reportaža iz maslinikaOvi vrijedni težaci opstaju unatoč brojnim 'neprijateljima': Nije Todorić jedini zarađivao na nama, pa 'muljaža' s istarskim uljem je javna tajna! Ipak, imamo mi zlata vrijedan trik...

U maslinama najbogatijem predjelu Jadrana, pogađate - Marini kod Trogira, ovih se dana bere na svakom kantunu. Uz makadamske staze, koje vrludaju kaskadastim obroncima, parkirani automobili, freze i kamioncini, po suhozidima poredane kašete i vreće, a u suncem okupanim maslinicima, kao na obiteljskim "team buildinzima" okupljene generacije.

U pitomim Svincima, na imanju obitelji Božan, vremešnom barbi Anti, kojeg za ne falit zatičemo na vrhu ljestvi, gdje viri iz krošnje, pomažu sinovi Boris i Mario, te unuk Domagoj, s pažnjom se skrbeći o obiteljskom blagu.

- Na vrhu je uvijek najmlađi - kroz smijeh nam govori agilni 87-godišnjak, spretno se spuštajući da nam pruži ruku.

- Takva je cila ta generacija - "pravda" ga sin Mario, navodeći da se takvi više ne rađaju, na što otac nudi objašnjenje:

- Kad je meni najdraže poći u vinograd, masline i vrtal. Nije mi to zbog potribe, nego iz ljubavi. Nama je bilo dosta i da smo stali na 100 stabala, ali imamo ih preko 700 - zadovoljno ističe, navodeći sinove da nam otkriju kako kako su upravo zbog te ljubavi njihov maslinik i vinograd 2011. godine proglašeni najboljima u županiji.

- Iako nam je to priznanje laskalo i potvrdilo da smo na pravom putu, malo smo od njega imali koristi. Zamislite kakvo bi nam tek bilo ulje da nam netko hoće pomoć da dođemo do neke mehanizacije, ili da izbušimo do izvorske vode - govori nam sin Boris, ističući kako se, pored Savjetodavne službe koja im revno pomaže oko same poljoprivrede, za savjete iz domene financijske podrške nemaju kome obratiti.

- Trebao bi biti neki povjerenik na nivou općine koji bi nam pokazao kako s prijavama na EU fondove i slično. Nismo svi educirani za to, niti imamo vremena, pa gubimo korak s bolje organiziranim sredinama. Iako se mi ponosimo dugom tradicijom maslinarstva u našem kraju, tu ima stabala koja su po hiljadu godina stara, svjesni smo da je tradicija ujedno najveći neprijatelj razvoja. Da smo slušali našeg didu, nikada, primjerice, ne bismo obrezivali masline - kroz smijeh će Mario.

 

- Istina! Kad sam prvi put obreza maslinu, otac mi je reka: "E, sad kad si je skratija, sad možeš lipo kući po mašklin pa je i izvadi, jer od nje ti više nema koristi" - nadovezuje se barba Ante, ističući kako je, nakon što mu je otac preminuo, u maslinik ušetao s motornom pilom, te ubrzo udvostrostručio urod.

- Koliko vam danas mladost pomaže, imaju li oni neke revolucionarne ideje?

- Pomažu koliko mogu i koliko triba, i o svemu odlučujemo zajedno. U nas cila obitelj godišnji čuva za ići u masline. I danas smo ovdje svi na godišnjem, izuzev Borisa, koji je nešto bolestan pa nas je samo doša obići. Evo, i moj sin Domagoj je uzeja godišnji da nam da ruke – smije se Mario, hrabreći sina.

- Ništa s ekipom na turneju po škojima? - zadirkujem momka.

- Nema to. Kad masline zovu, odnosno kad otac kaže, nema neću - odgovara s osmijehom, dodavši kako maslinama koje su ga školovale duguje barem toliko.

- Može li se živjeti od maslina? Kako vam ide prodaja, kako se snalazite na tržištu?

- Nije baš da svi od njih možemo živjeti, jer nas ima dvije familije s ocem, ali dobro nam dođu. Sve prodamo turistima. Nikad s time nismo imali problema. Ide nam po 80 kuna litra, kao i ostalim maslinarima s ovog područja, koji također ručnom obradom proizvode ekstra djevičansko ulje.

- A kako to da nije zaštićeno podrijetlo pa da ga možete i bolje plasirati? Sad svi govore o korčulanskom, ili šoltanskom, da ne spominjem istarsko ulje, dok vaše, iako razvikano i barem jednako kvalitetno, ostaje u sjeni.

- Eh... - sliježući ramenima će Mario.

- Postojala je inicijativa, ali stopirao ju je Gazda - nastavlja kriveći lice u ljutiti osmijeh. Mi smo, u Marini, dugo godina svoje ulje prodavali "Zvijezdi" i ono je navodno čak išlo za London, a ne u "Konzum", tako da je Todorić zaustavio tu zaštitu podrijetla. Da ne bi dizali cijenu otkupa - dodaje, te ističe kako on nije jedini koji je na njihovim maslinama zarađivao više od njih.

 

Kako doznajemo od braće koja na ovu temu itekako imaju što za reći, prekupci su u Marini česta pojava. Kamioni i cisterne odvoze ulje i masline diljem države pa se nerijetko, kažu, dogodi da na boci ulja TZ-a Marina, koje ostaje bez izvorne sirovine, pod zemljom podrijetla umjesto Hrvatska stoji EU.

- To me najviše pogađa. Kada naš svit u dućanima kupuje ulje iz Grčke, dok se ovdašnje ulje pod istarsko prodaje po cijeni od 150 ili 200 kuna po litri, koju si oni ne mogu priuštiti.

- Kako to mislite pod istarsko?

- Ma to je javna tajna, nije neka novost. Evo je i neki dan u mog prijatelja bio kamion iz Pule otkupiti dvije tone maslina po sedam kuna kilo. I u nas su ranije uzimali, ali su nam rušili cijenu, jer, kao, uzimaju veće količine, što nama nije bila potriba. Mi nemamo problema s prodajom ni po punoj cijeni – otkriva nam Mario, dodajući da ga rastužuje što se s uljem "vara na sve strane".

Kako navodi, jedni ga miješaju sa sojinim pa na pazaru prodaju za 50 kuna po litri, dok ga drugi doziraju u bočice od dva i pola decilitra, koje s etiketom nepripadajućeg zaštićenog podrijetla također prodaju po 50 kuna.

Igre su to koje ih, govore nam Božanovi, ne zanimaju, jer ulje i vino u njih su svetinja, pa, dok s radošću beru gorke plodove, otkrivaju nam tek jedan, zlata vrijedan trik, kojim su, kažu, doskočili boljem prihodu.

- Vidite, kad im se koža ovako malo namreška, onda je pravo vrijeme za berbu. Zato ih mi i beremo ovako kasno, jer tribalo je pričekati da pomalo stisne zima i izbije im onaj višak vlage. Ovako je u njih veći postotak ulja pa i manje platimo uljari koja nam uzima po kilogramu ploda - zadovoljno će Boris, navodeći da i tu leži dio razloga zbog kojeg su njihove masline tako vruća roba.