Mala kućna kompostirnicaSlijedite ove upute i već nakon mjesec dana dobit ćete zreo i hranjiv humus

Želite li uvijek pri ruci imati dovoljno plodnog humusa za prihranu vašeg bilja, vrijeme da se primite kompostiranja. Znam - tko će još i to? - vjerojatno je prvo pitanje koje vam pada na pamet kada pomislite na još jednu aktivnost u pretrpanoj svakodnevici, no sagledate li na trenutak sve prednosti ove ideje, i jednostavnost njene primjene, nećete dugo dvojiti.

Počnemo li od pametnog zbrinjavanja otpada, kao jedne od najaktualnijih tema današnjice, imamo prvi nepobitan motiv.

Gotovo jednu trećinu komunalnog otpada u RH čine kuhinjski i vrtni otpad, koji se sustavno ne mogu reciklirati. Osobnom participacijom u njegovoj korisnoj prenamjeni ne činite uslugu samo svojim biljkama i sebi, već i okolišu, odnosno društvu, koje se s ovim problemom nastoji obračunati.

Druga važna prednost kućnog kompostiranja jest kontrola materijala kojima prihranjujemo svoje biljke, gdje je zadovoljstvo spoznaje da zatvaramo provjereni ciklus zdravlja lijepa nagrada za trud.

Vrijedi istaknuti i kako pravilno kompostiranje uz redovitu brigu o materijalu neće stvoriti neugodne mirise, čija pretpostavka mnoge odvraća od tog pokušaja, jer uz redovito provjetravanje sadržaja, neće doći do nepoželjnog truljenja.

I za kraj, ali ne i najmanje važna, nameće se činjenica da za kompostiranje u domaćinstvu ne postoje prostorna ograničenja. Naime, posuda koju ćete odabrati za pohranjivanje i razgradnju biootpada može biti točno onoliko velika koliko je vama potrebno. Hoće li to biti kanta iskorištene boje za zidove, kutija za igračke ili nešto treće - manje, ili veće - na vama je. Važno je, tek, da je smjestite na sjenoviti dio vašeg balkona ili terase, kako ne bi bila izložena jakom suncu.

Da biste osigurali dobru prozračnost kompostnog sadržaja, kutiju obavezno izbušite rupicama debljine pola centimetra na svim plohama, a razmještenima na pola pedlja udaljenosti, pazeći da će dno biti u stanju propustiti višak tekućine.



Želite li izbjeći veći nered, koji je, osim zbog otjecanja, moguć i kod redovitog prevrtanja i miješanja sadržaja, ispod posude položite nešto širu pliću plohu, odnosno podmetač, a kako bi se svi procesi odvijali neometano, posudi osigurajte i odgovarajući poklopac.

Što se, pak, tiče formiranja njenog ispravnog sadržaja, neophodnog za osiguravanje brze razgradnje materijala, prvi sloj obavezno moraju činiti usitnjene, suhe grančice.

U debljini od nekoliko prstiju utisnite ih na samo dno posude, kako biste osigurali prozračnost i dobru drenažu, neophodnu za otjecanje suvišne tekućine koja bi u protivnom potencirala truljenje.

Grančice, potom pospite slojem usitnjenog kartona, pa na njega, prema mogućnostima nanesite malo pilotine, slame, usitnjenih češera, ili ljuske oraha, tvoreći ugljičnu bazu koja će pridonijeti strukturiranju hrpe.

Nakon toga slijedi tanak sloj zrele zemlje bogate mikroorganizmima koji će reagirati na svježe sadržaje i vaša je mala kompostirnica spremna za rad.

Pravilo je da se prije dodavanja u posudu, materijal za razgradnju pomiješa s duplom količinom mješavine zemlje i baze, a bržem odvijanju očekivanih procesa svakako će pomoći ako ga prethodno dobro usitnite.

Dva do tri puta tjedno promiješajte sadržaj, jer je kisik izuzetno važan za proces kompostiranja, pa rahljenjem mase pomažemo stvoriti optimalne uvjete za razvoj korisnih mikroorganizama koji će preraditi organski otpad.

Slijedeći ove upute, već nakon mjesec dana dobit ćete zreo i hranjiv humus, koji ćete iz mase lako izdvojiti prosijavanjem, a prepoznat ćete ga jer bojom, strukturom i mirisom, nalikuje zemlji, te u sebi ne sadrži vidljive ostatke primarnog sadržaja.

Kompostirati možemo ostatke svježeg voća i povrća, kruh, talog kave i čaja, zatim suhe začine, zdravi vrtni otpad, te ostatke papira i kartona, kao i vunu i pamuk.

Kompostirati ne smijemo: meso, ribu, kosti, masnoće, osjemenjeni korov, lišće oraha, agrume, tekuće ostatke hrane, mlijeko i mliječne prerađevine, izmet mačaka i pasa.