StoryEditorOCM

REPORTAŽA s hvaraZlatni maslinar i san o vodi: ‘Ako želim obići svih 450 maslina na 47 lokacija u jednom danu, to su 23 kilometra. Medalje iz New Yorka su potvrda onoga što radimo‘

Piše Mladen Stubljar
26. ožujka 2022. - 08:33

"Ma više uopće ne vrijede one stare da je maslina ko mati, a vinograd ko ljubavnica! Kao dovoljno se maslini vratiti bilo kada, i eto odmah i ploda i maslinova ulja, dok kod vinograda moraš biti pa gotovo svakodnevno. Nema toga više ako želiš imati dobro, vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje. Ti moraš oko masline i do nje učestalo, ona je postala ko loza. Prije su ljudi dolazili dva do tri puta godišnje, no sve se promijenilo. Treba se brinuti o njoj, kontrolirati stanje u masliniku, ja svaku maslinu obiđem 17 puta godišnje", govori jedan od najpoznatijih hvarskih i dalmatinskih maslinara Ivo Radojković.

Ovdje u Bogomolju, na otoku Hvaru, kaže, na 47 lokacija oko sela ima 450 maslina.

– Računao sam i mjerio mobitelom, ako ih želite obići svih 450 u jednom danu, to su 23 kilometra. I naravno da znam i poznam svaku svoju maslinu, što se ono kaže, u dušu. No točnije u deblo, granu, list, iako tko zna, možda sveto drvo ipak ima dušu… Za sada im još nisam davao imena, no tko zna, jednoga dana.                                                                                                 

U ranu zoru početkom kolovoza obilazimo neke od lokacija njegovih maslinika na istočnom dijelu otoka Hvara, u Bogomolju, od kojeg je do Sućurja i trajekta 20-ak kilometara. Na drugu, pak, stranu do Hvara, gdje mu je mjesto življenja, pa i posla, škole za djecu, ima, pak, dobrih 60 kilometara.

image

Ivo Radojković u srcu stare masline

Uljara u perivoju

No upravo je u Bogomolju, uz samu cestu, Ivo Radojković, još jedan zlatni maslinar iz ovogodišnjeg zlatnog dalmatinskog paketa koji je u New Yorku napravio pravo čudo i "ubrao" više od 30 zlata, sagradio sjajan hvarski maslinarski izlog pri kojem zastaju gotovo svi putnici namjernici, koje put nanese na otok Hvar.

Uz kuću, u kojoj je smještena i uljara, tu je i kušaonica ulja koja dvorište dijeli s velikom ljetnom kuhinjom, a sve objekte vezuje iznimno lijepo uređen i održavan vrt, park, perivoj u kojem su i masline, i mediteransko bilje, i amfore. Ma čista zelena oaza za odmoriti oči i dušu od silnih vrućina. Ta već tjednima ovog ljeta nema dana da temperatura ne dosegne preko 35 stupnjeva.

Ovogodišnje zlato iz New Yorka, s najvećeg svjetskog festivala maslinova ulja, koga se može doživjeti i kao prave maslinarske Olimpijske igre, nije Ivi Radojkoviću prvo. Zapravo je treće u nizu, a usput je isto tako svoje ulje čekirao i u Tokiju, pa je i tamo pala još jedna zlatna medalja.                                                             

– Hvala Bogu, Dalmacija se napokon udružila i napravila taj silni iskorak od sedam milja, ponajprije zahvaljujući Tomislavu Duvnjaku. Dokazali smo da imamo prava ulja i da možemo bez straha među najveće i najjače, iako nam je ovo tek prvi korak. Treba se još bolje organizirati, iako je zapravo 90 posto na svakom od maslinara, dakle pojedincu, kako radi i što radi. Jer vaš posao neće odraditi ni jedna udruga, svatko se sam mora boriti za svoj projekt. I ja sam prije nekoliko godina sam krenuo put New Yorka, jer sam se želio uvjeriti vrijedi li moj rad ili ne. Medalje koje su uslijedile su zapravo potvrda onoga što radimo. Jer tamo su najbolji svjetski stručnjaci koji ocjenjuju ulja, i oni su naša ulja uvrstili među 500 najboljih na svijetu. I to je potvrda da ono što radiš, radiš dobro, radiš kvalitetno i da imaš super ulje.

image

Radojkovićeva zlatna ulja oblice i levantinke

No to je i dokaz, kaže Ivo, da svatko tko si dade truda može uspjeti, poštujući pravila kojih se treba striktno pridržavati. Dakle ako si u masliniku, ako voliš taj posao raditi, ma uspjeh je neizbježan. I eto zlata iz New Yorka u Bogomolju i za ulje od oblice i ulje od levantinke. ​Ivo se od početka drži tih naših domaćih sorti i ne odustaje od njih. Nikada, pa ni u ova iznimno teška vremena za maslinu, tijekom silne suše.

Nemamo vodovod

– Da je bar malo kiše, ma 10 litara po kvadratu bilo bi čudo za masline. Mi na ovome dijelu otoka oskudijevamo s vodom, nemamo vodovod, vatrogasci nam cisternama dovoze vodu i baš smo zbog toga limitirani. Jer po osobi godišnje imate 82 kubika, a to znači da vode u ovim ekstremnim uvjetima imamo jednostavno premalo. Ako imate prijavljenog još jednog člana obitelji, optimalno možete imati samo 8 i pol cisterni vode. I tako zapravo ovisite o tome koliko članova obitelji imate. Mi moramo barem malo zalijevati ovaj naš vrt, no masline ne dolaze u obzir za zalijevanje, eventualno mladi maslinici koji moraju preživit. A voda je poput zlata, iako smo jednim dijelom subvencionirani u ovoj teškoj proizvodnji, ako je prelaziš, moraš za cisternu vode platiti tisuću i nešto kuna, dakle deset kubika. I zato je to silna prepreka za navodnjavanje maslina. Stare masline, a njih je oko 200 i sve su stare preko 300 godina, i one su naslijeđeni nukleus koji je inicirao cijelu našu maslinarsku storiju, imaju i snagu i otpornost, ali rekao bih i znanje, da u kamenu sačuvaju i zadnju kap vlage, one presudne kapljice koja će biti garancija preživljavanja.

image

Rajski perivoj u sklopu uljare Radojkovićevih u Bogomolju

Kaže Ivo da je za razliku od prošle, ove godine u proljeće ipak bilo kiša, pa su masline ​akumulirale dosta vode, ali samo na ovom dijelu otoka. Na donjem dijelu put Hvara, bilo je puno manje kiše.

– I tako se sada stare masline odlično drže, pa s optimizmom očekujemo ovogodišnju berbu. Posebice zbog toga što smo u ovim ekstremnim temperaturama maslinama pomagali s biostimulatorima, bioalgenom, jedno tri puta tijekom ovog ljeto. Tih starih maslina najviše je na lokaciji Ograde, njih 19, i tu smo prije dvije godine imali gotovo dvije tone maslina, a očekujem iste brojke i ove godine, jer plodovi su odlični, i bez uboda. Silne su temperature naime sterilizirale mušicu, nema uboda, ni ličinki, pa bi i zbog toga to mogla biti prava godina.

Uz Ograde sva je sila maslina na sve strane, a po dvije, tri su na Pogorilama, Plošnom dolcu i ostalim lokacijama. Velim još jednom: na 47 lokacija!

– A to je tako zbog starih tradicija. Naši stari su zemlju dijelili djeci, pa su se tako površine sa svakom generacijom sve više smanjivale, i tako smo tu di jesmo. Sva je sreća da su do većine maslina ipak kakvi-takvi putovi, koji vode i preko suhozida, kroz silni kamenjar, kroz zapuštene maslinike. A kad na leđa još stavite prskalicu od jedno 40 kilograma, a od puta do maslina je i do sto metara, što kazati? Teška je to proizvodnja, ali maslina je ljubav, maslina je strast, ako ne voliš masline, nemoj se njima ni baviti, ako ne voliš taj posao, nemoj u njega ući ni slučajno. Nas dvoje, supruga Katarina i ja smo iz Hvara, bili smo u Zagrebu, vratili se u Hvar, krenuli u posao – kupi, prodaj, kupi, prodaj i onda se polako okrenuli ovim našim maslinama u Bogomolju.

image

Ivo i Katarina Radojković, i njihovo zlato iz New Yorka

Kaže kako su zarađeni novac u Hvaru investirali u maslinike, no željeli su napraviti i daljnji iskorak. Pronaći i kupiti zemljište i za uljaru, kušaonicu, zapravo sve ovo što je sada tu u Bogomolju.

Spomen-ploča šjor Nikoli

– Tražili smo zemlju, a na otocima je najteže i najveći je problem naći zemlju jedan kroz jedan. Našli smo na početku jednu lokaciju, no nismo se uspjeli dogovoriti, zapravo oni su odustali od prodaje pet minuta prije potpisivanja ugovora, kao cijena je sad drugačija. I mi smo odustali, nismo to više htjeli. Tražili smo i dalje, gledali smo parcele po katastru i naišli na Nikolu Matijaševića. Nazvali smo ga i pitali je li možda zainteresiran za prodaju tog zemljišta. Pitao me čovjek zašto mi to treba i ja objasnio planove, a on će "dođite k meni u Trogir, pa ćemo se dogovoriti". Za dan, dva mi otišli u Trogir, porazgovarali i odmah potom k javnom bilježniku i, nećete vjerovati, zemlja nam je poklonjena, nismo je platili ni kune. A bila je jedan kroz jedan, idealna situacija, čista ko sunce, bez ikakvih zabilježbi, bez ikakvih aneksa, ma dogodio nam se životni loto, premija, jedinstveni dobitak te 2013. godine. Nažalost, naš šjor Nikola Matijašević preminuo je ove godine, no taj njegov velikodušni čin obilježili smo i spomen-pločom tu na imanju. Šjor Matijašević je inače bio iz ovoga kraja, no živio je u Trogiru, ali je bio jako vezan za Bogomolje, uvijek je tu dolazio i poklonio nam je zemlju jer je želio vidjeti kako će ovaj naš maslinarski kutak pripomoći razvoju mjesta, ali i da Bogomolje dobije uljaru. I dočekao je, jer smo mi odmah te 2013. krenuli s projektnom dokumentacijom, a 2016. u uljari smo imali prve prerađene masline i ulje proizvedeno u Bogomolju.

Ulja Radojkovića su od oblice i levantinke, dakle monosortna ulja, kako onda tako i sada, jer Ivo nije pobornik cuvea maslinova ulja. Godišnje ima od tisuću do 1500 litara ulja, a stasanjem mladih stabala za koju godinu dostići će 2000 litara.

image

Ivo i Milan u prekrasnom perivoju u Bogomolju

– To je stvarno maksimum u kojem se može održavati kvaliteta u ovakvim uvjetima. A to znači da ako hoćeš imati vrhunski proizvod i vrhunsku kvalitetu ulja, sve masline moraju se ubrati u roku od desetak dana. I mi to uspijevamo, no s većim količinama to se jednostavno ne bi moglo. Iz toga zapravo proizlazi naša hrvatska realnost, cijela Hrvatska bi trebala imati butik proizvodnju, ne ići na nikakve količine. Pa mi smo tek 0,25 posto svjetske proizvodnje, o čemu mi pričamo! Samo i jedino moramo biti čista kvaliteta u butik proizvodnji. A u butiku nema velikih pakiranja, pa mi naša ulja pakiramo u boce od maksimalno pola litre, dva i pol "deca" i po jedan decilitar. I sve, gotovo 90 posto prodamo, ovdje na kućnom pragu, u Bogomolju – kaže Ivo Radojković.

A njihova kuća u Bogomolju, zahvaljujući Ivinoj supruzi Katarini, postala je pomalo i edukativno obrazovni centar za ulje i masline. Naime, njezin je dio posla objasniti i uputiti ljude koji dolaze što je to ekstra djevičansko maslinovo ulje, jer, kako kaže Katarina, čak 80 posto njih ne zna ništa o tome, zapravo nikada ga nisu ni kušali. I zapravo su u šoku kad kušaju gorko i pikantno ulje levantinke, prepuno polifenola.

– Otkrivamo im i mirise, treba im vremena da prepoznaju miris košene trave. Ali i istinu da ovakva ulja baš i ne mogu biti po 30-ak kuna u šoping-centrima. A kad "otkriju" ulje, onda ga svatko želi kupiti, no nisam baš voljna prodati ga ako nemaju uvjeta, barem minimalnih, sačuvati ga do kuće. Evo prije neki dani Nizozemci s kamperom hoće ulje, ali prije povratka idu još u Italiju i Grčku. Ma to bi do Nizozemske bilo ulje tek u tragovima, no uspjela sam ih nagovoriti, pa će ulje naručiti online. A zapravo već sada, a posebice tijekom ove pandemije, povećao nam se broj online kupaca širom Europe i za koji dan u nas više neće biti ulja. Sve prodano, no nećemo povećavati proizvodnju, neka i dalje bude ova ograničena količina jer mi stojimo iza svake kapljice tih ulja – veli Katarina.

Nema još puno do berbe, i uljara Ive Radojkovića u Bogomolju već je sada spremna za preradu, no u ovoj ljetnoj vrevi to je prije svega mirisna šetnica te pokazati završni dio cjelovitog procesa prerade maslina.

image

Milan Ivčević: Dobar je rod i ove godine

U ranu zoru…                                                                                    

– Strojeve smo nabavili uz pripomoć europskih fondova. Kad smo krenuli 2013. papirologija je bila užasna. Spremali smo se za mjeru 4.2., no tada su se iz dana u dan mijenjala pravila. Jedan dan prikupiš jedne podatke, a nakon tri dana ti podaci apsolutno ništa ne vrijede, i ajmo opet ispočetka. I tako dvije godine, kako bi dobili subvenciju za strojeve u uljari. I evo ove godine napokon istječe i ugovor. Usprkos svemu to je bila sjajna ispomoć, dobili smo 850 tisuća kuna. No nakon toga više nisam aplicirao ni za jedan program, nismo više imali živaca za još koju takvu avanturu. Kad smo otvorili uljaru, počeli smo s pionirskim poslom na Hvaru. Naime kupili smo masline od ljudi koji ih žele preraditi u nas, od Hvara do Sućurja, dakle po cijelom otoku. Danju bi pokupili masline, noću ih prerađivali i ujutro je njihovo ulje bilo na kućnom pragu. Tako da 90 posto naših korisnika nikada nije ni vidilo našu uljaru. Tako smo eto izgradili uzajamno povjerenje i omogućili maslinarima da se odmore nakon cjelodnevne berbe. A i ove godine ćemo vrata uljare otvoriti početkom listopada, tada krećemo s berbom, a uz nas na otoku i još jedno 15 posto maslinara. Sve uglavnom uberemo do 20. listopada i do tada obavimo sav posao, i berbu i preradu. Neki novi mladi maslinari, hvala Bogu ipak su se pojavili, imaju iste poglede, pa je i njima rana berba jako bitna. I neka ih je, što više to bolje, jer otok će biti prepoznat i po maslinovu ulju. Tendencija postoji, rastemo pomalo, no još nam treba mladih ljudi, i u proizvodnji i u novim kušaonicama. Zato nastavljamo, radno i orno. Pa ćemo i sutra u ranu zoru, u četiri i pol, ja i moj Milan Ivčević, koji je u našem OPG-u gotovo u svakom poslu, krenuti u sređivanje mladica, njih čistimo. No meni je to kao nagrada. Jer ovdje u masliniku nema stresa, tu je mir, tišina, cvrčci, isključim mobitel i milina. Meni se u gradu Hvaru više ne da ni prespavati. Tu je buka, galama, tu sve puca od stresa. A ovdje, tu nema nikoga, tek ptice i masline...

*** Napomena: tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Masline iz rujna 2021. godine

03. studeni 2024 03:57