Kakve rezultate očekujete?
– Teško je reći. Mnogo ljudi je zainteresirano, ali koliko će ih se javiti ne znamo. U svome krugu smo sondirali teren i poslali poziv kolegama u Rijeku, Pulu i Zagreb.
Što mogu očekivati sudionici i pobjednici natječaja?
– Mogu očekivati promociju kroz naše društvo i medije. Domaćin ovogodišnjeg Simpozija teorije i prakse brodogradnje (SORTA) je splitski FESB pa ćemo i to iskoristiti za promociju, uz prezentacije u našim prostorijama i na nautičkim sajmovima. Radimo i na prikupljanju nagradnog fonda kako bi i taj dio natječaja bio zanimljiviji. Naravno, na kraju je cilj zainteresirati investitore i potencijalne brodovlasnike da se projekt realizira.
Tijekom i nakon studija imali ste priliku boraviti i raditi u Belgiji, Portugalu, Francuskoj, Italiji i Japanu. Kako biste opisali to iskustvo?
– Erasmus mundus nakon faksa otvorio mi je vidike da vidim gdje smo u odnosu na inozemstvo. Putovanje svakako daje širi pogled na svijet. Profesori s Fakulteta strojarstva i brodogradnje predložili su mi da odem, napisali mi preporuku i već za sedam dana dobio sam stipendiju za Belgiju i dalje. Tko ima volje svakako bih mu to preporučio jer je to i stručno i lijepo životno iskustvo. Imao sam sreću jer sam u Francuskoj dospio među specijaliste za hidrodinamiku, a u Italiji sam u vojnom škveru u La Speziji naučio puno o kompozitima.
Po čemu se rad tamo razlikuje od uvjeta u Brodosplitu ili riječkom projektantskom uredu as2con gdje ste radili?
– U škveru sam bio prije privatizacije pa se ne može realno ocijeniti. Svakako ima sve stručne razine. U as2con-u je mlada ekipa i odlično iskustvo. Povratnici iz Finske su otvorili ured i bavili se čak i znanošću. U svakom slučaju općenito u Hrvatskoj kompetencijama ne zaostajemo ni za kim u svijetu samo treba naći načina za dobiti kvalitetnije poslove.
Kako vidite budućnost brodskog prijevoza putnika?
– Po meni nedostaju brodovi za međuotočni prijevoz, bilo radi turista ili nastojanja otočana da se međusobno bolje povežu i na gospodarskom planu, a to bi bili manji višenamjenski brodovi za prijevoz putnika te automobila i komadnog tereta po potrebi. Ostalo je dobro pokriveno trajektima i brzim katamaranima.
Šibenski projekt električnoga putničkog broda i-cat dobio je veliki medijski prostor. Kada će električna energija preuzeti tržište plovila?
– Politika u širem smislu diktira dosta toga. Dugogodišnja strategija u Europi je poticanje obnovljivih izvora energije kroz subvencije i stvaranje pozitivnog imidža. i brodovi na struju se mogu raditi samo na krilima poticaja. Samo po sebi to još nije održivo u široj primjeni, ni vjetroelektrane ne bi radili bez subvencioniranog kilovata. Privatni poduzetnik će teško kupiti bateriju umjesto dizelaša, ali s druge strane u specifičnim sredinama poput nacionalnih parkova takvo plovilo mogu sebi priuštiti. Na tim tehnologijama i rješenjima svakako treba raditi da budemo spremni kad dođe vrijeme za širu primjenu znanja.
Koji su gradbeni materijali budućnosti?
– Čelici se stalno unaprijeđuju i dalje će biti glavni za velike brodove, a za manje je aluminij koji je u svijetu više prisutan nego kod nas. S kompozitima moramo ići naprijed i raditi malo više na obrazovanju. Kod nas je većini to još samo poliester i stakleni mat, a kompoziti mogu biti puno sofisticiraniji od toga – kombinacije različitih vrsta vlakana unutar istog projekta, hibridne tkanine kao što su staklo-karbon, laminiranje drva epoksidom kao spoj tradicijskog materijala s unaprijeđenim svojstvima.