StoryEditorOCM

samoniklo blagoMotar je zvijezda priobalne gastronomije, ali i moćno ‘oružje‘ za detoksikaciju: donosimo tri recepta za kiseljenje ove uistinu posebne delicije

Piše Doc. dr. sc. Ivana Generalić Mekinić
14. srpnja 2022. - 12:35

Prema novijim znanstvenim podacima danas se u različite svrhe, u tradicionalnoj medicini, prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, koristi preko 20.000 različitih biljnih vrsta.

Dok se pojedine ljekovite biljke uzgajaju na velikim nasadima za komercijalnu proizvodnju ili su pak svoje skromno mjesto našle u vrtovima i okućnicama, neke od njih rastu samoniklo, te ih unatoč njihovoj skrivenoj vrijednosti često smatramo samo korovom.

Jedna od takvih biljaka je zasigurno petrovac, koji je možda poznatiji i pod nazivima motar, matar, šćulac, tušć, obalac, trava sv. Petra, motrika, morski koper, morski koromač,...

Zaista, biljka koju su kao deliciju jeli bogovi u grčkoj mitologiji zasigurno se ne bi trebala smatrati korovom. Petrovac koji je rastao u pukotinama stijena na jadranskoj obali su, kako je opisao grčki povjesničar Teopomp, jeli Posejdon i njegova zabranjena ljubavnica nimfa Dahomar. Nije mu odolio ni sam Zeus, koji bi nakon jela s petrovcem sanjao stvoriteljske snove o novim gradovima, lukama i otocima, a opjevao ga je i sam Shakespeare u drami "Kralj Lear".

Zaboravljena delicija

Iako je uporaba petrovca u kulinarske svrhe u priobalju, a osobito na području dalmatinskih otoka, poznata još od davnina, ova morska delicija je jedno vrijeme bila u potpunosti zanemarena i zaboravljena. Danas je ova biljka, koja se kod priobalnog stanovništva nalazila na jelovnicima zbog neimaštine i siromaštva, ponovno otkrivena i sada opravdano nosi titulu zvijezde priobalne gastronomije.

Petrovac je zapravo samoniklo, lako probavljivo i zdravo povrće egzotičnog okusa. Listovi petrovca imaju izrazito slan i aromatičan okus zbog čega se učestalo koriste u kulinarstvu. Njegov okus je jako teško okarakterizirati, a najčešće se opisuje kao kombinacija okusa kapara, šparoge i koromača. Ipak, najčešće se kaže da listovi petrovca imaju okus mora.

Biljka je i izvrstan izvor vitamina C, što je poznato od davnina. Naime pomorci su ukiseljene listove petrovca u vinskom octu nosili na duge plovidbe kao prirodni lijek protiv skorbuta.

image
Jakov Prkić/Cropix

I danas je ukiseljeni petrovac najčešći oblik u kojem se ova biljka konzumira. Osim vitaminom C petrovac obiluje i drugim biološki i nutritivno vrijednim komponenatama kao što su mineralne soli, omega 3 i omega 6 masne kiseline, jod, karotenoidi, organske kiseline i fenolni spojevi.

Petrovac je trajna, polugrmovita biljka latinskog naziva Crithimum maritimum L. koja pripada porodici štitarki (Apiaceae). Biljka je halofit, što znači da je prilagođena rastu na slanim staništima. Petrovac samoniklo raste na priobalnim područjima u neposrednoj blizini mora gdje je izložen posolici, ali nikad u području gdje doseže plima.

Kaže se da petrovac raste na staništima „od bure“ koja mu dragocjenu posolicu i donosi, ali koja je također i znak nadolazećeg poboljšanja vremena koje će omogućiti da morska sol ostane na biljci još neko vrijeme. Bitna uloga soli kod halofita je u tome što širi pore na listovima omogućavajući na taj način bolji prodor vlage u biljku, dok kod nižih temperatura sprečava njeno smrzavanje.

Posebnost petrovca iz Dalmacije

Petrovac je trajnica, a izgledom je zeljasti grm koji može narasti i do 50 cm. Donji dijelovi biljke su najčešće drvenasti, dok se na višegodišnjoj stabljici nalaze plavo-zeleni listovi sa vertikalno položenim lapovima. Listovi petrovca su obično dugi do 5 cm, a široki oko 6 mm. U kolovozu i rujnu biljka cvjeta tako da se na vrhu razvijaju štitasti cvatovi sa zeleno-žutim cvjetovima koji sadrže 5 latica.

Cvjetovi petrovca su dvospolni, pa je biljka samooplodna. Plod je duguljast i rebrast, žućkaste ili purpurne boje, a izgledom podsjeća na ječam. Petrovac najčešće nastanjuje plaže ili stijene duž obale pa je nerijetko nazivaju „cvijetom iz kamena“. Njegova staništa su rasprostranjena po čitavom obalnom području Mediterana, na obalama Crnog mora te duž Atlantske obale. Biljci vrlo pogoduje jaka izloženost suncu.

Listovi petrovca za konzumaciju se obično beru u fazi potpune zrelosti, odnosno krajem lipnja, a točnije oko blagdana sv. Petra i Pavla (29. lipnja).

image

Marinada od morskog psa i i ukiseljenog motara

Arhiv/Cropix

U srednjem vijeku petrovac je bila biljka posvećena sv. Petru, pa je Francuzi još uvijek nazivaju „herbe du St. Pierre“, a i kod nas je u nekim krajevima još uvijek poznata kao biljka sv. Petra. Biljka se može brati i kasnije, u kasnim ljetnim mjesecima, međutim tada se njen metabolizam okreće sintezi eteričnih ulja i procesu cvjetanja, pa joj je okus znatno drugačiji.

Osim upotrebe u kulinarstvu, petrovac je biljka sa značajnom ulogom u tradicionalnoj medicini, a njegovo eterično ulje se na široko koristi i u kozmetici.

Sadržaj eteričnog ulja u petrovcu značajno varira u različitim dijelovima biljke. Njegov sadržaj u lišću je negdje oko 0,5%, u stabljici je znatno niži, dok udio ulja u cvijetu izrazito visok i može prijeći čak 2%.

Dosadašnje znanstvene studije koje su proučavale kvalitativni i kvantitativni sastav eteričnog ulja petrovca sa različitih lokaliteta u Turskoj, Portugalu, Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Hrvatskoj, bile su vođene hipotezom da nekoliko različitih kemotipova ove biljke raste na području Mediterana.

Glavne komponente eteričnog ulja petrovca potvrđene svim istraživanjima su uglavnom monoterpeni, međutim njihovi omjeri se značajno razlikuju kod uzoraka sa različitih lokaliteta.

Ipak, sve dosadašnje studije na petrovcu ubranom na području Dalmacije ukazuju na to da je limonen dominantan spoj u eteričnom ulju (<60%), što petrovac sa naših staništa, zajedno s onim sa Sicilije, zaista razlikuje od ostalih.

Od ostalih komponenata, eterično ulje petrovca sa naših područja obiluje i γ-terpinenom i sabinenom.

Za detoksikaciju organizma

Dok je eterično ulje petrovca relativno dobro istraženo, podaci o istraživanjima polarnih spojeva u biljci su rijetka. Ipak, studije o fenolnom sastavu biljke su pokazale da je petrovac biljka u kojoj je dominantna fenolna komponenta klorogenska kiselina, a da u skupinu njenih derivata spadaju gotovo svi ostali identificirani fenoli.

Klorogenska kiselina je fenolna kiselina vrlo rasprostranjena u biljnom svijetu, a dokazana su joj i brojna pozitivna farmakološka svojstva. Ovaj spoj je u visokim koncentracijama prisutan u zelenoj kavi koja se sve češće na tržištu nalazi u pripravcima koji se koriste za mršavljenje.

Zbog toga je važno što se upravo petrovac smatra jednom od biljaka najbogatijom klorogenskom kiselinom. Osim toga, petrovac ima svoju primjenu i u tradicionalnoj medicini kao antiskorbutik, diuretik, poznato je da pomaže kod tegoba s mjehurom i želucem, te se koristi i za detoksikaciju organizma.

Na lešo, u rižotima, fritajama,...

U gastronomiji petrovac se osim ukiseljen priprema najčešće "na lešo" s krumpirima (slično kao i blitva) ili s tvrdo kuhanim jajima (kao šparoge), ali se i kao svako drugo povrće (a smatra se morskim povrćem) dodaje u salate, rižote, pite, juhe, variva, fritaje...

Listovi petrovca često se i suše, pa se u obliku suhog začina koriste u pripremi različitih jela. Na ovaj način intenzivna aroma petrovca ima nešto blaži učinak jer se dio eteričnog ulja sušenjem izgubi.

KAKO UKISELITI MOTAR

Recepti o pripremi odnosno konzerviranju listova petrovca u slano-kiselom naljevu se zaista razlikuju, međutim ono što je naglašeno u gotovo svakom receptu je da se kiseljenje treba uraditi u što kraćem roku nakon branja biljke. Također, prethodno je vrlo važno dobro oprati i očistiti listove kako bi se odstranile sve nepoželjne nečistoće kao i drvenasti, nejestivi dijelovi.

Recept 1

Steriliziranu (prokuhanu) staklenku napunite sa 300 g opranih listova motara. Za nalijevanje kratko prokuhajte mješavinu kvasine i vode (po 200 ml) u koju ste stavili pola velike žlice šećera, pola žlice soli i papar u zrnu. Ta smjesa se vruća ulije preko listova motara u staklenki. Dobro zatvorite i ostavite dok se ne ohladi.

Recept 2

Na pola kilograma čistih opranih listova petrovca ulijte litru vode. Dodajte 1 dl kvasine, kušajte pa ako treba, dodaje još malo kvasine. Posolite i dodajte začine te lagano kuhajte dok listovi motara ne omekšaju. Ohladite pa potom u čiste staklenke složite lišće motara i zalijte tekućinom i smjesom u kojoj se kuhao.

Konzervirani listovi petrovca pripremljeni prema gornjim receptima čuvaju se na tamnom i hladnom mjestu, a spremni su za konzumaciju već nakon 10-ak dana.

Recept 3

Motar 3 dana namačite u morskoj vodi. Vodu mijenjajte dva puta dnevno. Izvadite listove petrovca, stavite ih u staklenku pa ih prelijte mješavinom vode i kvasine (omjer 1:3). Staklenke stavite na hladnom i tamnom mjestu. Ovako pripremljen motar možete jesti nakon mjesec dana.

23. studeni 2024 07:38