osvrt mladena krnićaVino je odličan medij za razgovor, a Sabatina pogodna čaša: u harmoničnoj simbiozi težaka i doktora znanosti ostvarila se kupaža priča, iskustava, prognoza...

Kažu da su u kasne sate one tamo subote – istina, nije to provjerena priča i mnogi će je pripisati vinu i njegovoj opojnoj moći – bosonoge vile u bijelim haljinama plesale kolo oko trsja u vinogradu gospara Andre Crvika u konavoskim Komajima.

To, sigurni su oni koji vjeruju u vile i vilenjake, treba povezati s činjenicom da je te iste večeri u Primoštenu – na Sabatini, velikome skupu (prije svega) dalmatinskih vinogradara i vinara – rečenom vinaru Crviku uručen šampionski pehar za njegovo crno vino "Vilin ples", pa su vile, eto, svojim bijelim baletom obilježile tu vijest koja u neku ruku sama po sebi spada u onaj začudni i pomalo "izvanzemaljski" vinski svemir koji nastanjuju i bogovi i težaci; oni koji vino proizvode i oni koji (s njima zajedno) uživaju u njemu.

Vino je, hoću reći, osobiti fenomen, neka vrsta eliksira radosti, nektar što se – pripovijedali su mi stariji – nekoć u gostionicama moga rodnog mjesta Zadvarja naručivao tako da se od krčmara tražio "pun bocun veselja". Vino je čudo.

A tko god je bio na Sabatini – Zadružni savez Dalmacije organizirao ju je, evo, 27. put - imao je priliku iskapiti punu bačvu spoznaja o tom čudu, u rasponu od utjecaja kvasaca na senzorna svojstva bijelih i ružičastih vina, preko prikaza meteoroloških elemenata tijekom vegetacijskog razdoblja vinove loze u ovoj godini, do senzorike vina širom (vinarskoga) svijeta.

 

U iznimno harmoničnoj sabatinskoj simbiozi težaka i doktora nauka – naime, to, ta statusna i svaka druga ravnopravnost onih koji drže motiku u vinogradu s onima koji drže katedru vinogradarstva na sveučilištu, uočljiva je karakteristika Sabatine - ostvarivala se kupaža vinskih priča, iskustava, analiza, izvješća, prognoza, sugestija i pouka.

Oni što su u Primoštenu nastupali, da tako kažem, "s naslova" države – predstavnici ministarstava, inspekcija, Savjetodavne poljoprivredne službe, komora, agencija – nisu mogli računati na luksuz da se njihovi ekspozei prime zdravo za gotovo; naprotiv, čuli su glas naroda artikuliran, primjerice, u jasne zahtjeve za poboljšanje zakona o vinu, pojednostavljenje postupaka za potpore, olakšavanje pristupa europskim fondovima, sređivanje prilika u izvozu i uvozu vina i grožđa… što je atmosferu na trenutke činilo vrućom, ali i vrlo konstruktivnom.

Sve u svemu, još se jednom pokazalo da je vino odličan medij za razgovor, a Sabatina pogodna čaša da se u njoj utopi makar dio - ako ne vinskih problema, onda barem vinskih mušica.