Njih pet, a zajedno nemaju ni 66 godina, a ona sama i već je 170. rođendan proslavila. Eto, takvo nas je društvo dočekalo pred Osnovnom školom “Žrnovnica”.
Ona je maslina koja pamti sve države i ratove koji su prohujali dolinom splitske rijeke, poklon je školi od Ivana Aljinovića, koji ju je iz svojeg preselio u njihov maslinik. A ona, zahvalna, razgranala se na sve strane, pa pari mlada onako puna života, u sebi i oko sebe. Godi joj graja, gode joj nježne dječje ruke, briga i ljubav koju joj pružaju. A ona skupina spomenute “super petice” su redom: mladi gospodin Roko Matijaš, koji se nada od iduće školske godine biti “nazorovcem”, baš kao i prijateljica mu Laura Parać, dok će mlada dama Mirjam Domikulić ipak odabrati “Marulića”, tako će budući gimnazijalci što za koji dan napuštaju svoje osnovnoškolsko gnijezdo, ali zato su tu i jake snage mladeži: Roza Sapunar i Vjera Bilić.
Ova sjajna djeca dijelom su Zadruge Mosorsko zvonce, o tome da su i dijelom ekosekcije škole nećemo ni govoriti. Vratimo se na zadrugu i njezino ime.
- Mosorsko zvonce je autohtona biljka našega kraja, ljubičasta, zvonolika cvijeta - tako nas obrazuju mladi ekolozi, kojima smo u posjet stigli kako bi se uvjerili koliko o školskom masliniku brinu, koliko o njemu znaju, kako ga njeguju i, naravno, koliko ulja godišnje proizvedu.
Ponosna na svoje učenike je i ravnateljica Matija Šitum pa nas zajedno provode vrtom oko škole koji je proglašen najljepšim u ionako Lijepoj našoj. Mi sve navodimo priču na masline, a oni nam sve prstićima upiru na Perun što se raširio između mora i školske zgrade, pa nam onda pokazuju perunike koje su zasadili.
- Jeste li znali da je perunika nacionalni hrvatski cvijet?
Nismo. Eto kakvi smo!
Dar pape Ivana Pavla Drugog
- Jeste li znali da je nam ovaj Libanonski cedar poklon pokojnog pape Ivana Pavla Drugog? Darovao nam je dva one godine kada je prvi put bio u Splitu - sve nas tako podučavaju mladi maslinari, dok se divimo impresivnom stablu što je doseglo krov škole i stremi visinama.
Ravnateljica nam pojašnjava kako su dobili dva cedra na dar, ali je jednog pokosila mosorska bura, a ovaj se, “sveti” nije dao. Izdržao i narastao.
I sve mi tako razgledavamo ukrasne mediteranske grmove, divimo se lovoru, mirišemo ruzmarin, kitimo se metvicom, zavirujemo u začinski vrt.
- Kadulja, mravinac naš autohtoni (origano), matičnjak... - nabrajaju šestaši i osmaši.
Nedavno im je iz Ministarstva poljoprivrede navratio savjetnik Žarko Kovačić, pa se dohvatio škara i naučio ih i podučio rezidbi. Branju ih nitko učiti ne mora, kada dođe dan berbe - sastane se cijela škola, a 378 ih je, oberu u jedan dan gotovo 400 kilograma maslina. Iste večeri nosi se urod u uljaru i dobiva sedamdesetak litara najboljega, djevičanskog maslinova ulja. Za što, nota bene, i certifikat imaju.
- Radimo i sapune - tako će ravnateljica.
- Punimo vrećice ruzmarinom i lavandom - tako će klinci.
- Imamo i jabučni ocat - opet će ravnateljica pokazujući nasade žrnovačkih jabuka.
- Još vam vino fali - tako ćemo mi, pa ispada da smo skoro u pravu, jer pred nama je cijeli red zasađenih trsova...
Idu li ova dica uopće u školu ili su stalno u vrtlu, ovo smo, priznajemo, čak i izgovorili. Dočekao nas smijeh, jer sve su redom odlikaši. Spretni pred knjigom, spretni u polju i vrtu.
- Da čujem koja je razlika između mašklina i motike - to pokušavamo kvizom izazvati reakcije.
Nevjerojatno, znaju i to!
Oblici, boje, mirisi...
Pokazuju nam žižule i rogače, oleandre pune cvjetova, mirisne i raznobojne, pa potom hranilice za ptice i hotele za kukce... A tek bugenvile... I dvije stare glicinije što su školu obgrlile pa joj nad terasom napravile hladovinu o kojoj mnogi u Dalmaciji mogu tek sanjati. Vjera, priznaje nam, na nedalekom Privoru ima obiteljski maslinik, tamo je naučila sve što se naučiti dalo. Roza je naučila znanje preko mora, u didovu bračkom masliniku
- Poseban je dan berbe, okupi se obitelj, društvo, veselo je, pjeva se - sve nam tako čari branja maslina djeca objašnjavaju. Mi bismo stariji dodali da je u fizičkom trudu usprkos ipak taj dan - odmor za dušu.
- Oblici, boje, mirisi, to je vrt - tako nam vele.
Riječ da bi dodali.
Polako iz vrta prelazimo na hranu, svaki od njih pet, priznaju nam, zna natočiti u tanjur maslinovo ulje i u njega toćavati kruh. Od toga ljepšeg, kažu nema. Ne računajući palačinke, naravno.
- Samo da vam je bit vanka - to ih opet zafrkajemo, a oni se ne daju. Tu su jer uistinu prirodu vole, tu su jer im ni u peti nije zapustiti obiteljske maslinike, dok je njih živih, bit će i rajska stabla takva.
Vjerujemo im na riječ.
