Sundeck ili u prijevodu sunčana paluba, pojam je rijetko zabilježen na brodovima domaće proizvodnje. Strane korporacije u tom su se segmentu toliko usavršile da im je cijenom i funkcionalnošću teško parirati pa su se u jadranskim proizvodnim halama uglavnom tražile druge tržišne niše.
No, pulski projektant Branko Barbić mišljenja je da se u gliserima s kabinom i pramčanim sunčalištem ima još puno toga za unaprijediti.
Dugogodišnje iskustvo u projektiranju jahti i brodova trgovačke mornarice pretočio je u svoj džepni prvijenac - Blueway 20. Osnovna ideja bila je ugurati što više funkcija u trup dužine 5,75 metara, pa je nakon dužeg promišljanja imenu dodao Convertible Cruiser s kojim planira nastupiti na međunarodnom tržištu.
Barbića sama proizvodnja ne zanima već gradnju planira prepustiti nekome s više iskustva, možda čak i Poljacima.
Obrnuta filozofija
Svaki se brod može koristiti na više načina, ali Barbićev uradak ima nekoliko detalja vrijednih epiteta multipraktika. To se ne bi reklo na prvi pogled, no nakon vremena provedenog u plovidbi do izražaja dolaze neki elementi stvarani mjesecima u autorovoj glavi.
Kokpit s okretnim stolcima i preklopnom klupom nije ništa revolucionarno, no Blueway koristi obrnutu filozofiju i njemu je rastvoreno krmeno sunčalište primaran oblik, a podignuta klupa ima funkciju samo za vrijeme ručka.
Nadalje, naslon skiperskih stolica je nesportski plosnat pa se preklapanjem spaja u jednu ravninu s ležajem što je posebno zanimljivo ako će se prostor koristiti za spavanje.
U stvaranju platnenih zidova spavaonice prvi dio tende između vjetrobrana i tvrdog krova je relativno brzo postavljen, ali stražnji dio je slučajno ostao u garaži pa smo fotografiju potpuno zatvorenog kamperskog kokpita dobili naknadno.
Ono što smo pod krovom mogli osjetiti su dva metra visine, možda previše za sportsku siluetu broda, ali pogođeno za osjećaj prostornosti na maloj kvadraturi. U skladu s trendovima i stol bi trebao biti preklopan jer ovako oštrih rubova otežava provlačenje. Oštri su i metalni dijelovi sklopivih stolaca, kao i vodilica kliznih vrata, što je projektant izrazio želju već na idućem primjerku promijeniti.
Rukohvat za unuke
Dok smo proučavali kokpit posebno nam se svidio detalj koji smo nazvali dječji rukohvat. Naime, kao brižan djed Barbić je shvatio kako je unucima rukohvat na visokom krovu nedostupan, pa je po njihovoj mjeri među nosače ugradio polukružne cijevi što se čak i estetski dobro uklopilo.
Vrijedi istaknuti dobar raspored ograde i rukohvata cijelom dužinom broda, te unutrašnju visinu bokova. Kretanje u svim smjerovima je jednostavno, pogotovo oko motora gdje ima dovoljno mjesta za mimoilaženje. S lijeve strane motora su postavljena dva rukohvata za lakši izlazak iz mora po ljestvama impresivne dužine 80 cm i širokim gazištima, napravljenima po posebnoj narudžbi.
Pred motorom su i tri portele za lakši pristup krmenom spremištu i u kombinaciji s prostorom ispod skiperskih blokova pružaju dovoljno mjesta. Na širinu trupa od 236 cm teško je staviti bočne prolaze, ali oni su vješto izvedeni i to s malim nagibom prema vani da se more i kišnica ne bi slijevali u kokpit.
Nagib krasi i cijeli pramčani dio broda kao njegova najizražajnija karakterna osobina, a uz to i dodatan plus za sve korisnike sunčališta.
Ugodna kabina
Električno vitlo je ugrađeno ispod razine palube pa je vidljiv samo lanac s koloturnikom, a budući da je iznad sidra na inoks konstrukciji postavljeno plastično gazište, sačuvana je funkcionalnost za siguran izlazak na obalu. Među važnije konstrukcijske detalje ubrojili bismo i klizna vrata na kabini s komfornim svijetlim otvorom od 45 cm.
I visina ulaznog dijela kabine od 145 cm je zgodna za sjedenje, pogotovo uzevši u obzir kako je pod poklopcem s lijeve strane ugrađena wc školjka.
Klasičan trokutasti ležaj je dugačak 200 cm, a u najvećem dijelu širok 180 cm. Jedina zamjerka na kabinski prostor je okrugli bočni prozorčić promjera svega deset centimetara što u eri sve većih staklenih površina izgleda prilično arhaično.
Trup je ipak malo moderniji i izveden u vinilesteru i zaštićen s četiri sloja epoksidne smole. U kombinaciji s Yamahom 130, brod težak 1100 kilograma ponašao se vrlo živahno.
Za Pulu neuobičajeno valovito poslijepodne bilo je pravi izazov za test Bluewaya. Najava da ćemo proći bez kapljice u kokpitu nije se do kraja ostvarila jer smo u oštrim naletima bokom znali pokupiti malo mora. To nas naravno nije obeshrabrilo u ispitivanju maritimnih sposobnosti prinove na domaćem tržištu.
Zaključak nakon provedenog stiskanja ručice gasa do kraja, skakanja i poziranja fotografu je vrlo dobar. S Bluewayem se sasvim lijepo može ploviti polako, brzinom od pet čvorova i trošiti četiri litre na sat. A čim se zaželite adrenalina, Yamahinih 1800 kubika će potegnuti 24 čvora i popiti 33 litre na sat. S punim spremnikom tako se može ploviti tri sata i stići na udaljenost od 70 milja.
Šminka čini razliku
U okretima je gliser čvrst i odlučno prati naredbe. Spušteni pramac nije se pokazao kao nedostatak jer je brod dobro uravnotežen i na maksimalnih 6000 okretaja i brzini od 32 čvora nije pokazivao znakove nestabilnosti.
Unatoč nizu dobro promišljenih rješenja, za današnje pojmove dizajna Blueway izgleda kao da je došao iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Nekima će to biti simpatično, no čini nam se kako bi sa življim presvlakama, većim prozorima, modernijom konzolom i malo tikovine puno brže našao put do srca kupaca.
Ovako pred dobrim projektom predstoji još faza šminkanja kako bi spremno mogao stati na megdan zvučnim imenima nautičkog biznisa.