Suša, visoke temperature i nedostatak vlage u zemljištu uzimaju danak. Manjak vode ima ogroman utjecaj na rast, razvoj i prinos povrća. Svaka povrtlarska kultura ima svoje zahtjeve prema količini vode.
Negativne posljedice suše su zakržljale biljke, slab imunitet, opadanje cvjetova i plodova, naglo sazrijevanje plodova koji nisu dostigli puni razvoj, slaba kvaliteta plodova koji će biti podložni brzom propadanju, piše Agroklub.
Primjenjuju se razne metode navodnjavanja: brazdom, sustavom kap po kap, upotrebom prskalica ili u malim vrtovima jednostavnim zalijevanjem.
Navodnjavanje brazdama spada u najstarije metode borbe protiv suše. Pravi se prostor između zemljišnih uzvišenja. Ova metoda se i danas primjenjuje kod paprike, rajčice, mahuna i dr. Mana joj je potrošnja velike količine vode i širenje biljnih bolesti. Sustav kap po kap štedi vodu, a osim funkcije navodnjavanja ima i mogućnost primjene gnojiva koja se otapaju u vodi.
Primjena prskalica je efikasna, ali ima i dosta mana. Od kapi na površini listova nastaju ožegotine, a suvišna vlaga na površini biljaka je okidač za pojavu biljnih bolesti na listovima i plodovima.
Količina vode i učestalost zalijevanja ovise o vrsti povrća, fazi u kojoj se nalaze, sadržaju vlage u zemljištu i njegovoj kvaliteti i drugim faktorima. Najviše su pogođene mlade biljke koje nemaju razvijen korjenov sustav i one koje formiraju plitak korijen.
Porozna i pjeskovita zemljišta brzo gube vodu i javlja se potreba za čestim zalijevanjem. Glinovita i ilovasta usljed nedostatka vlage se stežu i pucaju. Tako vreli zrak dospijeva duboko u zemljište što izaziva još intenzivnije isušivanje i oštećenje korijena.
Od izuzetne važnosti je vrijeme zalijevanja. Treba izbjegavati najtoplije dijelove dana i zalijevanje obavljati rano ujutro ili uvečer kad Sunce zalazi.
Voda za zalijevanje ne smije biti vrela, pregrijana. Ako stoji cijeli dan na Suncu, prije zalijevanja ju razblažite s hladnom. Također ne treba biti ni previše hladna, direktno iz bunara.
Suviše topla voda će dodatno "skuhati" biljke, a od hladne vode mogu doživjeti temperaturni stres i odbaciti cvjetove i plodove ili uvenuti. Usjev je potrebno zaštiti od vrelog vjetra koji je ključan u dehidraciji.
Svaka vrsta ima svoje kritične faze kada je osjetljiva na nedostatak vode. Zajedničko je da su sve mlade biljke osjetljive. Rajčica, paprika, krastavci, tikvice, mahune su najosjetljiviji u vrijeme cvjetanja i formiranja plodova.
Korjenaste vrste imaju umjeren zahtjev za vlagom u zemljištu, a zahtjevi se povećavaju kad korijenje počinje uvećavati svoju masu.
Rajčica je kultura koja treba velike količine vode, a najbolje ga zalijevati rano ujutro. U ekstremnim uvjetima suše zalijevanje se može dopuniti zalijevanjem tijekom večeri. U plasteniku se prije zalijevanja preporučuje prozračivanje, jer pri visokoj temperaturi i vlažnosti dolazi do sljepljivanja polena i slabog oprašivanja.
Važno je da voda ne smije biti hladna, a njezina optimalna temperatura se kreće od 18 do 20ºC.
Količina neophodne vlage u zemljištu varira i ovisi o razvojnoj fazi u kojoj se biljka nalazi. Tako najviše vode rajčicama treba u fazi rasta ploda.
Paprika ima plitak korijen i za nju je optimalno da uvijek ima vlage na dubini do 15cm. Temperatura vode je nešto viša nego kada je rajčica u pitanju i kreće se oko 25ºC. Zalijevanje hladnom vodom odlaže početak cvjetanja i plodonošenja.
U fazi cvjetanja i plodonošenja krastavci se zalijevaju u večernjim satima, a temperatura vode se kreće oko 25ºC. Idealno je koristiti sustav kap po kap. Kada to nije slučaj, zalijeva se blagim pritiskom kako se ne bi oštetio korijen, piše Agroklub.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....