riječ strukeŠime Marcelić, zadarski doktor za masline otkriva tajne naših autohtonih sorti: Nije oblica kriva ako ne rodi

Na nedavnom Danu autohtonih sorti i nagrađivanih ulja Zadarske županije, veliko zanimanje izazvalo je predstavljanje autohtonih sorti sjeverne Dalmacije. Uz vodeće oblicu, lastovku, drobnicu i krvavicu, doc. dr. sc. Šime Marcelić, diplomirani inženjer agronomije na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, predstavio je i udomaćene, ali i samonikle gospodarski vrijedne masline od kojih mnoge u rasadničkoj proizvodnji ne postoje te ih proizvođači prilikom podizanja nasada nisu u mogućnosti koristiti.

Posjetiteljima su u sklopu Dana autohtonih sorti sjeverne Dalmacije prezentirane autohtone sorte: oblica, lastovka, krvavica, drobnice, puljke, oštrica i karbunčele.

Zatim i vrlo vrijedne lokalne sorte (ekotipovi) koje su proširene na malom području diljem Zadarske županije: plavica (Pakoštane i Biograd na Moru), krupna drobnica (Biograd na Moru), drobnica (Belafuža), preška puljka (Marin, Ugljan), peljuzica (Sukošan), puljizica (Kali), peljušica (Pašman), sitna grabučela (morajolo), vladina maslina (Lukoran), tvrđaka (Lukoran), slivnjača, drobnica babić, trstenka (Bibinje) i starka iz Novigrada.

Dr. Marcelić i Dražen Travica prezentirali su i samonikle masline koje su neprocjenjivo genetsko bogatstvo unutar samog roda Olea: samonikle – Bili brig 1. 2. i 3., samonikla – Preko (Noršin), samonikla – Preko (Marijo), samonikla – Preko (Matacin), samonikla – Preko (grabučela), samonikla maslina – sitna, samonikla Juško Završće, samonikla – domaća, samonikla (Kali), samonikla (Lukoran 2) i rudanka.

Kako su nastale samonikle masline i što one znače za suvremeno maslinarstvo?

– Samonikle masline nastaju nicanjem iz koštice odnosno sjemena ploda masline. Kako se sjeme nalazi u tvrdom oklopu (endokarpu) potrebno je mehaničko oštećenje tog tvrdog dijela kako bi se oslobodilo sjeme koje će nesmetano klijati, u prirodi često to rade ptice ili druge životinje koje se hrane plodom masline. Stoga se veliki broj samoniklih maslina može pronaći po zapuštenim maslinicima na otocima i malim otočićima gdje se gnijezde galebovi.

U pravilu takve masline daju sitan plod s niskom količinom ulja te zbog toga nisu interesantne za samu proizvodnju (iako se intenzivno istražuju radi farmakoloških i nutritivnih vrijednosti). Ali jedan mali dio tih maslina u kojem su prevladali "pitomi" geni nad "divljim" genima može dati krupan plod, što kao takvo postaje interesantno u daljnjoj proizvodnji ulja ili stolnih maslina.

Na koji način su uspjele opstati na našem području?

– Za opstanak samoniklih maslina nije potreban čovjek, to je prirodni ciklus kojim se maslina razmnožava i širi pomoću životinja koje se hrane plodom masline. Tu dolazimo do jedne zanimljivosti za maslinu, naime zalihe ulja koje se nakupljaju u mezokarpu masline (mesu ploda) ne služe za ishranu sjemena prilikom nicanja nego su visokoenergetski plodovi zapravo mamac pticama koje se hrane plodom u zimskom periodu i tako šire sjeme na velike udaljenosti.

Taj dio ploda je privukao i čovjeka, koji je onda u najranijim fazama razvoja civilizacije skupljao i koristio plodove za ishranu, a poslije ulje za razne namjene od rasvjete do hrane. Maslinovo ulje je "slobodno" u mezokarpu pa su ljudi mogli na jednostavan (mehanički postupak) izdvojiti ulje iz ploda, što je dovelo do ranog pripitomljavanja masline i korištenje njenih plodova.

Jesu li otpornije na vremenske utjecaje i štetnike od introduciranih?

– Svaka samonikla maslina je genetski jedinstvena i to je velika populacija različitih genotipova, a time i otpornosti na abiotske i biotske utjecaje.

Možemo reći da samo jedan mali dio ima pojedine karakteristike otpornosti prema suši ili određenim štetnicima te ima redovitu rodnost. Među populacijom maslinari su takve zanimljive tipove izdvojili, poput preške puljke itd., i najčešće cijepljenjem širili u svojim maslinicima. Glavni kriterij koji uzimaju za širenje tih jedinki su rodnost i otpornost na paunovo oko i sušu, koji su u našem području na otocima glavni ograničavajući faktori visokog prinosa masline.

Na koji ih način maslinari mogu koristiti?

– Kako smo već rekli u starim i obnovljenim otočnim maslinicima, ali i u zaleđu, te sorte se šire cijepljenjem na postojeća stabla i na divlje samonikle masline koje nemaju dobre karakteristike ploda. Tako su lunske masline na otoku Pagu ili primjerice masline na Braču koje su divlje, u pravilu precijepljene na pitome sorte poput oblice i ostale… Cijepljenje ili navrtanje je zahvat kojim se na postojeća stabla implementira (cijepi) druga sorta masline. Postoji nekoliko tehnika cijepljenja masline, a najčešće su "pod koru", kosi rez, isječak ili pup, raskol itd…

Koje su prednosti cijepljenja masline?

– Prvenstveno kad se maslina cijepi ili navrne, ona se pomladi, odnosno obnovi jer je za taj postupak potrebno ukloniti dio krošnje, odnosno granu na koju ćete cijepiti maslinu.

To izaziva niz pozitivnih efekata kod brzog rasta, bolje rodnosti, krupniji plod, snižavanje krošnje koje često otiđu izvan kontrole maslinara u visinu ili širinu.

Uz sve to, ako se uvedu sorte koje su otporne na paunovo oko ili neke druge štetnike kroz nekoliko godina se dobiva redovitija rodnost koja je rezultat i bolje oplodnje i pomlađivanja stabala. Sve je to vremenski kraći put u odnosu na sadnju novih maslina jer se iskoristi potencijal starog korijena.

Koje biste sorte maslina preporučili našim maslinarima za uzgoj s obzirom na klimatske promjene, je li čuvenoj oblici definitivno "odzvonilo"?

– Oblica je naša najproširenija sorta masline, prije je bila dominanta zbog niza razloga kojih mi danas nismo ni svjesni te ih često zanemarujemo, ali ih i ne poznajemo. Bit ću slobodan i navesti samo neke.

Prije dok se više sadila, maslina se rijetko uzgajala kao monokultura. Ovisno o području bila je u konsolidaciji s vinovom lozom i drugim voćkama (smokva, bajam, rogač), a tlo se često održavalo ispašom stoke (ovaca ili magaraca) i ručnom obradom i pokrovnim usjevima (poput žita ili grahorica). Nadalje, masline su se rijetko brale, više su se kupile sa poda (tla), a pokupiti sitan plod i krupni u zimskom periodu nije bilo isto.

Uz sve to, maslina je bila samo dio poljoprivrede uz žito, lozu, smokve, maraske, koje su nosile najveću vrijednost. Stoga se sadila na rubnim, terasastim terenima niskog boniteta, a takvi tereni su u pravilu prozračni i dobro osunčani.

Danas, suprotno svemu navedenom, maslina je posađena u duboka tla gdje se prije sadilo povrće i vinova loza, u kotline u gustom sklopu, na terenima gdje nema prozračnosti i gdje je visoka vlaga zraka često praćena visokom podzemnom vodom. U tim uvjetima oblica je pokazala svoje dvije najgore mane: osjetljivost na paunovo oko i maslininu muhu. To u konačnici s nepovoljnim uvjetima uzgoja rezultira neredovitu rodnost. Te njezine karakteristike su bile potisnute zbog potpuno različitog pristupa u uzgoju masline nekad i danas.

Stoga možemo zaključit da nije krivac samo sorta nego i maslinar koji sadi krivu sortu na krivo područje. Stoga je bitno prije sadnje dobro promisliti koje sorte saditi.

Kod nas u takvim uvjetima dobrog tla pokazale su se dobro introducirane sorte leccino i pendolino, ali i istarske sorte istarska bjelica, rošinjola i žižolera, ne zaostaju ni sorte levantika i lastovka s juga. Teško je generalno dati savjet dok se ne vidi teren i tlo na terenu jer svaka sorta ima svoje mane i vrline.

Kod nas se, unatoč znatnom napretku u maslinarstvu, još uvijek vode rasprave treba li u sušnom razdoblju masline navodnjavati ili ne, pa čak i da li potapati masline u more ili iz maslinika odmah nositi plod na preradu? Što mislite o tome?

– Što se tiče navodnjavanja, maslinu je potrebno navodnjavati umjereno kada se javi deficit vode u tlu, a posebno u prvim fazama rasta i razvoja ploda.

Količina vode i potrebe zavise prvenstveno o kapacitetu tla za vodu koje je kod nas jako heterogeno, čak i na malom području, stoga nema uniformnog rješenja za naše područje. Imamo mjesta gdje se maslina mora navodnjavati i prije same cvatnje u proljeće, a ima mjesta gdje ne treba maslinu navodnjavati tijekom cijelog perioda.

Stoga dolazi do raznih teorija jer maslinari često na problem gledaju iz vlastitih primjera. Naravno da je jednim dijelom i poželjna visoka temperatura ljeti kako bi se smanjio pritisak maslinine muhe i time osiguralo zdrav plod u berbi, postoji i pučka poslovica: "Suho ljeto – mokre bačve".

Masline u moru – da ili ne?             

Što se tiče čuvanja plodova u moru do prerade, stav struke je jasan i tu ne treba previše trošiti riječi, svi su svjesni što se dobiva i gubi ovim načinom skladištenja plodova.

Ono što bih želio napomenuti je to da se taj trend mijenja, i da sve manje ljudi drži masline u moru, a i oni koji čuvaju plodove u moru do prerade to rade puno kraće nego što je bilo ranije uobičajeno, i po dva-tri mjeseca. Posljedica je to i većeg broja uljara, napretka u berbi i lakšeg upravljanja s plodom, ali i svijesti sve većeg broja ljudi da gorko i pikantno ulje znači zdravo ulje.

Doktorirali ste na temu utjecaja folijarne primjene sumpora i dušika na mineralni sastav lista, prirodu i morfologiju ploda masline te kvalitativna svojstva maslinova ulja. Ukratko do kakvih ste saznanja došli u tome.

– Zahvaljujući mentoru dr. sc. Igoru Paskoviću s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, voditelju projekta "Phytofarmol", u kojem se istraživao utjecaj folijarne gnojidbe na fenolni sastava masline, proveli smo dvogodišnji poljski pokus s folijarnom primjenom sumpora (kao biljnog hranjiva) uz dodatak dušika.

Malo se znalo o utjecaju sumpora na randman i kvalitetu maslinova ulja, tek je bilo nekoliko dostupnih radova na tu temu.

S druge strane, poznato je u ishrani bilja kako sumpor povećava randman ulja kod drugih uljarica, primjerice uljane repice, soje i suncokreta, ali kod masline to još nije bilo utvrđeno u ovim fenofazama rasta ploda.

Rezultati su pokazali, posebno u prvoj godini, da folijarni tretman tijekom ljeta može povećati randman ulja u odnosu na netretirane masline i to na dvije sorte – istarskoj bjelici i leccinu. Istodobno nije bilo drastičnog utjecaja na smanjenje osnovnih kemijskih pokazatelja kvalitete maslinova ulja, sastava kiselina i ukupnog fenolnog profila. Jednom riječju, utvrđeno je da se može povećati randman ulja, a istodobno ne dolazi do smanjenja kvalitete, što je slučaj kod dušika koji u većim količinama izaziva smanjenje fenola, a time i nutritivnu vrijednost samog ulja.

Što je s rezidbom maslina, izgleda da oko te teme caruje neznanje i nespretnost naših maslinara, a to se onda odražava i na sam urod?

– Rezidba maslina, više nego kod bilo koje druge voćne vrste je bogata brojnim načinima i teorijama. Često samoprozvani stručnjaci bez poznavanja rasta i razvoja masline te njene fiziologije iznose razne kontradiktorne teorije o rezidbi, tako da idu od jedne do druge krajnosti. Oni često stavljaju naglasak u rezidbi na nebitne stvari, poput prepoznavanja rodne i nerodne grane, odnosno vodopije. Sve to miče fokus s glavnog cilja rezidbe, a to je održavanje uzgojnog oblika, kontrole rodne površine i smanjenje dominacije vrha.

Sve to dovodi do najčešćeg problema u održavanju i rezidbi masline a to je da imamo prekomjerni broj primarnih grana u nepovoljnom kutu rasta. Posljedica? "Bježanje" kvalitetne rodne površine u visinu i sa strane, što često izaziva spajanje susjednih krošnji stabala. Kao rezultat toga imamo praznu "golu" sredinu bez roda i spojene susjedne krošnje koje u konačnici trebamo jakim rezom vraćati nazad prema bazi stabla. To posljedično izaziva burnu reakciju i porast grana koje su u pravilu slabo rodne zbog svoje velike bujnosti.

Ukratko, rješenje je uzgojni oblik poput polikonične vaze (višestožaste vaze), odnosno uzgojnim oblicima koji prate te principe: četiri primarne grane pod kutom od 45 stupnjeva, izoliranim vrhom, sekundarnim granama koje izlaze iz primarnih u povoljnom položaju (rastu grana) itd...

Mnogi su ovih pravila i svjesni, ali malo njih ima hrabrosti takvu rezidbu provesti u vlastitom masliniku. Stoga oni koji su svjesni problema rezidbe i žele saznati više o obnovi i rezidbi masline moći će se prijaviti na tečaj rezidbe koji počinje ovu jeseni u Zadru, a detalji o tečaju bit će dostupni uskoro na stranici "Škola rezidbe masline".

Je li zadarsko maslinarstvo došlo do svog limita, može li se još širiti, što je s rastom cijena maslinova ulja, jesu li sadašnje cijene realne?

– Mislim da nije, jer visoko kvalitetnog ulja ljeti često nedostaje, posebice na otocima, pogotovo nakon slabo rodne godine koja je bila lani. Postoji jedan dio proizvođača koji ima određene viškove ulja, ali to je rezultat njihova slabog angažmana u promociji i prodaji proizvoda.

Mjesta za napredak definitivno ima primjenom pune agrotehnike od zaštite, navodnjavanja i rezidbe, kao i primjeni novih dostupnih digitalnih alata za praćenje štetnih organizama i potreba za navodnjavanjem. Uz to, na otocima postoji veliki broj zapuštenih maslinika koji bi se mogli privesti svrsi kroz integrirani pristup. Što se tiče same cijene ulja, ona je definirana tržištem i dostupnim količinama samog proizvoda, stoga ta cijena govori o stanju na tržištu. Cijene ulja su izvan mog fokusa rada, pa ne bih volio detaljno elaborati trenutnu situaciju na tržištu.

Pokrenuli ste webinar, odnosno online seminar u maslinarstvu. Povod je bio sve veća zainteresiranost mladih hobista i profesionalaca za uzgoj i zaštitu maslina. Je li webinar opravdao očekivanja?

– Definitivno da, ako pitamo polaznike koji imaju pozitivna iskustva i koji su kroz individualan odnos mogli brzo i efikasno riješiti svoje nastale probleme bez velikog gubitka vremena. Posebno za one kojima maslinarstvo nije primarna djelatnost, nemaju puno vremena ulaziti u problematiku te žele jasne i konkretne te provjerene informacije o načinu održavanja maslinika. Kroz ovakav vid edukacije, koji će u budućnosti biti cjelogodišnji (od jeseni 2025. godine), maslinari mogu iznijeti svoje konkretne probleme i opažanja koji se onda obrađuju na idućem online seminaru.