Rukola (Eruca sativa) jednogodišnja je ili dvogodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici kupusnjača. U posljednje vrijeme se intenzivnije koristi u prehrani i to njeni listovi koji su specifičnog, oštrog ukusa. Bogata je vitaminima i mineralima.
Kada je u pitanju uzgoj ne traži previše, ima skromne zahtjeve za toplinom, otporna je na mrazeve i može se proizvoditi tijekom cijele godine, piše Agroklub.
Ona je i samonikla biljka koja može odoljeti nepovoljnim vremenskim prilikama. Čsto niče u blizini mjesta gde je prvobitno bila zasijana.
Može se sijati početkom proljeća pa sve do jeseni, a može i sukcesivno, svakih tjedan dana do listopada ako je na otvorenom, dok se u plasteniku uzgaja tijekom čitave godine.
Stručnjaci kažu da najbolje uspijeva na lakim, pjeskovitim i srednje teškim zemljištima čija je obrada slična kao i za drugo lisnato povrće.
Osnovna obrada izvodi se na dubini od 20 centimetara, kvalitetna površinska obrada zemljišta se podrazumijeva s obzirom da se proizvodi direktnom sjetvom iz sjemena. Preporučena dubina sjetve je jedan do 1,5 cm, poželjna je udaljenost biljaka od pet centimetara, a razmak između redova trebao bi biti najmanje 30 cm.
Ukoliko se odlučite rukolu uzgajati u vrtu treba znati da je otporna na mraz i da može podnijeti temperature i do minus četiri stupnja Celzijusa. Odgovara joj mjesto koje nije direktno izloženo suncu. U plasteniku se može uzgajati tijekom cijele godine uz redovno zalijevanje kako bi okus njenih listova bio što bolji.
Jedan od najjednostavnijih načina za uzgoj rukole je sadnja u lončanicama ili žardinjerama koje bi trebalo biti dublje od 10 centimetara. Dobro je na dno staviti pijesak ili šljunak zatim zemlju pomiješanu s humusom i postaviti sjeme na dubini od oko jedan centimetar, zatim lagano prekriti slojem zemlje, a s obzirom da sjeme brzo klija prvi izdanci mogu se očekivati već nakon nekoliko dana.
Ovo je biljka koja zahtijeva vlažnost zemljišta i da bi se osigurao dobar rast i razvoj listova treba je redovno zalijevati, a ako joj nedostaje voda doći će do prijevremenog cvjetanja što će uvjetovati jaču gorčinu listova.
Ova zeljasta biljka se može brati nakon 40 do 60 dana od sjetve, listovi koji mogu dostići dužinu do čak 20 centimetara imaju karakterističan opori okus, a biljka ima i cvijet nježno bijele ili svijetlo žute boje.
Za rukolu važi pravilo da što se više listovi režu to se pospješuje njen rast. Prvo se režu listovi na dnu, a oni manji na vrhu se ostavljaju da se razvijaju. Preporučljivo je koristiti škare kako se ne bi ručnim branjem oštetila stabljika.
Tijekom cvjetanja formira se sjeme koje se nalazi u ljusci, ono se pokupi, osuši i tako je spremno za novu sjetvu.
Živka Perišić iz Silbaša u susjednoj Srbiji, koja se dolaskom iz grada u selo opredijelila za zdrav život i domaću hranu već godinama u vrtu sije rukolu. Prakticira proljetnu sjetvu u redove kao zelenu salatu.
Sjeme je, kako kaže, davno donijela iz Italije. Ona napominje da ju ima tijekom cijele godine, proljetna nakon određenog perioda raste sama, na zemlju baci sjeme koje je sitno, okruglo i onda ponovo niče nova biljka.
Stručnjaci napominju da rukola obiluje vitaminima i mineralima, a kako bi oni bili maksimalno iskorišteni neophodno je konzumirati ju u svježem stanju. Opor i jak okus nekima se sviđa, a nekima ne odgovara, a treba napomenuti da se taj specifičan okus neće promijeniti nikakvim dodacima. Oni koji je vole najčešće je koriste za pripremu salata.
"Pravim salatu od rukole, dodajem bosiljak, rajčicu narezanu na kriške, tunjevinu i sve začinim sokom od limuna. Ovo je odlična salata koja se može brzo i jednostavno pripremiti", rekla nam je na kraju, piše Agroklub.