Tobogan emocija obilježio je filmsku 2024. na kinoblagajnama po mjeri crtića "Izvrnuto obrnuto 2". Nakon "Dine 2", izgledalo je da su se filmovi vratili. Sreća. Ups, čini se da nisu, navijestio je podbačaj "Kaskadera" i još nekih blockbustera na startu ljetne sezone. Tuga i tjeskoba. I tako ukrug. Na koncu, broj hitova se izjednačio s brojem promašaja, a i "Twister 2" je s onom završnom scenom sugerirao da kino može odoljeti i tornadu pete kategorije.
No, kvragu i hitovi. Gledajući box-office, ispada da tamo dominiraju samo (pred)nastavci blockbusterskih serijala. Iako se i tu nađe kreativnih uradaka, većina najboljih filmova godine opstoji između kina, festivala i streaminga. Nikad se ne zna gdje će se pronaći neka filmčina, ali svakako treba tražiti i gledati.
Svaki od ovih filmova donio je neke nezaboravne filmske trenutke, odnosno potvrdio vitalnost i relevantnost kinematografije, posebice ovako kad zajedno krase eklektičnu listu koja sažima najbolje od godine i nije bila jednostavna za sastaviti. Godina je svakako bila supstancijalna, jedna od boljih recentnih, s nizom filmova koji su oslikavali i preispitivali svijet oko nas.
1. SUPSTANCA (Coralie Fargeat)
Priča o potamnjeloj hollywoodskoj zvijezdi, reduciranoj na vođenje TV aerobika, koja će u potrazi za vječnom mladošću "poroditi" mlađu i ljepšu verziju sebe, a onda se sa njom boriti za tjelesni primat pravo je remek-tijelo "body" horora, ali i prvoklasna satira. Ispreplećući cronenbergovski tjelesni horor i erotičnu tjelesnost, Fargeat je iznjedrila provokativnu verhoevenovsku satiričku subverziju na račun showbiza i nametnutih ideala (ženske) ljepote, mješavinu "Muhe" i "Sve o Evi"/"Showgirls". Fizički i satirički horor dobio je "meta" dimenziju angažmanom glumački neustrašive Demi Moore.
2. LJUBAV I KRVOPROLIĆE (Rose Glass)
Kristen Stewart i Katy O‘Brian su lezbijska "gym" verzija Thelme i Louise u noirovsko-bodybilderskom "krv, znoj i steroidi" drugijencu autorice horora "Sveta Maud". Krupni "pumping iron" kadrovi nabreklih mišića izmjenuju se s pupanjem romanse bilderice-lutalice i vlasnice teretane. Glass pokazuje osjećaj za americanu, mitski američki Zapad i magični realizam, režirajući film "s mudima", otprilike kao da se Bigelow dohvatila coenovskog neo-noira 1989. (između ”Blizu tame” i ”Plavog čelika”), te promijenila njegove spolne preferencije.
3. THE HOLDOVERS (Alexander Payne)
Zakasnio je "The Holdovers" u kina da s njim proslavimo Božić 2023., ali i uranio za proslavu 2024. i svake iduće blagdanske sezone. Likovi (nastavnik povijesti, problematičan učenik) do odjavne špice ulaze pod kožu kao bliski ljudi i lako je s njima ostati zadržan za blagdane zahvaljujući glumcima na čelu s vrsnim Paulom Giamattijem i redatelju Payneu, nadahnutom sedamdesetima. "The Holdovers" je "novi Hollywood" s okusom Božića.
4. SAVRŠENI DANI (Wim Wenders)
"Puno ljudi kaže da im je moj film promijenio život", izjavio je Wenders za "Slobodnu" u vezi divne drame o čistaču javnih WC-a u Tokiju. Lik živi (analogno) u krajnjoj opreci s užurbanim modernim digitalnim svijetom i često svjedoči malim čudima življenja u određenom trenutku, poput međuigre svjetla i sjene kada sunčeve zrake zasjaju kroz lišće zanjihano na vjetru. Za to postoji japanska riječ "komerobi" koja simbolizira sklad potaknut osjećajem mira i uzvišene ljepote. "Perfect Days" je savršeno otjelovljenje te riječi.
5. ANORA (Sean Baker)
Najbolji Bakerov film ostaje "Projekt Florida", ali ako je neki američki redatelj trebao osvojiti cannesku Zlatnu palmu, prvi nakon 2011., to je on. "Anora" potvrđuje Bakerovu vitalnost kao vodećeg predstavnika marginalaca i nesuđenih snivača američkog sna koje ovdje ubacuje u priču nalik "Zgodnoj ženi", magično ozvučenu remiksom pjesme "Greatest Day". Naravno, "Anora" postaje prepoznatljivo bakerovska kad romantična "happily ever after" fantazija počne blijediti i nastupi komična anarhija.
6. ZATVORI OČI (Victor Erice)/LJUBAV U MUMBAIJU (Payal Kapadia)
Neočekivano komplementarni alegorični "meta" filmovi u režiji dvije različite generacije filmaša, 84-godišnjeg veterana i 38-godišnje debitantice, nadopunjuju se u melankoličnoj atmosferi i zamagljivanju granice između (magičnog) realizma i (filmske) magije. Erice je pesimičniji u "Cinema Paradiso" viziji budućnosti kinematografije i zatvara oči: nedovršeni film u filmu zove se "Oproštajni pogled". Optmistična Kapadia otvara oči i posvećuje urbano-nokturalni "All We Imagine As Light" svima koji zamišljaju svjetlost u mraku, uključujući i svjetlo projektora u tami kina.
7. POPLAVA (Gints Zilbalodis)/DIVLJI ROBOT (Chris Sanders)/MOJ PRIJATELJ ROBOT (Pablo Berger)
Srodan i kompleksan animirani trolist s likovima koji bi se mogli međusobno ispremještati po filmovima, režiran s puno humanosti i idealan za maraton. Metaforičkom pričom o šačici životinja koje preživljavaju apokaliptični potop na spasonosnoj (b)arki, "Flow" izaziva (re)animirani "sense of wonder" i poplavu emocija u vodenim bojama računalne grafike. Animacija je slična i u crtiću mehaničkog srca "The Wild Robot" koji također potiče na zajedništvo životinja za viši cilj opstanka i odaje lijepu počast majčinstvu. Androidi sanjaju majčinstvo, ali i prijateljstvo u misaonoj animaciji "Robot Dreams" o svijetu koji teče dalje (sa nama ili bez nas) i mogao bi doteći do "Poplave".
8. ČUDOVIŠTE (Hirokazu Kore-eda)
Da je Kurosawa živ, moguće da bi "Rašomon" bio osovljen oko likova učenika osnovne škole, njegove majke, vršnjaka i učitelja, tj. sagledan iz njihovih različitih perspektiva. Rašomonsku strukturu Kore-eda je uposlio za divan film o djetinjstvu i odrastanju, istovremeno intiman i univerzalan, glazbeno savršeno ugođen oproštajnim "scoreom" pokojna Ryuichija Sakamota. "Monster" ide u gornji dom opusa japanskog majstora humane drame.
9. IZVRNUTO OBRNUTO 2 (Kelsey Mann)/MY OLD ASS (Megan Park)
"Inside Out 2" dodatno uslojava koncept prethodnika o antropomorfnim emocijama u mozgu klinke koja bi mogla izrasti u junakinju filma "My Old Ass". Protagonistice se nalaze na prijelazu osnovne u srednju školu, tj. srednje i fakulteta, razapete između onog što su proživjele i tek trebaju proživjeti, što podrazumijeva komplikacije i nove emocije (Tjeskoba) u sudaru sa starima (Sreća, Tuga), odnosno susret s budućom verzijom sebe. U tjeskobnom napadaju panike klinke iz crtića mogu se prepoznati i anksiozni odrasli željni zagrljaja kojeg će dobiti i u "My Old Ass". Metafizički filmovi o odrastanju s dvije ključne scene zagrljaja 2024. grle gledatelja i ne puštaju.
10. SMRTONOSNI SUSRET (JT Mollner)
Preplašena djevojka nalazi se u bijegu od muškarca s puškom. Našli su se ranije u motelu. Tad ga je pitala "Jesi li serijski ubojica?". Nakon toga, stvari su krenule naopačke. Tako se ukratko, bez "spoilera", može opisati radnja "serial killer" horor trilera "Strange Darling" koji poziva gledatelja na vožnju u nepoznato, a nepravedno je ostao u sjeni hita "Longlegs", premda je osobno impresivniji. "Smrtonosni susret" izokreće naopako ideju žrtve i počinitelja, pričajući priču bez reda u šest razlomljenih poglavlja kako bi otkriće tko-je-tko izazvalo maksimalan efekt.
11. HIT MAN (Richard Linklater)/PROLJEĆE, JESEN (Todd Haynes)
Naoko je "Hitman" samo dobra crohumorna noirovska krimi komedija, rijetki žanrovac u režiji Linklatera. Naoko je i "May December" Haynesov nesvakidašnji sapuničasti odgovor na Bergmanovu "Personu", svakako više nego što je to Almodovarova "Susjedna soba". Već to ove filmove čini intrigantnima, ali uzdiže ih ono žanrovski dekonstruktivno i metafilmsko u čemu se satirički nadopunjuju (gluma, preuzimanje tuđeg identiteta). Profesor filozofije koji se lažno predstavlja kao različiti plaćeni ubojica i glumica koja se priprema za ulogu skandalozne žene dvije su strane istog glumačkog novčića, likovi u potrazi za vlastitim odrazom u zrcalu dok utjelovljuju nekog drugog.
12. KONKLAVA (Edward Berger)/PRVO PRETKAZANJE (Arkasha Stevenson)/HERETIK (Scott Beck i Bryan Woods)
Imamo Papu, Damiena i Hugha Granta kao negativca! "Conclave", "First Omen" i "Heretic" provokativni su religiozni filmovi o svecima, grešnicima i hereticima na potezu od papinskog trilera do nadnaravnog i psihološkog horora, orkestrirani kao svojevrsne debate u vezi tradicionalnih/konzervativnih i modernih/liberalnih (p)ogleda na vjeru i religiju. Prva dva filma odvijaju se u Rimu (Vatikan, sirotište), čak imaju i kardinala istog prezimena (Lawrence), ali različite funkcije (nadgledanje izbora na novog Papu, stvaranja Antikrista). Treći ima Granta u ulozi bivšeg studenta teologije spremnog izazvati vjeru dvije mlade misionarke i pretvoriti ih u mučenice u svojoj labirintnoj kući, idealnoj lokaciji za religiozni i filozofski "puzzle", jezu i herezu.
13. FURIOSA: POBJEŠNJELI MAX SAGA (George Miller)
Većina daje prednost pješčanoj "Dini 2". Potpisnik ovih redaka preferira "Furiosu", makar je krahirala u kinima, podsjećajući na Millerov nastavak "Praščića Babea" iz 1998. "Babe 2" danas je kultni, a to bi s vremenom mogla postati i "Furiosa" te "voziti vječno, sjajna i kromirana". Ima tu dosta umjetnoga (CGI slika), ali i akcijske umjetnosti u odavanju počasti "Pobješnjelim Maxovima" i "Conanu Barbarinu". Prednastavak "Divlje ceste" režiran je kao simfonija postapokaliptične osvetničke akcije.
14. GODZILLA MINUS JEDAN MINUS BOJA (Takashi Yamazaki)
Osobno najdraži Oscar 2024. jest Oscar za efekte nove "Godzille": japanski film skromnog budžeta deklasirao je znatno skuplje hollywoodske spektakle. Netflix je napravio odličan potez kad je nekoliko mjeseci nakon Oscara plasirao dekoloriziranu "Godzillu". C/b verzija japanske senzacije još je impresivnija od kolorne. Nijanse sive u priči ovako više dolaze do izražaja (grižnja savjesti, oprost), a sam film djeluje kao umjetničko djelo. "Godzilla minus jedan minus boja" je monokromno kolosalna.
15. OVDJE (Robert Zemeckis)
"Ovo je bio naš dom. Živjeli smo ovdje." Ponekad treba film pogledati još jednom za finalni(ji) dojam. Drugo (kino)gledanje Zemeckisova filma poguralo je "Here" na listu. I dalje stoji opaska kako bi bilo bolje da se Zemeckis fokusirao isključivo na život jedne obitelji u zajednici kroz godine provedene u kući s kamerom fiksiranom na istoj poziciji, ali "Ovdje" je njegov najbolji film od "Brodoloma života" naovamo, fina staromodna melodrama s daškom radikalnog eksperimenta koja daje Tomu Hanksu i Robin Wright novu priliku za ljubav nakon "Forresta Gumpa". Sve se pomiče osim kamere u filmu o prolaznosti. Vrijeme najviše.
16. UBOGA STVORENJA (Yorgos Lanthimos)
Vjerojatno najpomaknutiji film u povijesti koji je uspio osvojiti 11 nominacija za Oscara (i potvrditi četiri, uključujući glavnu žensku ulogu Emme Stone). Pomaknutost je Lanthimosov zaštitni znak i ovdje nije razočarao, naprotiv snimio je stiliziranu i provokativnu "frankensteinovsku" verziju "Barbie" s viktorijanskim "steampunk" avanturama reanimirane Belle Baxter koja, ponovno rođena, kreće na put seksualnog i inog samootkrića, spremna uzeti konce sudbine u svoje ruke. La vita e Bella Baxter.
17. POVEDI ME NA MJESEC (Greg Berlanti)
Studio Columbia Pictures ove je godine proslavio 100. godišnjicu. Prije svakog Columbijinog filma ukazala su se stara loga studija, a to je savršeno odgovaralo nesuđenom hitu "Fly Me To The Moon". Doista, "Povedi me na Mjesec" izgleda kao neki stari studijski film iz vremena kad su zvijezde drmale Hollywoodom, a ne franšize. Zvjezdani retro ugođaj prožet je "sense of wonder" senzibilitetom u dobitnom spoju romantične komedije, svemirske drame i teorije zavjere. "Fly Me To The Moon" odvodi gledatelja do zvijezda i nazad, dajući mu materijala za razmišljanje tijekom leta.
18. IZAZIVAČI/QUEER (Luca Guadagnino)
"Variety" je pogodio sto posto kad je za "Actors On Actors" spojio Josha O‘Connora i Daniela Craiga, glumce Guadagninovih filmova "Challengers" i "Queer". Oba filma transcendirajuće kakvoće govore o privlačnosti i žudnji. "Izazivači" prebacuju "novovalovski" klasik o ljubavnom trokutu "Jules i Jim" na teniski teren gdje tenis predstavlja seks s tijelima u pokretu i pulsirajućom party glazbom, a likovi i gledatelj postaju loptica pred meč loptu. O‘Connorov lik mogao bi za 20 godina postati Craigov u "Queer" i melankolički zdvajati o ljubavnoj ovisnosti odavde do vječnosti sukladno Burroughsovoj refleksiji "Kako čovjek koji vidi i osjeća može biti išta drugo nego tužan?". "Queer" u finalu prolazi put od Burroughsa do Kubrickove "Odiseje u svemiru" i samog beskraja.
19. NOVA GODINA KOJA NIKAD NEĆE STIĆI (Bogdan Muresanu)/SJEME SVETE SMOKVE (Mohammad Rasoulof)
Od Rumunjske krajem osamdesetih do modernog Irana nije tako dalek put, a premošćuju ga ova dva politički podjednako paprena filma koji se razlikuju u redateljskom pristupu intimnoj drami na rubu nacionalne tragedije kroz kritiku opresivnih režima. Muresanu skreće ka crnoj komediji kad novogodišnja emisija u čast "strica Nica" ostane bez glumice, a njezina zamjena mrzi vlast. Rasoulof čehovljevski razvija film u paranoidni triler nakon što kod kuće nestane pištolj vladinog zaposlenika, i to u vrijeme protesta na ulicama protiv te iste vlade. Izjava iz prvog filma "Ovdje se ništa neće promijeniti ni za 30 godina" vrijedi za drugi.
20. POROTNIK #2 (Clint Eastwood)
Iako se odvija u današnje vrijeme, ovaj film izgleda kao da dolazi iz nekog drugog vremena. U devedesetima bi to bio još jedan dobar sudski dramski triler, a posljednjih godina jedva da ima pandana ("Sudac" s dva Roberta, Downeyjem Jr-om i Duvallom). "Juror #2" se izdvaja po tome, ali i nijansiranoj Eastwoodovoj režiji priče o porotniku osobno povezanom sa slučajem o kojem odlučuje. Warner Bros se treba sramiti zbog tretmana potencijalno posljednjeg filma u karijeri legendarnog filmaša koji je ispao jedan od njegovih boljih u poznoj fazi karijere. Nije loše za 94-godišnjaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....