pun pogodakOtočanin Ranko uspješno je spojio obiteljski trud i neodoljivu povijesnu priču: Teško je dočarat kako je to na početku izgledalo, a sad kad je lipo i drugi su dobili inspiraciju

U jednoj od najstarijih kuća u Veloj Luci, staroj kamenoj kući ribara i težaka Surjan, tamo na ulazu u Luku otvorena je ovog ljeta prva službena kušaonica maslinova ulja na otoku Korčuli. I odmah je na Facebooku pobrala opći pljesak i oduševljenje.

– A je, drago je svima, jedino malo nam je nezgodna lokacija ovde na ovoj oštroj okuci preko puta brodogradilišta Greben. Ali isto nas nađu, polako, tek smo se uputili – govorio mi je te večeri Ranko Surjan, vodeći me prema svojoj kušaonici koja je uz obalu 70-ak metara od trajektnog pristaništa.

Kušaonica je na adresi Ulica 68 broj 1/1. Lučani imaju ulice imenovane brojevima kao u New Yorku. Oduvijek. Naravno, s nama su bili i njegova stalna maslinarska ekipa Dinko Prižmić i Miloš Žuvela, a Rankova Katarina je već čekala s paštetom, inćunima, rižotom, krasnim kolačem.

Baš se volim družit s velolučkim maslinarima, topli, duhoviti, blagi, uvijek jedan za drugoga... I naravno da je baš u Veloj Luci otvorena prva korčulanska službena kušaonica maslinova ulja.

Ovdje je svijet uvijek bio od maslina, Vela Luka je s oko 100.000 stabala maslina jedno od vodećih utočišta tradicionalnog maslinarstva i dom jednog od najkvalitetnijih i najspecifičnijih maslinovih ulja na svijetu. Upravo autohtona korčulanska lastovka daje specifičnu gorčinu ulju što ga čini posebnim i prepoznatljivim.

Stara kamena kuća baš je lijepo obnovljena, pred njom klupica i stara kamenca za ulje koja je danas stol. Unutra je više prostora nego sam očekivala.

– Je, je, lipo je ispalo, radili su je naši lokalni meštri, sedam, osam ih je radilo i svi su se baš trudili i to mi je posebno bilo drago. A na kraju kad je ovako lipo ispalo i njima je bilo drago. Teško je dočarat kako je to na početku izgledalo, bilo je grubo, a sad kad je lipo i drugi su dobili inspiraciju da bi i oni nešto tako svoje starine obnovili.

Dinko i Miloš mi objašnjavaju kako su u ovim kućama zapravo bila skladišta. „Lučani su stanovali u baštinama, gore po brdima po bodu vale. Odozgo su promatrali je li neki brod u vali. Bojali su se gusari. Jer ovo ovde je bija prolaz od srednjega istoka do Trsta i Venecije, a kad je slabo vrime Vela Luka je bila prirodna uvala za sklonit se. I zato su Lučani bili gori na sigurnome i išli u valu kad nema nepoznatoga svita u njoj. Zato je Vela Luka mlado misto.“

Ovde ispred kuće gdje je danas cesta, na ulazu u velu Luku, pričaju mi, bilo je more. Tu je bila uvala Bobovišća.

 

– Svi govoru da je Bobovišće bilo najlipši dio Vele Luke – veli Ranko. Kaže kuća, u kojoj je danas njegova kušaonica maslinova ulja, mogla bi biti stara i 300 godina. „Znamo da je ni nagradi ni moj dida, ni njegov otac, već je bilo izgrađeno. Gori na katu su moji živili, a doli u prizemlju je bila konoba, prostor za držat vino, ulje, mriže.

Od onoga što znan, ja san šesta generacija ribara i težaka Surjanovih, a od onoga prin ko će to znat – govori Ranko Surjan, predsjednik udruge Udruge maslinara "Vela Luka", koja je zaista velikim trudom i upornošću prije dvije godine izborila oznaku "Korčulansko maslinovo ulje"- europsku oznaku izvornosti ekstra djevičanskog maslinova ulja otoka Korčule.

Miloš mi pokazuje: „Vidite gori u kamenom zidu ona ogromna klišta od hlapa.“ Ranko sa osmijehom kaže „bio je od 7 i po kili, a samo mu je u ovoj šćipalici bilo 2 kila. Jastoge smo uglavnom lovili, jastozi su bili tradicija Surjanovih.“

Ujutro ćakulamo na klupi pred kušaonicom. Turisti su svraćali, Rankova kći srednjoškolka Barbara im je prodavala i objašnjavala specifičnosti ulja lastovke i drobnice, a Ranko je sa smiješkom govorio „ić će i ona u paneliste“. Cijela obitelj Surjan, Ranko, supruga mu Katarina, inače laborantica u velolučkoj ambulanti, sin osnovac Marko i kći Barbara sudjeluju u ovoj priči.

Ali dok je Ranko glavni za maslinovo ulje, a ima sortna ulja lastovke i drobnice te kupažu te dvije sorte, Katarina je autorica svih drugih delicija koje se ovdje mogu naći: rakija, likera, marmelada, čajeva, ukiseljenog motara, maslinova aromatiziranog ulja s bosiljkom, divljim origanom,...

– Kako si otvorio kušaonicu? Koja je procedura i koliko je to novca?

– Ministarstvo poljoprivrede je raspisalo Mjeru 6.3.1., to je za male poljoprivrednike. I tu sam vidi da bi moga aplicirat, s obzirom na to da je našem OPG-u primarna djelatnost masline i ulje, i da imamo u obitelji tu staru kamenu kuću koja je bila već derutna i neiskorištena. S obzirom na to da smo već postigli nešto s našim maslinovim uljem, mislio sam da bi bilo dobro otvorit kušaonu i prezentirat to naše ulje, a i obnovit i sačuvat ovaj stari prostor izgrađen od didova. Moj OPG je član LAG-a 5 i pomogla mi je djelatnica LAG-a, zajedno smo napravili poslovni plan, napisali priču i prošlo je, sredstva su došla i odradili smo posao. Po toj Mjeri 6.3.1. dali su mi 15.000 eura. Ukupna investicija je bila oko 25.000 eura. Trebalo mi je otprilike dvi i po godine od ideje, natječaja, odobrenja sredstava pa do završetka kušaonice.

 

– Koliko turisti znaju da korčulansko ulje ima europsku zaštitu izvornosti?

– Gosti prepoznaju taj znak europske zaštite izvornosti na mojoj boci i znaju što to znači. Čini mi se da u našoj turističkoj zajednici nisu do kraja prepoznali važnost te europske zaštite izvornosti korčulanskog maslinova ulja, više do te oznake čini mi se drže stranci nego ovi naši.

– Koliko je korčulanskih maslinara ušlo u proceduru koja osigurava certifikat europske zaštite izvornosti korčulanskog maslinova ulja?

– Prošla godina je bila prva godina s tim certifikatom i ušlo je nas pet korčulanskih maslinara. Ministarstvo je u sedmom mjesecu raspisalo mjeru 3.1.1., kojom sufinancira certifikaciju europske zaštite izvornosti, a tu smo mi iz Udruge maslinara na usluzi svim zainteresiranima, pomoći ćemo i mislim da će ove godine ići najmanje 3 maslinara iz Vele Luke u to, a koliko ih je iz ostalih dijelova Korčule, ne znam.

– Vidim ekipi iz udruge, maslinarima, drago je da si otvorio ovu kušaonicu.

– Ma mi smo ovdje već par puta zafrajali. Bilo je jedno šest, sedan otvaranja kušaonice do sada – smije se Ranko.

– Najprije je bilo otvaranje s njima, maslinarsko, pa je bilo otvaranje s obitelji, pa fešta za otvaranje s meštrima koji su radili kušaonicu i ovako mi lipo obnovili ovu kamenu djedovinu, pa ljudi iz agencije i dužnosnici, pa...otvarali smo je deset dana s feštama.