poremećena ravnotežaŠiri se novi opasni štetnik masline! Pojašnjavamo kako ga prepoznati, koji su simptomi zaraze te kako ga suzbijati

U posljednje vrijeme ima sve više zapažanja maslinara o štetama zbog jačeg širenja jedne vrste štetnika te upita o potrebi i načinu njezina suzbijanja, smatram korisnim da ta tema bude detaljnije obrađena. Naime, kada upoznamo štetnika, njegov životni ciklus, opasnosti i slabosti, možemo ocijeniti kada i na koji način ga je najbolje suzbijati i je li ga uopće potrebno suzbijati.

Radi se o zarezastoj ili koma uši (Lepidosaphies ulmi) koja, uz maslinu, živi i hrani se na brojnim drvenastim kulturama. Ona je u maslinicima često prisutna a da ne izaziva veće štete. Upute stručnjaka o postojanju dinamičke ravnoteže između živih bića u prirodi i potrebi njezina očuvanja, nisu samo preporuke reda radi. Poremeti li se ta ravnoteža, iz bilo kojeg razloga, dolazi do prekomjernog množenja jedne vrste za čije je ponovno "vraćanje pod kontrolu" potrebno izvjesno vrijeme u kojemu nam može napraviti štetu.

Kako izgleda

Odrasli oblik ženke ove uši izgleda kao izdužena, blago zakrivljena ljuskica dužine tri do četiri milimetra, koja oblikom podsjeća na zarez u pisanju, pa joj odatle dolazi i naziv. Gornja strana joj je poprečno lagano izbrazdana, smeđa ili smeđosiva, a donja strana je krem ​​boje. Nema očiju i nogu, a kratke antene imaju samo jedan segment. Čeljusti su joj produžene u bodlju – stilet, prilagođenu za sisanje soka iz tkiva biljke domaćina.

Odrasli insekt je pokriven ljuskom kožnate tvorevine, prekrivenom voštanim sekretom, koja pod povećalom nalikuje školjci dagnji. Ljuska odbija vodu, pa suzbijanje odraslih oblika prskanjem ima mali efekt. Ispod ovog pokrova nalazi se insekt nalik vrećici kojemu nedostaju noge i oči.

Pričvršćen je na koži domaćina, gdje se hrani ubušen u biljno tkivo dugačkim usnim aparatom. Uš se izgledom dobro stapa s korom drveta i napad često prolazi nezapaženo sve dok se ne uoče simptomi slabljenja biljke.

Postoji neslaganje među stručnjacima koliko različitih oblika ove uši postoji. Najčešći opisi odnose se na sivi oblik (također poznat kao jorgovanov ili trakast oblik) i smeđi oblik (poznat i kao jabučni).

Također postoji neslaganje u pogledu razvojnih ciklusa. Neki autori navode da postoji jedna generacija godišnje u sjevernom dijelu zemlje i dva u južnim područjima. Drugi navode da sivi oblik ima jednu generaciju godišnje, a smeđi oblik dvije generacije.

Domaćini i simptomi

Koma uš hrani se na više od 130 drvenastih biljaka, ali od voćnih vrsta najčešće je nalazimo na maslini, bademu, jabuci, marelici, šljivi, ribizu, smokvi i grožđu.

Simptomi napada: Na kori se uočavaju sitne smeđe do sive ljuskice u obliku školjke, obično gusto zbijene. Lišće je na tim granama slabije razvijeno, blijedo i klorotično, a pojedini dijelovi krošnje jako zaostaju u razvoju, grane mogu biti jako prorijeđene ili potpuno bez lišća.

Kakve su štete

Uobičajeno, napad uzrokuje slabljenje pojedinih grana, ali kad se jako namnoži, može doći do jakog iscrpljivanja, pa i sušenja čitave biljke.

Napadi ove uši utječu na metabolizam biljke domaćina, sisanjem soka i ubrizgavanjem otrovne sline, što na napadnutim granama rezultira blijeđenjem lišća i njegovim preranim opadanjem.

Kora na zaraženim stablima može se činiti ljuskavom i na kraju ispucati. Biljka gubi snagu i ima iscrpljeni izgled.

Životni ciklus

Životni ciklus varira ovisno o vrsti biljke domaćina i klimatskim uvjetima. Općenito, insekti prezimljavaju u stadiju jaja, ispod pokrivača – ljuske, u skupinama od prosječno 60 do 100 jaja. Ličinke u sjevernim krajevima izlaze iz jaja sljedeće godine u svibnju ili početkom lipnja, kada je biljka domaćin u punom soku. Na toplijem jugu to može biti već krajem travnja.

Novoizlegle, svjetložute ličinke imaju funkcionalne noge. One su sićušne, vrlo pokretne i razmile se po biljci domaćinu tražeći odgovarajuće zaštićeno i nezaraženo područje na granama ili mladim izbojima s tankom korom, a rijetko prelaze na lišće i plodove. Tu se onda trajno smjeste nakon što ubodu stilet u provodno tkivo biljke radi hranjenja. Kako su vrlo lagane, s jednog na drugo stablo šire se vjetrom ili ih raznose razne životinje.

Izlazak ličinki iz jajeta traje oko dva tjedna. Ličinka u razvoju prolazi kroz dva stadija prije nego što postane odrasla ženka, što se događa već u srpnju, a do kraja srpnja razvije im se i ljuska ispod koje će poslije odložiti jaja. Funkcionalne noge gube ubrzo, kod prelaska u drugi razvojni stadij. Razvoj od izlaska ličinke do odraslog oblika kreće se od 51 do 58 dana.

U kolovozu ženke počinju proizvoditi i odlagati jaja ispod ljuske, gurajući ih prema stražnjem dijelu. Kako odlaganje jaja napreduje, ženke se postupno smanjuju i pomiču se prema prednjoj strani ljuske.

Ubrzo nakon prestanka odlaganja jaja ugibaju i ostavljaju jaja da prezime ispod ljuske. Tada njezina ljuska potamni te ostaje na mjestu štiteći jaja preko zime. Jaja mogu preživjeti temperature niske i do -32 °C. Stara ljuska ostaje na grani još nekoliko godina. Kontrolu stanja uši možemo gledati povećalom (10 – 20 puta) ili struganjem grane. Ako su uši žive, puštaju malo vlage (od jaja ili živog insekta), u protivnom se ljuske lako skidaju i praše.

Najčešće prezimi kao jaje, ali u toplijim krajevima može i kao ličinka druge generacije. Odrasle ženke legu jaja bez da se prije pare s mužjakom. Ta pojava se naziva partenogeneza.

Neke ličinke se mogu razviti u mužjake. Oni prolaze četiri razvojna stadija i pokretni su. Odrasli mužjaci imaju oči, tri para nogu, jedan par krila, glavu i tijelo podijeljeno na prsište i zadak. Ne proizvode sve kolonije mužjake, tako da postoje dvospolne i jednospolne (partenogenetske) populacije. Kod nas su pretežno dvospolne populacije, pri čemu mužjaci dostižu spolnu zrelost sredinom ljeta. Oni su veličine oko 2 mm i izlaze ispod ljuske kao mali žućkasto-bijeli krilati insekti. Ubrzo se pare s fiksiranim ženkama te u kratkom roku nakon toga ugibaju.

Kako je suzbiti

Ova uš stvara guste kolonije na pojedinim granama, prije nego što mu se populacija proširi na preostali dio krošnje. Ako ljuske potpuno prekriju koru grane, vjerojatno će doći do umiranja biljke domaćina. Grane koje su jako zaražene najbolje je odrezati jer su ove uši tvrdokorne za suzbijanje, a iscrpljena grana se teško oporavlja.

Ona ima više od 40 prirodnih neprijatelja: razne bubamare (Chilocorus bipustulatus i C. renipustulatus), parazitske ose (Aphytis mytilaspidis - najvažniji parazitoid, te Encarsia citrina) i grabežljive grinje (rodovi Neophyllobius i Rhyzobius) koji joj širenje u velikoj mjeri drže pod kontrolom.

Suzbijanje insekticidima je dugotrajno i zahtijeva pomno praćenje razvojnih stadija.

Korištenje mineralnih ulja u proljeće prije izlaska iz jaja u maloj će mjeri suzbiti populaciju jer je većina uši tada ionako uginula, a ljuskica čvrsto pokriva jaja.

Uši su najosjetljivije na insekticide tijekom faze ličinki – nakon izlijeganja iz jaja, ali prije nego što su se fiksirale i izlučile zaštitni voštani premaz. Prskanje treba provesti kada se ličinke prvi put primijete te ponoviti nakon 10-14 dana kako bi se osiguralo suzbijanje onih ličinki koje kasnije iziđu.

Ako suzbijamo oklopljene stadije, ljeti, dok su još živi, to je moguće pomoću specifičnih sistemičnih insekticida, ali kako su zaražene grane već izgubile dio lišća, a protok soka je smanjen, u velikoj je mjeri usporeno i onemogućeno kretanje i djelovanje preparata u biljci.

Praćenje izlaska ličinki možemo vršiti omotavanjem komada dvostrane ljepljive trake oko zaražene grančice sredinom svibnja.

Povećalom svaki drugi dan gledamo prilijepljene ličinke, a mijenjamo je ako se smoči ili bude prekrivena prašinom.

Druga metoda praćenja je otresanjem zaraženih grana štapom na bijeli papir stavljen ispod grane na kojemu se one lijepo vide.

Boja ličinke može biti u nijansi bijele, žute, narančaste ili ljubičaste.

U dva pokusa, 2007. i 2008., ocjenjivana je učinkovitost različitih insekticida u različitim vremenima izlazaka ličinki. Od više proizvoda, s jednim ili dva tretiranja (volumen raspršivanja 500 l/ ha) zbog različitog vremena izlaska, od proizvoda koji su još u upotrebi, acetamiprid 20% SP (375 g /ha Mospilan) je dao najbolju zaštitu, smanjivši postotak zaraze za 95 posto.

Dva prskanja spirodiklofena (600 g /ha Envidor SC 24%) ili flonicamida (140 g /ha Teppeki 500 WG) dala su srednje rezultate, smanjujući postotak zaraze u prosjeku za 70 posto.

Izvjesno djelovanje imaju i insekticidi na bazi azadirahtina (Neemazal T) i piriproksifena (Pyxal), s time da piriproksifen ne uništava korisne insekte.

Ovo istraživanje pokazuje da je prskanje najefikasnije u posljednjem dijelu migracije (nakon 50% izlaska iz jaja) s razmakom između prskanja od najmanje dva tjedna kako bi se obuhvatilo dugo razdoblje izlaska štetnika, a od preparata acetamiprid se je pokazao najučinkovitiji.

Tamo gdje su zaraze doista velike mogu biti potrebna i tri tretiranja.

Ako se radi samo jedno tretiranje protiv ličinki s nekim od ovih preparata, najbolje ga je primijeniti kada je izišlo oko 80-90% ličinki, jer proizvod djeluje samo tjedan do dva, pa primjena u kasnijim fazama izlazaka hvata maksimalni udio populacije u osjetljivoj fazi.

• Ovi su proizvodi najučinkovitiji protiv pokretnih stadija te prve i druge generacije koje su se nedavno fiksirale na mjestima za hranjenje. Imaju veoma mali učinak na ličinke koje nisu izišle ispod štitova njihovih majki.

• Spirodiklofen (Envidor) treba jedan do dva tjedna da djeluje, pa se mora primijeniti ranije u razdoblju izlaska kako bi se postigao maksimalan učinak, a daje bolju kontrolu nad insektima na kori nego onima na plodovima.

• Spirotetramat (Movento) ima izvjesno djelovanje u suzbijanju ljuski ovih uši. Mora se primijeniti nakon cvatnje i najbolje djeluje kada su štetnici pokretni i sele se na mlade grančice. Spriječit će množenje populacije, ali ne i potpuno uništavanje štetnika jednim tretiranjem.

• Sintetički piretroidi također su djelomično učinkoviti, ali ih se ne smije koristiti jer uništavaju i mnoge korisne insekte pa, dugoročno, više pogoduju njezinu širenju nego što je suzbijaju.

• Korištenje sumpora u zaštiti, na pr. kao repelenta za svrdlaša, također izaziva jaki poremećaj u ravnoteži prirodnih štetnika uši, posebno depresivno djeluje na grabežljive grinje, pa joj pogoduje brzom širenju

• Lokalne guste nakupine uši na manjim stablima, ili koje su nadohvat ruke na deblima ili granama, možemo ukloniti pomoću grube spužve za čišćenje posuđa.

Možemo zaključiti da se uš nekontrolirano širi ako joj insekticidima uništimo prirodne neprijatelje i parazite, koji joj populaciju u prirodi uobičajeno drže pod kontrolom, kada protiv nje nije potrebna neka posebna zaštita.