StoryEditorOCM

opća stihijaNikad gora nautička sezona!? ‘Dnevnica skiperu je 250 eura, ali ih je opet problem naći‘

Piše Sandra Barčot
23. listopada 2023. - 12:35

U svjetskom smo vrhu što se čarter flote tiče, akvatorij koji ljepotom ostavlja bez daha, prekrasni otoci, nedirnuta priroda, prebogata kulturna baština, ugostiteljske usluge, tek su dio kamenčića mozaika koji čini nautički turizam, a koji je odavno "zadužen" i za produžetak sezone.

A gdje smo danas? Što smo napravili u ovom sektoru, što treba mijenjati, u kojem smjeru treba ići, što izbjegavati?

Ta pitanja postavili smo ljudima na terenu, onima koji imaju čarter flote, koji vode bitke zbog nedostatka educirane radne snage, kojima trebaju dodatni vezovi i smještaj sve većih i širih brodova u marinama, koji trebaju avioletove i uoči predsezone i tijekom cijele podsezone. Bez obzira kakav je datum na kalendaru, jer i ova jesen je pokazala da se "pretvorila" u ljeto, u vrijeme za uživanje na brodu, a aviolinije se tijekom listopada jednostavno brišu...

Ne pratimo kretanja

Dario Marijan, vlasnik "Nautic centra Nava", u ovom je biznisu od samog početka, kao skiper i djelatnik ACI-a je radio od 1985. godine, da bi se 1990. godine upustio u vlastiti posao, otvorio firmu i prošao sve – od porođajnih muka do danas uspješne tvrtke koja ima više od četrdeset zaposlenih, četiri baze plovila - u Splitu, Rogoznici, Puli i Slanom. Ujedno je i distributer brodova, godinama u upravi Udruge za nautički turizam, čovjek od mora, čovjek koji s morem živi, a i svjetski je prvak u big game ribolovu.

- Mogu reći da nam se i nautički turizam događa stihijski, ne pratimo i ne reagiramo promptno na kretanja ni cijena ni trendova na tržištu. Usporedbe radi, cijene vezova i cijene novih plovila su odletjele u nebo, energenata, radne snage, a mi smo u čarter industriji cijene najma digli samo 10 posto. Iako je sve otišlo gore za više od 30 posto.

Čarter kao ovakav u budućnosti nije održiv, jer niti jedan ozbiljan investitor ne vidi logiku ulaganja i zarade. Tek pojedinci odlučuju sada kupiti brod, uložiti u njega kao što ulažu u nekretnine, što je bolje nego novac imati u banci. Nema baš neke zarade, no nakon deset godina iznajmljivanja i amortizacije ostaje ti plovilo u vlasništvu, što je bolje nego pad vrijednosti novca koji imaš.

Kazuje nam naš sugovornik da cijene nisu pratile previranja na tržištu, što je, naravno, iskoristila naša konkurencija:

- Grčka nas je prošla po broju plovila u čarteru jer su tri godine dobivali subvenciju od države za kupnju brodova. Uložiš u nabavu novog plovila milijun eura, a država ti osigura čak pola, vrati ti pola milijuna eura. Dok nama čarterašima ne pomaže nitko. Niti u osiguravanju neophodne infrastrukture što se marina tiče, budući da nam je manjak vezova za brodove najveći problem.

Otkriva nam Marijan da je već za novu sezonu najavljeno povećanje flote, i to ponajviše katamarana koji su hit među gostima zbog svog komfora, no vezova i gradnje marina baš na vidiku nema.

- Brodovi su sve veći i širi, mijenja se lice čarter flote sada u sve većem broju dvotrupaca, a u planu su tek dvije marine za gradnju, koliko čujem. Opet nedovoljno za smještaj čarter plovila koji nam doprinose rekordnim turističkim brojkama. Uz onaj drugi problem, a to je nedostatak radne snage – uvodi nas u novu bitku koju vode čarteraši Marijan i pojašnjava:

- Iako su plaće u odnosu na prije tri godine uvećane dva puta, i dalje je teško doći do kvalitetnog, educiranog djelatnika.

Sufinanciranje avioletova

Saznajemo da je dnevnica skipera danas od 180 eura do 250 eura, brodski kuhar je po danu plaćen 200 eura, a hostesa od 150 do 180 eura, no problem je naći kvalitetnog djelatnika koji zna i umije obaviti svoj posao.

- Po meni država treba sufinancirati avioletove tijekom predsezone i posezone, jer ako imaš linije gosti će ti i doći na Jadran, iznajmiti plovilo, posadu, otići do otoka, koristiti ugostiteljske usluge, kupovati.... Moramo imati više letova tijekom travnja, svibnja i listopada.

Za razliku od nas, Turska i Grčka imaju letove svaki dan tijekom cijele godine. Usporedbe radi, u svibnju na relaciji Frankfurt - Istanbul imate pet letova dnevno po cijeni od 200 eura, i to za povratnu kartu. Zato moramo povećati i mi mogućnost dolaska nautičara koji su platežno dobri gosti i žele uživati na našem moru, što im moramo omogućiti – rezimira Dario Marijan, komentirajući i nadolazeću sezonu, premda ni ova po njemu nije bila baš uspješna, iako još nije okončana:

- Ova je sezona najgora od kada poslujemo. Mislim da je svima tako, samo još nisu podvukli crtu ili ne žele prihvatiti činjenice. Pad je velik i u broju gostiju, a i u cijenama koje smo spustili kako bismo te goste privukli. A aktualna ratna zbivanja u svijetu opet će poremetiti tržišta, pa će vjerojatno i booking biti manji za ljeto 2024. godine. Onda ćemo doći u last-minute ponudu koja je od 35 do 50 posto niža od realne cijene. A to je jednostavno neisplativo.

Prognoza za novu sezonu očito će se još mijenjati kako se bude mijenjala situacija u svijetu, no idemo vidjeti što još ljuti čarteraše, što ih ometa u njihovom poslovanju.

- Treba urediti tržište jer nije normalno da je dan čarter najma jeftiniji od dana veza za taj brod u marinama. I po meni ćemo iduću godinu imati lošiju sezonu, jer smo klijente potjerali visokim cijenama marina i restorana. A oni su platežno bolji gosti, no ne žele preplaćivati nešto što nije na nivou usluge. Čarter gosti vam znaju što žele i kada dobiju kvalitetno, to će i platiti – govori nam naš drugi sugovornik, koji je želio ostati anoniman (podaci poznati redakciji).

Problem s restoranima

Pa nam odmah navodi i glavne probleme koje imaju tijekom "đita" otocima:

- Bove za brodove u uvalama u kojima su restorani! Jednom treba uvesti reda, da se zna tko plaća koncesiju, tko će uzeti smeće s broda, koliko to košta, a ne da se goste i skipera na brodu ucjenjuje od strane ugostitelja "ako ćeš doći na večeru kod mene, uzet ću ti smeće i dozvoliti vezanje na bovu"!

Nije to problem riješiti, moj prijedlog je da se isključivo restoranima uz obalu dozvoli mogućnost postavljanja 10-15 bova bez mogućnosti naplate, isključivo za klijente restorana u razdoblju sezone od 1. travnja do 30. listopada. Po uzoru na Španjolsku!

Unificiraju se tri različite boje bova za različitu veličinu plovila, te propišu sigurnosni standardi sidrenja od veličina bloka-tipla, lanca, konopa, bove, distance... Uz obavezan prikup komunalnog otpada od strane restorana, kao i obveznog osiguranje za štete otkinutog veza. Ova regulativa mogla bi se provesti kroz ‘‘koncesiju na zahtjev‘‘, ali možda se može riješiti i dozvolom – navodi nam čovjek s terena, ističući:

- Poznavajući prirodu i specifičnosti restorana, posebno na otocima, smatram da procedura zahtjeva za dobivanja koncesije dozvole za restoranske bove treba biti krajnje pojednostavljena, lišena birokratskih prepreka, urbanističkih planova, lokalnih sitnih interesa...

image
Duško Marušić/Cropix

Benefite vidim od reguliranja sadašnjeg nereda, jasno istaknute lokacije koje bi se mogle prezentirati nautičarima, manje smeća te bitno povećane sigurnosti nautičara. Nema ni uništavanja morskog dna sidrima ni prijenosa nametnika taxifolije, nema šteta zbog nasukavanja popuštanjem sidara, a i bitno podizanje atraktivnosti destinacije zbog povećane sigurnosti i bezbrižnosti nautičara. Time je osigurano i povećanje dobiti restorana, pa tako i prihoda državi, prihod od koncesija koje ne bi smjele biti velike već stimulativne jer je cilj sigurnost i kvaliteta ponude, pa atraktivnost destinacije i veoma važno - poboljšanje života stanovnika otoka.

Rezervacije za noćni vez

Onaj "kamenčić" koji "žulja" u cipeli zvanoj nautički turizam je i rezervacije vezova.

- Moj prijedlog lučkim upravama je da uvedu rezervacije za noćni vez u lukama, jer bi time pridonijeli kvaliteti i transparentnosti korištenja vezova, a ujedno smanjili rezervacije na crno. Sve je veća potražnja za vezom u srcu sezone. Prije pandemije smo bili na pragu da se zakonski dozvoli da se u lukama otvorenim za promet može rezervirati 30 posto kapaciteta.

Osobno sam više puta svjedočio da ne možete doći na prazno mjesto u luci jer je ‘‘rezervirano‘‘. Bilo je i fizičkih obračuna s djelatnicima na terenu koji su svoju uslugu "rezervacije" naplaćivali prosječno 30 do 50 eura, pa i 150 eura! Izračunajte iznos za koji se bore svaki dan. Legalnost i transparentnost bi bitno uvele reda i ne bi bili žrtve pohlepne mreže, tj. sprege privezivača i skipera. Sramotimo se pred gostima i prezentiramo se kao prava korupcijska destinacija. Stoga predlažem transparentno javno legaliziranje rezervacije veza minumum 30 posto kapaciteta luka.

Saznajemo da se ovdje vrti ogromna količina "crnog" novca, što se može riješiti lako ako, naravno, postoji dobra volja. No što je s dodatnim problemom, a to je edukacija kadra?

- Nautika je specifična, kadar se odgaja kroz jedriličarske klubove, djeca koja su u jedrenju sutra ostaju raditi kao skiperi. No mi pomorstvu ne pridajemo važnost ni školama, ni obrazovanju a pomorska smo zemlja, to je duga i teška priča koje ne stagnira, već ide u smjeru provalije.

Kazuje nam da je to problematika u radu jedriličarskih klubova, kojima treba izdavati koncesije po posebno povlaštenim uvjetima.

Važnost klubova

- Klubovima treba maksimalno izaći ususret s izrazito povoljnim, simboličnim koncesijama. Prijedlog Zakona da se favoriziraju klubovi koji imaju minimalno u tri skupine vrhunske rezultate nije dobar jer ne mogu svi biti vrhunski. Po meni je bitnija brojnost i masovna kvaliteta rada s djecom, a ne benefiti odabranim užim skupinama.

Svi klubovi su u izrazito lošim financijskim situacijama, a uzimajući u obzir da su neprofitabilni i da svu materijalnu vrijednost ulažu u odgoj mladih, nipošto ih se ne smije tretirati kao komercijalu. Klubovi su jedino mjesto koje nam generira stručni kadar za naše potrebe. Stručni kadar je naša želja, a ulaganje u jedrenje i klubove je jedini put.

25. studeni 2024 02:11