Pepeo je od davnina prepoznat kao poboljšivač tla i pospješivač rasta biljaka. Još su i drevni Rimljani zabilježili vrijednost vraćanja pepela tlu.
U 18. stoljeću, pepeo dobiven izgaranjem drveta služio je za dobivanje kalijevog karbonata. Amerikanci su u to doba bili izvoznici pepela. Davne 1790. godine, prvi industrijski proces koji je patentiran u SAD-u bilo je dobivanje gnojiva iz pepela. Kako su kasnije otkriveni jeftiniji izvori dobivanja vapna i kalija za gnojivo, tržište pepela je zamrlo, piše Agroportal.
Mnogi ljudi tijekom hladnih mjeseci kao ogrjev koriste drva, pa često imaju mnogo pepela s kojim ne znaju što učiniti jer i u kanti za otpad zauzima dosta prostora. No, nije ga potrebno bacat jer je vrijedan, višenamjenski materijal koji možemo koristiti u vrtu i domu.
Ovaj anorganski materijal nastao je sagorijevanjem organskoga materijala, a koristan pepeo isključivo je onaj od prirodnog drva za ogrjev, a ne od obrađenog kemijskim tvarima (bojano ili lakirano drvo, razne vrste briketa i peleta).
Odlikuju ga izrazito lužnata svojstva i sadržaj minerala važnih za rast i razvoj biljaka od kojih je najznačajniji udio kalija i kalcija, a sadrže fosfor i magnezij, te mnoge mikroelemente (bakar, bor, cink, mangan, molibden, natrij, željezo…). Točan sastav ovisi o vrsti drveta (starije drvo je kvalitetnije od grana, kao i tvrđe drvo poput hrasta i javora).
Kemijski sastav pepela teško je standardizirati jer postoje velike razlike među vrstama pepela. Ustanovljeno je da pepeo sadrži puno kalija, te još 10-40% vapna, 5-10% fosfora i veliki broj mikroelemenata. Ne sadrži dušik pa ga je potrebno odvojeno nadodavati.
U usporedbi s mineralnim gnojivima, prosječni pepeo bi imao omjer kao 0-1-3 (N-P-K). Pepeo od drveta može sadržavati i nekoliko elemenata koji utječu štetno na okoliš, kao što su teški metali.
Pepeo se kao gnojivo za biljke koristio kroz gotovo čitavu povijest, a danas ponovno postaje sve omiljeniji dodatak u ekološkoj poljoprivredi. Ne sadrži dušik i sumpor, no zbog dosta kalija i kalcija poželjan je za sve biljke koje uzgajamo zbog plodova kao što je voće, te korjenasto povrće (celer, cikla, mrkva…), kao i ono plodovito poput rajčica, buča, bundeva, tikvica, ali i kupusnjača.
Dodavanje pepela izrazito je povoljno za kisela tla jer će ih neutralizirati (povisit će se pH reakcija tla), no ne preporučuje se na tlima lužnate reakcije koja će uz njega postati još lužnatija i time nepovoljna za uzgoj većinu biljaka. Nećemo ga dodavati ondje gdje rastu ili će rasti biljke koje vole kiselo okruženje (borovnice, brusnice, mahovine, rododendroni…).
Općenito se smatra da je za većinu prosječnih tala godišnje dovoljno dodati do 1 kg pepela na površinu od 10m² i to najbolje u nekoliko navrata. Pri tome tlo trebamo prekopati, tako da se pepeo izmiješa s tlom.
Preporučuje se da na to mjesto biljke sadimo najranije nakon dva tjedna, a nikako ga ne bismo smjeli koristiti za sjetvu sjemena i pikiranje mladih biljčica jer može biti suviše agresivan.
Usto možemo upotrijebiti i čađu koja za razliku od pepela sadrži ponešto dušika. Pepeo je koristan dodatak i tekućim pripravcima od ljekovitog bilja kojima prihranjujemo voće, povrće i ukrasno bilje. I travnjake povremeno možemo prihraniti pepelom tako da prosijani pepeo ravnomjerno rasipamo po travi i potom zalijemo.
Na koji način koristiti pepeo?
- Pepeo se može dodavati u povrtnjak direktno na tlo u količini od 50-150g/m2. Nakon posipavanja, pograbljajte ga u zemlju ne oštećujući korijenje, ili ga nakon rasprostiranja na površini tla u sloju od 3-5cm, motokultivatorom zamiješajte dublje u tlo. Treba paziti da se sjeme ne stavlja direktno na pepeo,
- Ponekad je poželjno prosijati pepeo da se uklone velike nečistoće,
- Tamo gdje koristite kontinuirano pepeo, testirajte promjene u pH tla tako da se nivo ne digne iznad pH 7.5
- Nikad ne ostavljajte pepeo u nakupinama ili grudicama.
- Pepeo možete navlažiti prije upotrebe, ali ako pretjerate, pepeo će se skrutnuti s vodom.
- Važno je što ravnomjernije posuti pepeo po tlu, što je teško dostižno zbog njegovih fizikalnih svojstava. Pepeo se može dodavati klasičnom mehanizacijom za rasipanje stajskog gnojiva ili onom za rasipanje vapna.
- Da biste postigli najbolje rezultate, pepeo ukopajte jer kemijski djeluje tek kada je u kontaktu sa zemljom.
- Pepeo nipošto neće biti dovoljan, već je u gnojidbi treba koristiti i odgovarajuće količine mineralnih gnojiva s povećanim sadržajem dušika i fosfora, piše Agroportal.