ljetne radostiSmokva je kraljica izdržljivosti: učimo vas kako osušiti sočne plodove na tradicionalan način

Među posljednjim ljetnim radostima u mojoj zelenoj zoni, ako je se u ovo sušno doba godine takvom uopće može nazvati, dozrijevaju kasne smokve bjelice. Upravo sam nedavno naišla na prvu zrelu voćku koja me je uvela u kolovoz, kao da me uvodi u bolji svijet.

Čak i oni koji još nisu otkrili radosti njezina okusa ne mogu joj poreći egzotičnu ljepotu, dok zadovoljstvo uživanja slatkih niti njezine sočne utrobe ostaje privilegij znalaca. Smatram se sretnom što na komadiću zemlje koji uživam s obitelji "stanuju" i dva stabla smokve, naslijeđena od prethodnih generacija, koja su preživjela desetljeća samoće i zaborava, kao i požar koji ih je prije dvadesetak godina vratio na početak.

Od trenutka kad sam ih prvi put ugledala i kušala, tako divlje, zdrave i ukusne, znala sam da se njima neću morati puno baviti. Osim onog obaveznog godišnjeg obrezivanja za provjetravanje zapetljane krošnje i samog upoznavanja sa stanjem stabla, drugo nisu pitale, niti dobile.

Ostala sam pri tome dok sam proljetos s njihovih velikih šupljikavih listova tek povremeno uklanjala zelene skakavce, koji su se naslađivali lišćem mnogih voćaka u susjedstvu, ni ne pomišljajući na ozbiljniju, ili trajniju zaštitu. Predomislila se nisam ni kada sam prilikom plijevljenja jednu od mladica izniklih iz tla uz stablo odlučila na mjestu sačuvati za eventualno presađivanje u lončanicu, bez dodatne pažnje.

​

Ni tijekom velikih ljetnih vrućina, koje nas posljednjih tjedana crpe, nisam se o njima posebno brinula. Jedine njih prilikom zalijevanja vrta zaobilazim, uz osmijeh pun poštovanja kojim im želim dati do znanja da prepoznajem tajnu njihove neiscrpne snage što leži u njihovoj neraskidivoj dubokoj vezi s tlom, vodeći se onom da se ne popravlja što nije pokvareno. Kao što djetetu koje je naučilo plivati ne bih nudila rukavice za plivanje, tako ni smokvama nisam nudila pomoć.

I ako je suditi po plodovima kojima obiluju, ili po njihovu rajskom okusu, koji oduševljava, nisam pogriješila. No, ako je suditi po nesretnoj mladici koja je, evo, prije točno četiri dana razvila bijelu zastavu i spustila usahlo lišće, podbacila sam. Neka je autohtona biljka Mediterana i neka sama niče iz pukotina u kamenu, te neka uspijeva bez skrbi i skrbnika; kada je još jako, jako mala, dobro joj dođe pomoć.

Nažalost, ni iscrpno zalijevanje kojim sam uvelu mladicu počastila idućih dana nije pomoglo, stoga, pod natuknicu smokve, u vrtlarski dnevnik zapisujem sljedeću opasku: Mlade izdanke izabrane za presađivanje na proljeće presaditi u lončanicu, pa dok ne stasaju, o njima se brinuti pažnjom dobrog gospodara.

Srećom, dva su velika stabla preživjela, pa mi, osim uživanja u svježim plodovima, koji su isključivo zahvaljujući savršenstvu prirode ispali upravo savršeni, slijedi i njihovo sušenje, pa onima sa sličnim ambicijama, koji se u tome još nisu okušali, nudim i par savjeta iz mojeg lanjskog, pionirskog iskustva.

Raspitavši se među starijom i iskusnijom populacijom koja je vična ovom poslu, doznala sam da je procedura jednostavna, no okušavši se, zaključila sam da je riječ o procesu koji ipak zahtijeva pažnju.

Za početak, birajte samo potpuno zrele plodove, jer se u njima nalazi slador potreban za razvijanje okusa kojim su njihove osušene inačice stekle vojske obožavatelja.



Trebat će vam i površina dostojna ovog zadatka, pa predlažem da je napravite sami, a prema kapacitetima prostora i količini svježeg voća. Naime, valja uzeti u obzir da je smokve potrebno "u široko" rasprostrijeti po prozračnoj površini od prirodnog materijala, u kojoj ćete ih moći nesmetano okretati, te u kojoj će ih biti moguće prekriti i zaštititi od osa, mrava i drugih znatiželjnika.

Podloga tako može biti od mreže, drvena, načinjena od pletene trstike, ili drugih grana, a zaštititi ih možete mrežom za zaštitu od komaraca. Meni se praktičnom pokazala "posuda" koju mi je za tu svrhu načinio suprug povezavši nekoliko komada drvenih podnih obloga dužine oko jednog metra na okvir od spojenih komada građevnih greda, materijala preostalog od nedavnih radova na kući.

Važno je da odabranu površinu možete pomicati, jer smokve vole dane provoditi na suncu, dok ih je u sumrak poželjno zaštititi od moguće vlage sklonivši ih negdje ispod krova. Uz okretanje svakih nekoliko dana i pažljivu zaštitu od eventualne kiše, vaše bi smokve trebale biti osušene za dva tjedna, a da je zadatak obavljen, znat ćete ako se nakon pritiska prstom ne vrate u početno stanje.

Slijedi vam još namakanje smokava u morskoj vodi kako biste spriječili pojavu plijesni, gljivica i bakterija, što u komercijalnom sušenju postižu sumporanjem. Dostatno ih je skupiti u mrežicu i dva, tri puta zaroniti u uzavrelu morsku vodu obogaćenu s nekoliko kapi maslinova ulja za sjaj pa dobro osušiti.

Čuvajte ih nanizane na konop uz pokoji list lovora, kao ukras u vašoj kuhinji, ili u papirnatoj, odnosno platnenoj vreći i uživajte!