Za sve su krive klimatske promjene, kazuju mnogi maslinari kad spominju lanjsku berbu maslina i zapravo vrlo lošu godinu. Za sve su krive klimatske promjene, baš kao mantru ponavljaju i mnogobrojni kupci domaćeg maslinova ulja, kojeg je sada u Zagrebu gotovo pa nemoguće pronaći.
Za sve su krive klimatske promjene govore i prodavači, koji zbog loše maslinarske godine i, naravno, tržišne ponude i potražnje dižu cijene, pa je sada već normalno da se za pola litre ulja, primjerice u vodnjanskom kraju, traži i po 130 kuna. Puno je, ali kažu znalci nije to i kraj bujanja cijena.
Jer sve je u međuvremenu poskupilo, od gnojiva do zaštitnih sredstava, inflacija čini svoje, i rad je poskupio, o divljanju cijena goriva da i ne govorimo. I kad se sve to zbroji cijena će ulja očito biti i viša.
No onda i pitanje - tko će to moći platiti? Ta ulje će na kraju završiti u apotekama, kao primjerice u zemljama Dalekog istoka i prodavati se na kapi!
Eto i malo ironije u klimatski burnim danima proljeća u Zagrebu, kada se napokon, zbog recimo silnih proljetnica, šafrana, visibaba i jaglaca u Botaničkom vrtu, činilo kao da je napokon pao kakav zakašnjeli snijeg.
A nije ga bilo ove zime i ona znana sintagma o bijelom Zagrebu, izgubila se u sivilu i zapuštenosti potresom najviše stradalog centra, u kojem se nakon dvije godine uspjelo tek ovih dana napokon ukloniti ruševnu zgradu u Đorđićevoj ulici, u kojoj je nastradala i jedina žrtva zagrebačkog potresa, 15-godišnja djevojka Anamarija Carević.
Obnovu ili gradnju novih zgrada ne treba ni spominjati, jer nije se, u toliko spominjanoj obnovi, dogodilo ama baš ništa. No vratimo se proljeću koje je buknulo gotovo pa ljetnim temperaturama za dana, ali i minusima za noći. No priroda ne mari, ima ona svoj kod i svoje proljetnice, ali i voćke i magnolije, i na Zrinjevcu, i u Ribnjaku.
A zadnjih se sedam godina s proljećem u Zagrebu vezala i maslina, ovdje u kontinentalnom dijelu zemlje, barem ona u pitarima, koja je zapravo svojim zelenilom davala idilični okvir i privid improviziranog maslinika Festivalu maslina u Zagrebu, koji je sada već prava mala tradicija.
Trebao se i ove godine održati, sedmi po redu, i opet u organizaciji Udruge Zagrebački maslinarski institut, no nije održan. Ili točnije održan je napola. Usprkos silnom trudu svih zagrebačkih zaljubljenika u masline, okupljenih u toj Udruzi, rezimira predsjednica Udruge Jacinta Vuković, koju zatičem kako s tajnicom Udruge Antonijom Šiško priprema za slanje silno veliku hrpu medalja. I to ponajviše zlatnih. Medalja koje su u obliku licitarskih srca na kojem je kap ulja.
"Mi smo kao i svake godine krenuli u realizaciju našeg Festivala i pozvali maslinare koji su se i odazvali svojim uljima u velikom broju. I naši članovi, kojih je preko stotinjak, ali i maslinari iz Dalmacije i Istre", govori Jacinta Vuković.
Istodobno naglašava kako su se i ove godine na Festival javili sudionici i iz drugih zemalja, njih šest iz Slovenije, dva iz Italije i osam iz Bosne i Hercegovine.
- Sve u svemu imali smo 213 uzoraka i to stvarno sjajnih ulja. Naime ove je godine analize radio Zavod za javno zdravstvo Splitsko dalmatinske županije i oni su stvarno bili oduševljeni kvalitetom ulja. To prevedeno u brojke zapravo znači da je bilo 165 zlata, 27 srebra, sedam bronci, devet djevičanskih ulja i pet lampante. Ove je godine bilo malo više miješanih ulja no inače, dakle 99 više sortnih, a 114 monosortnih. No pobjednik ovogodišnjeg Festivala maslina u Zagrebu je ipak monosortno ulje istarske bjelice OPG-a Elene Lupić iz Bala. Na drugom mjestu je Oleum Maris, vodnjanskih maslinara Vlade Ćorluke, Martina Milasa i Velimira Jurića i njihova mješavina istarske bjelice i rozinjole, a na trećem Ulje Komarija, Vilima Jakše iz Cerovlja, i opet monosortno ulje, i to buža.
U prvih deset, kaže nam, još su bili Aurora Volarević - OPG Turinela, još jednom OPG Lupić, i to s bužom, potom Zvonimir Storić, pa još jedno zlato za Auroru Volarević, ovaj put za leccino, kao i za Ulje Komarija i to za oblicu. Deveto mjesto osvojila je Stancija st. Antonio, a deseto Dolija 08, Marije Vareško iz Krnice u općini Marčana.
"Još jednom naglašavam, ulja su bila stvarno odlična, no nažalost količine su bile jako, jako male. I baš zbog toga, zbog tih malih količina, nismo bili u mogućnosti organizirati i izložbeni prodajni sajam. Naime puno smo mi razgovarali s ljudima, ma na sve strane, pokušavajući ipak nešto organizirati. Kao lani, kad se izložba održala na Trgu bana Jelačića, jer su zbog Covida, bile one striktne mjere o broju ljudi u zatvorenom prostoru. No svi su kao jedan odgovarali isto: ma nemamo ulja ni za vlastite potrebe, a kamoli za izložbu ili prodaju. I to se sada vidi, jer sada ima jako puno upita, sada nas zovu ljudi koje traže ulje, a ulja nema. Znam to i iz osobnog iskustva jer imamo maslinik dolje kod Skradina, u selu Krkovići, na početku Ravnih kotara. Ubrali smo tek desetinu od uobičajenih količina. Bilo bi sigurno i još manje da u masliniku nema krvavice, koja je autohtona sorta baš tog kraja, koja je ipak nešto i bacila. I tako nismo imali ulja za sajam, a onda se pokazalo i kako je Covid sputao ljude, ostavio velikog traga u druženjima i mobilnosti, jer i za svečanu večeru, na kojoj se dijele i priznanja Festivala, nije bilo bog zna što zainteresiranih."
I tako od svega ništa, osim evo pune ruke posla u dostavljanju medalja i priznanja svim sudionicima.
- I nada u novi početak, jer trebati će vremena da se sve opet vrati u normalu i da Festival opet vratimo u Westin. A to znači i povratak na klasični postav s predavanjima i edukacijom, radionicama, kušaonicama, prodajnu izložbu i naravno svečanu pobjedničku večeru - zaključuje predsjednica Udruge Zagrebački maslinski institut, Jacinta Vuković.