Prvo izdanje kuharice "Iz moje kuhinje s ljubavlju“ rasprodano je u rekordnom roku od šest mjeseci, pa je logičan slijed bio i drugo izdanje Mozaika pri kraju. Kako nam kaže autorica kuharice, glumica Sanja Vejnović, poticaj za prvu kuharicu došao je od urednika i njenog prijatelja Zorana Maljkovića koji jako dobro zna kako kuha. Godinama je nagovarao da napiše kuharicu, no za to treba vremena, a prilika se ukazala kad nam je svima život zbog pandemije stao.
"Kako u to vrijeme nisam imala posla shvatila sam da je pisanje kuharice još jedno vrlo kreativno polje. Imam sreću što je fotografije radio moj suprug Goran Mećava, inače filmski snimatelj pa je sve nastalo u kućnoj radinosti. Zajedno smo s mojim izdavačem Mozaik knjiga došli na ideju da se ovaj put okušam u specijaliziranoj kuharici samo slastica koje su moja strast"; govori nam na početku razgovora Sanja Vejnović.
Upravo je prije tjedan dana izašla njena nova kuharica slastica "Slatki život“. I ovog puta knjiga ima preko 150 recepata i preko 80 fotografija kolača.
"Moram priznati da sam bila jako uzbuđena kada sam je ugledala u izlozima knjižara. Slatki život je svojevrstan priručnik u spravljanju kolača, pa na samom početku kuharice nalazi se poglavlje "PRIJE POČETKA" u kojem je naveden pribor koji je potreban za pripremu kolača i njegove karakteristike, kako se pripremiti i organizirati prije početka rada te razni savjeti i trikovi koji će vam pomoći pri izradi kolača. Jedno cijelo poglavlje je posvećeno izradama svih vrsta tijesta, a tek onda slijede recepti. Htjela sam napraviti kuharicu/priručnik koji će pomoći i početnicima i iskusnim kuharicama/ma u spravljanju slastica. Kolači su podijeljeni u poglavlja; torte, tortice, pite, pitice, kolači, kolačići, keksi i slično gdje se mogu naći sve vrste kolača od kremastih, biskvitnih, dizanih, lisnatih itd. Pored recepata klasičnih i čuvenih kolača poput Sacher torte, Pavlove, Reformice, cheesecakea, tiramisua, kroasana, mađarica, madlene ima i mnogo mojih verzija poznatih kolača I kolača s mojim potpisom", govori Sanja.
Kako ste se ‘zarazili‘ kuhanjem?
Otkad sam počela svakodnevno kuhati, a to je bilo prije otprilike 40 godina, počela sam se zanimati za gastronomiju, u početku je to bilo sakupljanje već isprobanih recepata i proučavanje kuharica, a kasnije i drugi aspekti gastronomije, karakteristike namjernica, nutritivne vrijednosti, kemijske reakcije pri kuhanja, proučavanje raznih načina kuhanja, sljubljivanje okusa i mirisa pri pripravljanju jela, sve više eksperimentiranja.
Kako održavate vitku liniju? Izbjegavate li neke namirnice, vježbate li?
Kao djevojčica završila sam nekadašnju Školu za balet i ritmiku, bila sam najmlađa članica Zagrebačkog plesnog ansambla i maštala kako ću jednog dana postati koreograf. No već s trinaest godina počela sam glumiti i život mi je otišao u drugom smjeru, ali navika vježbanja mi je ostala do danas. Od mladosti sam išla na sve vrste vježbanja - od različitih vrsta yoge, jazz dancea, pilatesa, aerobika, pa do vježbi s trenerom u teretani. Danas vježbam kod kuće, tri-četiri puta tjedno i to kombinaciju yoge, chi gonga i vježbi s opterećenjima za neke dijelove tijela. Imala sam tri trzajne ozljede vrata i važno mi je da ojačam muskulaturu kralježnice i vrata. Već deset godina vozim bicikl, a volim se i rolati.
Nikada ne pretjerujem s jelom, u smislu količine. Volim jesti svašta,ali se ponekad zadovoljavam s malim, grešnim zalogajima, tu prije svega mislim na kolače koje volim i raditi i jesti. Ne jedem previše mesa, više ribe, povrća, voća, žitarica na razne načine. Trudim se izbalansirati prehranu počevši od doručka pa sve do večere, jedem raznoliko i zdravo.
Svojedobno Vas je IMDB stavio na listu najljepših žena na svijetu, a izgledom ste oduševili i Penelope Cruz s kojom ste glumili u filmu „Venuto al mondo“. Laska li Vam to?
Najprije sam pomislila kako je riječ o šali, no kada sam shvatila o čemu se radi, bila je to vrlo lijepa vijest. Osjećala sam se počašćenom biti u društvu najljepših glumica svijeta.
Na kojem projektu trenutačno radite?
Trenutno radim predstavu „Tvornica Hrvata“ u koprodukciji Teatra Erato i Kazališta Virovitica, u režiji Dražena Krešića. Kazališnu adaptaciju i dramaturgiju, po istoimenom nagrađenom romanu godine spisatelja Nebojše Lujanovića, potpisuje Darko Lukić. Presretna sam što mi je pružena prilika da glumim jednu od glavnih uloga u društvu mojih predivnih kolega iz Virovitičkog kazališta i uz ovako talentirani autorski tim. Veselim se svakoj probi i iako mi je ponekad teško uskladiti sve obaveze koje imam i stalna putovanja na relaciji Zagreb - Virovitica, ne mogu reći da sam umorna jer zadovoljstvo koje osjećam je nezamjenjivo.
Prošle godine sam u Banjoj Luci snimala dramsku seriju Koža autora Nikole Pejakovića u režiji Saše Hajdukovića koja se zimus prikazivala na RTS-u. Iste godine sam u Crnoj Gori snimila film "Zaliv" redatelja Draška Đurovića koji još nije gotov zbog pomanjkanja financijskih sredstava, nadam se da ćemo ga uskoro završiti. Uloga koju glumim u ovom filmu bila je iznimno teška i zahtjevna. U sebi ima nešto što je pokretačko zlo, a i starija je žena od mene pa mi je pomogla maska, odnosno makeup, sijeda kosa i kostim.
Ljetos sam u Srbiji snimala film „Kuća“ redateljice Tanje Brzaković. Izvrstan scenarij, odlična uloga, odlična cijela ekipa. Bilo mi je predivno! Sretna sam što mi je Tanja dala ulogu koja je pravi glumački izazov i prva koja je spojila Anicu Dobru i mene da glumimo zajedno, a to smo priželjkivale godinama.
Koja uloga do sad Vam je najdraža, na koju ste najponosniji, koja Vam je predstavljala najveći izazov?
Definitivno je to uloga gluhe slikarice Slave Raškaj u filmu “Sto minuta slave”. Za taj sam film emotivno vezana jer sam sama odabrala temu, napisala prvu verziju scenarija koji je prošao na natječaju Ministarstva kulture. Producirala sam ga, nekoliko godina pripremala i na kraju odglumila naslovnu ulogu.
Ali isto jako volim i ulogu Anđe u "Banović Strahinji" kao i Milice u seriji "Kud puklo da puklo".
U slobodno vrijeme volite putovati, koja Vam je najdraža destinacija do sad i gdje biste voljeli otputovati u skoro vrijeme?
Da, to mi je jako važno. Putujem najmanje jednom godišnje na neko novo neistraženo odredište. Jedan od dražih gradova mi je London gdje moj sin Andrej živi i radi više od 15 godina, pa mogu reći da ga malo bolje poznajem. Ovo ljeto sam tako provela nezaboravan tjedan u Londonu s mojim životnim prijateljicama Sanjom, Anom i Ninom. Puno hodanja, odlaska u teatar, izložbe koncerti i naravno fina papica. Predivna sjećanja za pamćenje.