Ma kakav bakalar. Sušeni golub zaboravljena je delicija starih Pelješčana za posnu trpezu na Badnji dan. Imamo i recepte

Znali su stari Pelješčani što valja, čaša vina, bokun kruha, kap maslinova ulja i komad sušenog morskog goluba narezanog na tanke fete. Onako dobro usoljen i na buri osušen davao im je potrebnu energiju kad su kopali vinograde i radili u polju, posebno u posne dane kad se meso nije jelo, a mesa nije ni bilo Bog zna koliko. Sve se vrtilo oko ribe, bilo svježe ili sušene. Sušio se golub, mol, cipoli bataši, morski pas (pena), raže. Sve što se izvuklo iz mora sušilo se jer je to bio jedini način da ostane što duže u kući za konzumaciju bez hladnjaka i zamrzivača kojih nije bilo.

Posebno su pelješki komini vonjali na sušenu ribu iz vlastitih maškadura pred Badnji dan ili Veliki petak. O bakalaru nitko nije ni pričao, za njega su znali tek rijetki pomorci koji su plovili sv...