Dubrovačka pjevačica Georgina Saulan Đoka, bez koje se nije mogla zamisliti nijedna zabava u Dubrovniku sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, mikrofon je u starije dane zamijenila drugim obvezama. Gust joj je kuhati pa je tako ovih dana prvi put probala napraviti - čvarke.
Hrana koja je nekad bila jeftina, a mnogi je nisu ni voljeli, postala je delicija čija je cijena zadnjih godina naprosto podivljala. U trgovačkim lancima paket od 250 grama slavonskih čvaraka ove godine platit ćete 4,99 eura, što znači da kilogram košta nešto manje od 20 eura ili 150 kuna. To još zvuči dobro u usporedbi s cijenama prijašnjih godina, kad su znali koštati i 300 kuna za kilogram i bili su skuplji od pršuta.
Ove godine domaće ćete čvarke teško platiti ispod 30 eura za kilogram.
NOVA DELICIJA
Čvarci su jelo od prženog svinjskog masnog tkiva. Tradicionalno, čvarci se pripremaju kuhanjem komadića slanine i masnog mesa u metalnom kotlu. Tijekom kuhanja, mast se istopi i ocijedi, a sitni komadi mesa i masnoće se prže i suše. Na početku kuhanja u teću se ulijeva voda ili mlijeko, koje čvarcima daje zlatnu boju. Čuvaju se osušeni, u škartocu, i serviraju samostalno kao predjelo ili uz neka jela kao prilog. Najslađe ih je, kažu znalci, jesti uz domaći kruh i kapulu.
Radi skupoće, ali i zato što jako voli kuhati i iznenaditi svoju obitelj i prijatelje nekom novom delicijom, Georgina je odlučila sama napraviti čvarke. U tu namjenu kupila je 3 kilograma larda. Bila je to prva tura koja je već ‘nestala‘, a sad pravi drugu:
- Kad sam vidjela cijene, sjetila sam se svoga susjeda koji me potaknuo da probam sama napraviti čvarke. I on ih je sam napravio i rekao je da nije nikakav problem. Objasnio mi je kako se sve iskida, stavi u teću i dolije čaša vode. Pravim novu turu jer sam prvu podijelila i pojela - kaže s osmijehom Georgina Saulan Đoka, pa pojašnjava kako se prave:
NE BUDE IH VELE
- Kupila sam 3 kila svinjskog larda, lijepo je debelo i očišćeno, s malo crvenoga. Iskidam ga na velike kocke, stavim u teću i polijem s jednom čašom vode. Prvu sam turu kidala na manje komade pa mi je muž rekao ‘ovo nema ni za pod zub‘ - smije se na suprugovu opasku.
- Sad sam kidala malo veće bokune. To se, dok se kuha, non-stop mora miješati. Dugo traje dok se počne alavija topit‘ - kaže naša sugovornica. - Kad se lardo počne topiti, odjednom se nekako sve napravi i počne pjeniti otopljena mast. Onda treba malo smanjiti vatru. Jedini je problem što moraš stalno stati za tećom i miješati. Miješa se jedno uru vremena sigurno. Veliki je to trud, ali za sve što valja treba se potruditi - mudro zbori.
- Kad dobije zlatkastu boju, onda je gotovo. Na kraju se može zaliti mlijekom, netko ga stavlja, a netko ne. Treba ugasiti plin da ne bi sve iskipilo iz teće. Netko i na početku stavlja mlijeko. Ovaj put ga neću uopće stavljati nego ću samo otopiti čvarke - ističe, pa dodaje da se čvarci na kraju, kad su izvađeni iz teće, posole.
Od 3 kilograma larda dobila je malo manje od kila čvaraka, a ostalo je mast koja se također koristi u kuhanju.
- Ne bude njih vele. Ali jako su ukusni! Kad moj suprug reče da je dobro, onda je to - to! - zadovoljna je rezultatom.
- Nije to neka filozofija napraviti čvarke. U mene ti je kućna festa sveti Nikola. Mi smo prva kuća uz crkvu, pa će cijela obitelj i prijatelji ove godine imati priliku potratati se, uz ostale domaće proizvode, i čvarcima. Pa i paštetom od čvaraka. Ona se pravi kao svaka druga pašteta, stavi se senf, majoneza, malo kečapa, tvrdo kuhanih jaja, česna, petrusina, sve po ukusu - naglasila je Georgina na kraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....