Dok su drugi ovog proljeća sadili pomidore, Zoran Gulam iz Pirovca sadio je – masline. I to skroz novu, većini sasvim nepoznatu vrstu, španjolsku olianu. Bila je u četvrtom mjesecu poput olovke veličine prosječne sadnice pomidore, a sada se već lijepo razrasla kod njega u pitaru. Druge je zasadio u svom masliniku u zaleđu Pirovca, nekih tri kilometra daleko, na cesti prema Stankovcima, u Ljubincima. Da vidi kako će se oliana i još jedna nova španjolska sorta lecciana koju je posadio s njom, boriti u prirodnim sušnim uvjetima dalmatinskog krša.
– Riječ je o španjolskoj sorti koja podnosi sušu, bolesti i što je najvažnije – svake godine rađa. I rađa već druge godine. Bude na njoj više ploda nego lišća – veli nam Gulam, ističući kako su ove dvije nove sorte u njegovom masliniku samo dio od osam novih španjolskih super sorti, hibrida koje je njihov maslinarski institut u Cordobi dobio pažljivom selekcijom, u čemu Španjolci imaju golemo iskustvo, stečeno, između ostalog, proučavanjem sorti maslina s afričkog kontinenta. Čija otpornost na sušu postaje sve interesantnija i nama kako se klima mijenja i kako klimatske promjene idu u ekstreme.
Jedne godine rodi, jedne ne
Pa i mi, ovdje u Dalmaciji, imamo sve više afričke, odnosno saharske temperature. Za te je španjolske sorte Gulama zainteresirao Toma Makjanić s Hvara, koji ih je prvi donio u Hrvatsku, odnosno Dalmaciju. Gulam, koji sam za sebe kaže da voli govoriti, i da ga nije lako impresionirati i ostaviti bez teksta, slušao ga je – satima.
– Čovik me jednostavno oduševio! Da sam ga upoznao prije deset godina, danas bih imao maslinik s 200 komada tih španjolskih maslina umjesto oblice, i imao bih ozbiljnu proizvodnju, u tonama, svake godine. Ovako, s našom oblicom, nikad ne znate na čemu ste – jedne godine rodi, jedne ne. I to joj je najveći problem! Ja imam oko 230 komada maslina, ima tu i krvavice, nešto i marokanskog pišolina, istarskih bjelica, ali uglavnom je oblica. I nekad bude na njoj 50, 60, 70, 100 kilograma, a nekad ništa. I to ništa svake druge ili treće godine! A na tome ne možete planirati ozbiljnu proizvodnju – možda bude, možda ne bude. Kako ćeš to reći čoviku koji ima ozbiljan restoran, i računa na tvoje ulje?! A uložio si u maslinik i dosta truda, vrimena, i novca.
Evo, ja sam u 20 godina posadio oko 150 novih maslina, nešto sam očistio, nešto naslijedio. Iskrčio sam ovo, na ovih deset tisuća kvadrata nije se moglo ući od smrike, drače i gromila. Doveo sam pored bagera i drobilicu i samlio oko 900 kubika kamena u škalju, pa sam s tim tamponirao, zasuo masline, i pogodio. Ta škalja drži vlagu, a ujedno ih i gnoji, jer masline vole tu kamenu prašinu, od našeg vapnenca, to joj je prihrana. Imam i malu poljsku kućicu, s čije nadstrešnice kupim vodu, za zalivanje, imam tu cisternu od 30 tisuća litara, s pumpom, na solarni panel od 12 volti. Tu sam sada svaki vikend, otkako sam u trećem misecu otišao u penziju, radio sam kao inženjer strojarstva u Zagreb Montaži – Vikomu – razgovaramo s Gulamom koji je uvijek poštovao tradiciju, ali je istodobno uvijek bio otvoren za nešto novo, drukčije.
Inženjerski pristup
– Ja sam uvjeren da je budućnost baš u ovakvim sortama – kiše nema, vlage nema, ne samo kod nas, u Pirovcu, nego i drugdje, isto mi govore i Hvarani s kojima se čujem. I mi se tome moramo prilagoditi! Ja sam i ove svoje postojeće, starije oblice počeo precjepljivati na španjolke, pa ćemo vidjeti!
Gulamov inženjerski pristup poslu vidi se i na sadnicama – pored svake sadnice ima datum kad je posađena, 21. travnja, zabilježen je i "šenj" za visinu, kolika je bila kad se posadila, pa se lako može vidjeti kolike su sada, za par mjeseci. I valja primijetiti da rastu dobro, kao iz vode, što bi se reklo. Iako ih Gulam zalije tek sporadično, s nekih dvadesetak litara po sadnici, svakih desetak dana. Malo ih i prihrani, preko korijena, i to je to.
Dogodine će ona, i tako tanka, već dati rod. Naša oblica je bujna, zasadiš joj veliku, debelu palicu, ona se lako primi, bude kao gora, ali za rod treba čekati šestu godinu, govori nam, i pokazuje jednu lijepu oblicu, koja se već sada savila do zemlje, otežala od plodova. Riječ je o starom stablu, koje je izmrzlo još 1956. pa se vratilo na rod!
– Ona se prerodila, plod je krupan, masline su zdrave. Ali, na tri ili četiri oblice do nje nema skoro pa ništa sve prazno! Tu se na licu mjesta vidi ono o čemu sam vam govori. Oblica oće privarit! – veli Gulam. A moj kolega fotoreporter Ante, zdušno prihvaća – Zorane, je l' ti znaš onu – Ko će koga, ako neće svoj svoga! A je li oblica naša ili nije! Prava dalmatinka, odnosno dalmatinac! Neće ona kako ti oćeš, nego kako ona oće! Zašto je rodila? Zato šta je ove godine bila volja! – stručno nam tumači naš kolega. I ispada da nije daleko od istine!
