"Oila" – jedno sasvim novo ime među hrvatskim maslinovim uljima, zazvonilo je nakon New Yorka i njegova festivala maslinova ulja, jer se baš tamo, u inače ovogodišnjoj sjajnoj i prebogatoj hrvatskoj žetvi zlata na najvećem svjetskom skupu, i ono okitilo zlatnom medaljom.
"Oila" iz Vodnjana, iz Istre, dakle iz kraja maslinarske tradicije i velikih imena, koja zvuči kao moderan istarski pozdrav, uobičajen među mlađim ljudima, posebice onima u godinama, poput vašeg reportera, kad je i sluh već malo načet.
No taj je pozdrav zapravo eila, i baš su me tako, s tim pozdravom, dočekali u vodnjanskom Infobipu, točnije u njihovu kampusu, koji je polovicom lipnja izgledao potpuno prazan, gotovo napušten.
Na parkiralištu tek nekoliko automobila, nigdje ni jednog bicikla, nigdje ni jednog čovjeka. Tek u hladu moderne centralne zgrade najveće i najuspješnije hrvatske IT tvrtke dočekuju me i pozdravljaju s eila Monika Benečić, voditeljica kampusa, Marita Brleković, specijalistkinja za brendiranje, Ervin Rotta, dizajner u kreativnom odijelu marketinga Infobipa, i Milan Radolović, čovjek zadužen za održavanje kampusa, pa i maslina.
Masline su tu pred zgradom, tik do ceste koja iz Vodnjana ide put Galižane. I uz koju su silni maslinici Vodnjanštine. To je zapravo ekipa koja stoji iza "Oile" i koja je još uvijek pod pozitivnim šokom nakon velikog i neočekivanog uspjeha u New Yorku.
"Pa ovdje osim nas nekoliko, najviše desetak ljudi, zapravo već godinu i pol nema zaposlenika, jer zbog pandemije korone svi rade od kuće", objašnjava Monika Benečić te dodaje:
– Ovdje inače radi više od 300 zaposlenika iz cijele Istre, od Pule do Novigrada, i sve je puno životne i radne energije, ali zgrada je sada prazna, predugo već prazna i svi su već željni povratka. Pa smo zbog sve bolje situacije s COVID-om odnedavno, tu i tamo dozvolili da se ovdje održe barem neki sastanci, kako bi se ljudi malo družili, da popiju kavu ako ništa… I, evo, bace pogled na ovih naših 50-ak maslina, koje sada, iako su još jako mlade, tek im je četiri godine, sjajno izgledaju zahvaljujući Milanu i njegovoj brizi. I koje su lani dale i prvi plod.
Ekipa i 50 maslina
Milan Radolović se nadovezuje: "Ma kad sam ja došao u firmu 2019. masline su bile u jako, jako lošem stanju, crnile su se od čađavice, a nije ih štedilo ni paunovo oko. Bile su stare tek dvije godine. I sve su uglavnom leccino, osim nekoliko stabala neke španjolske sorte koja je oprašivač, a posadila ih je firma koja je uređivala okoliš kampusa.
Naravno, oni su zasadili leccino, zbog bržeg rasta, nisu baš gledali domaće sorte po kojima je Vodnjan itekako znan, bužu, karbonacu ili bjelicu. Njima treba vremena, pa i sedam godina do prvog ploda.
Po dolasku sam napravio drastičnu rezidbu, upotrijebio i bakrene preparate te pustio masline u fazu mirovanja, brižno pazio na njih sve do prošle godine, kad su se pojavili i prvi plodovi. Monika je polovicom listopada organizirala i prvu berbu, u kojoj smo ona, Dino Kutić i ja ručno u jedno, dva poslijepodneva ubrali sve masline".
– I tako smo dobili masline. Milan je govorio kako bi ih trebalo preraditi, a ulje dati Robertu i Silviju da ga doma koriste – kaže Monika te nastavlja: No meni se upalila lampica i pomislila sam da s tim uljem nešto i napravimo. Naš brend. Angažirala sam cijelu ekipu, no najveći problem tada bio nam je tko će masline preraditi, jer to stvarno nije bila neka količina. Htjeli smo baš ulje od naših maslina i da se ne miješaju s drugim maslinama u preradi. No trebalo je najprije riješiti ime i etiketu, a tu su uskočili Marita i Ervin.
"Razmišljajući o imenu", prisjeća je Marita Brleković, "prvo sam povezala Infobip i Vodnjan, odnosno silne masline svuda oko nas, a potom i taj predivni miris svih aroma mediteranskog bilja koje nas okružuje. A potom mi je palo napamet da se naši zaposlenici kad dođu u kampus međusobno pozdravljaju s "eila". Prolaze i viču jedan drugome "eila, eila", pa sam to povezala s riječju oil, dakle ulje, i to povezala zajedno. I tako eto imena "Oila" – kratko, pamtljivo, zanimljivo.
Na kraju nam se javio zaposlenik s drugog kraja svijeta, iz Azije, i rekao da na jednom od tamošnjih jezika oila znači – obitelj. Tako da je to bio još jedan veliki plus za ime, jer se u njemu spojila cijela jedna priča. Ali i naši zaposlenici, koje smo također sve uključili zbog toga jer ovdje nisu već više od godinu dana, željeli smo da i oni zajedno s nama budu sudionici priče o našem ulju.
– Cure su me nazvale i poručile: Čuj Ervine, imamo naše ulje, ali sad trebamo etiketu. Pa smo vijećali, pomislili ponajprije na klasiku, ono masline i istarski kažun, no prevladala je ideja da bi etiketa ipak trebala biti životnija. I zato je na etiketi magarac, koji je nekada tu u Vodnjanu bio bitna karika u proizvodnji ulja, ta tko bi nosio silne tona maslina. No on je tu i zato što predstavlja istodobno i način poslovanja naše tvrtke, uporno i energično i uvijek spremni za povući, ma kad god treba. Naravno, ubacili smo i glavni element koji asocira na Infobip, oblak, cloud u kojem je ime Oila i poruka Dignan's finest – Najbolje vodnjansko. Zgodno je ispalo, jer je bilo dosta inputa izvana, a to je i princip rada u nas. Zajedništvo, pa evo i u izradi etikete za "Oila" – veli Ervin Rotta.
Prerada kod Chiavalona
I sad je sve bilo spremno za finiširanje, dakle preradu maslina, flaširanje i stavljanje etiketa. Ali gdje to obaviti? Pa kod starih partnera koji imaju novu uljaru – braće Chiavalon.
Jer od samih početaka Infobipa, Silvio i Roberto Kutić nosili su kao poklone njihova, ali i ostala vodnjanska ulja diljem svijeta, još u vrijeme kad su bili daleko od statusa korporacije, koja je baš ove godine, rekoše infobipovci, postala prva tvrtka "unicorn", "jednorog", u Hrvatskoj.
Što to znači? Taj naziv dobiva ona tvrtka koja je "teška" najmanje milijardu dolara!
"Sjajno je da oni poštuju našu maslinarsku tradiciju i prezentiraju vodnjansko ulje širom svijeta, no oni su u neku ruku i naši volonterski ambasadori", objašnjava mi Sandi Chiavalon, koji je i ovih dana u uljari u Salveli. Uljara je i sada otvorena, za degustacije ulja, za predah i odmor usred maslinika.
"Preko njih smo recimo upoznali našeg distributera u Peruu, kao i onog u Kolumbiji. A tamo smo bili stvarno dočekani kao da su naša ambasada, tako da stvarno možemo kazati da su za naša ulja napravili veliki dobar posao. I normalno, kad te takvi ljudi nazovu i pitaju bi li im izišli ususret, ma nema problema. A i meni je bio izazov, to je bila mala količina, dobili su 30 litara, a naš stroj inače "guta" dvije tone maslina na sat. I sve smo preradili, napunili u bočice od 2,5 decilitara, etiketirali i oni su dobili gotov proizvod."
A potom se dogodio New York, i to zahvaljujući Aurori Volarević, još jednoj djelatnici Infobipa, ali i maslinarki koja redovito svake godine svoje ulje šalje baš u New York na natjecanje.
"Ona je zapravo predložila", kaže Monika Benečić, "da s njezinim uljem pošaljemo i dvije bočice Oila. No jako smo se bojali hoće li to tamo stići u komadu, jer je poštom putovalo čak 34 dana. Za to je vrijeme prošlo svega i svačega, svakojake uvjete i nismo očekivali ama baš ništa, nikakav uspjeh, a kad ono – dogodilo se zlato. S naših prvih 30 litara i 120 bočica i svjetsko zlato u New Yorku. Bilo je velikog veselja, pa i vlasnika Silvia i Roberta i Izabela, koji su po informaciji koja im je proslijeđena e-mailom mislili da ih netko zafrkava. No bila je to odlična i vesela stvarnost."
I to je to, kad te ide, ide te, najprije "jednorog", a onda Infobip osvaja i zlatnu medalju. No i prije nje, potvrđuju i Monika i Milan Radolović, već je dovršen plan za daljnje širenje maslina u kampusu Infobipa. Naime sada je već spremno gotovo 3 hektara za sadnju, a Milan će s kopanjem rupa započeti već u rujnu, kako bi u ožujku sljedeće godine Infobipov maslinik bio bogatiji za još 800 maslina. No ovaj će put većina sadnica biti domaće sorte buža, karbonaca i bjelica.
"Pa ćemo za kojih deset godina imati i tisuću litara svojeg ulja", zadovoljno će Milan Radolović.
*** Napomena: tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Masline iz srpnja 2021. godine