Imati ispred kuće pergolu i uživati u njenom hladu želja je svakoga gospodara. Od čega uzgojiti lijepu pergolu, a da je posla oko njenog održavanja manje? Oduvijek je pergola od vinove loze bila dominantna u našem području. Tek nakratko ju je zamijenila ona od kivija, pa i divlje loze. Ipak bez pergole od plemenite vinove loze gubi se mediteranski štih "dvora" i vrtla, pa pravi znalci ostaju vjerni baš njoj.
Ako se odlučite za pergolu vinove loze dolazi do brojnih problema. Prvo: koju sortu vinove loze odabrati? Što se tiče penjanja sve su sorte dobre, jer vinova loza spada u biljke penjačice. Je li neku od brojnih stolnih sorata ili se odlučiti za autohtone vinske sorte?
Bez obzira za koju sortu se odlučimo moramo unaprijed znati da svaka zahtjeva određeno održavanje, bolje reći zahtjeva određene agrotehničke mjere. Prvenstveno se te mjere odnose za zaštitu od bolesti.
Imati pergolu od stolnih sorata, a ne prskati nekoliko puta tijekom vegetacije protiv peronospore i luga nemoguća je misija. Osim toga u vrijeme zrenja grožđa, a to je obično tijekom kolovoza, javlja se bolest trulež grožđa, pa krupni i lijepi grozdovi gotovo preko noći propadnu. Uzrok truleži prvenstveno je što je ispod pergole betonska površina koja se polijeva radi održavanja i vrućine. Voda isparava i stvara vlagu u zoni grozdova i eto problema.
Da se izbjegnu ti problemi za sadnju pergole treba koristiti direktno rodeće sorte vinove loze koje u sjevernim vinogradarskim područjima nazivaju direktori, a u Ravnim kotarima smrda.
Direktori su direktno rodni hibridi američke vinove loze. Postoje brojni klonovi direktora, ali za uzgoj na pergoli najbolje se pokazao hibrid Izabela.
Ova sorta spada u direktno rodne hibride. Ne iziskuje veliku pažnju, jer je otporna na sve bolesti vinove loze. Dobro podnosi niske temperature i može se uzgajati u različitim klimatskim uvjetima. Prednost ove sorte je što ne zahtijeva nikakvo prskanje i kemijska sredstva.
To znači da na jednostavan način možete uzgojiti voće u kojem nema prisutnosti bilo kakvih kemijskih otrova i koje je apsolutno ekološko. Sazrijeva kasnije od drugih, a često se koristi za uređenje okoliša. Nakon što sazrije, ne morate žuriti s branjem jer se plodovi dobro održe i na granama. Plodove berete postepeno i tako osiguravate izvor svježeg voća do u kasnu jesen. Ova vrsta obično ima obilne prinose.
Izabela je crno grožđe velikih grozdova, krupnih bobica, specifičnog mirisa i arome koje sadrži pigment antocijanin iz grupe biljnih fenola, koji djeluje slično likopenu iz rajčice. To je jak antioksidans. Jača imunitet, pospješuje probavu i regulira rad crijeva.
U svim zemljama EU-a i SAD-u komercijalna proizvodnja vina iz grožđa Izabela je zabranjena. Razlog tome je da se u vinu Izabele nalazi povišeni sadržaj metanola. Za vino dakle Izabela nije, ali je odlična za zobanje, a osim toga od grožđa Izabele mogu se raditi odlični sokovi i džemovi.
Postoji bezbroj mogućnosti kako urediti okućnicu ne samo da boravak u njoj bude ugodan, već i koristan. Svježe ubrani plodovi bez uporabe pesticida i hranjeni organskim gnojivima, od kojih vlastiti kompost ima prednost, je ono čemu danas svi težimo. Ujedno radeći u vrtu jačamo muskulaturu umjesto sjedenja za računalom ili boravkom na društvenim mrežama.