Rade ih ih od svega mogućeg. Grožđa, šljiva, krušaka, dunja, malina, rogača, nema kojeg bilja i trava, ali rijetko od maslina, dalmatinskoga "zelenog zlata", toliko nam dostupnoga. Za jedne liker, za druge rakija, ali manje-više na isto dođe. Žestica ravna svim ostalim.
Ne bi se ni Mila i Tonči Blažević iz Žrnovnice upustili u pothvat da je slučajno nisu probali. Bilo je to prije nekoliko godina na Zlarinu.
– Moja vam je žena – kaže Tonči, inženjer po struci, inače široj javnosti poznat po političkom angažmanu u splitskoj gradskoj politici u dresu HSLS-a – po materi s otoka i mi smo gotovo svako ljeto otkad smo se upoznali tamo. I tako jedno jutro, po ustaljenoj navici, krenuli smo drmnuti jednu domaću za dobar dan ili, što oni tamo kažu, ubiti črva (crva). U tetinoj vitrini nikad takvog nečega ne fali. Izvadim ja prvu bocu koja mi je došla pod ruku, kad na njoj piše – maslina. Bogati, je li ovo maslinovo ulje, pitam sebe. Pomirišem, probam, dam i Miloj, ali nije ulje, nego rakija, i to fenomenalna. Nismo je mazili tih dana. Pitali tetu za recept, ona nam rekla da ništa nije komplicirano. Ima i recept na Coolinarici. I tako vam je to počelo.
Naučila ih teta
Blaževići su prve litre "maslinovke" počeli proizvoditi prije dvije i nešto godine. Imaju svojih 20-ak stabala maslina, što uz kuću, što u Žrnovnici. Kada se približila berba, Mila se sjetila što im je kazivala teta i rekla "ajmo i mi probati".
Recept ne kriju i rado ga otkrivaju.
– Osnova je žesta, domaća loza iz Seoca, tamo prema Blatu na Cetini. Dodaju se najzrelije masline, one baš crne, od kojih se uljarima najteže odvojiti. Na to idu šećer, klinčići i naš domaći, neprskani mjesečar, izrezan na komade. Prvo se 40 dana zajedno drži rakija i sve pokiseljeno u nju, a nakon toga se treba pretočiti. Dobro je u tim prvim tjednima svakih 10-ak dana promućkati posudu u kojoj se sve zajedno drži. Nakon što se odradi taj prvi dio i pretoči, onda točno pola godine sve mora odstajati, valjda da se ubije ta gorčina od maslina u njoj – pojašnjava informatičarka Mila, gradsko dijete, koju je ljubav dovela u Žrnovnicu.
Svojim prvim uratkom nazdravili su lani na Svetog Duju, dan grada Splita. Kažu da se sve potrefilo posve slučajno.
– Kako je obično berba krajem listopada i početkom studenoga, mi smo to sve napravili i ja stavio alarm u svom mobitelu za 40 dana napomenu. Kada je prošlo vrijeme, bio je 7.-8. prosinca, mi pretočimo. I onda stavimo novi alarm za šest mjeseci, kada u kalendaru iskoči napomena: Sveti Duje. Vidi ga, brajo, sam sebi kažem. Stvarno, taj prvi put je bilo apsolutno nenamjerno. Načeli smo na Svetog Duju, još sve lijepo objavio na Facebooku. Svidjelo nam se, iako nije baš ispala kao tetina, ali moglo se piti. Da nije tako, ne bi brzo nestala – veli glava obitelji Blažević.
Isto se ponovilo i ove godine, s tim da je od jedne virtualne prijateljice dobio poduku da ovo ipak nije rakija, nego liker. Žena ispekla znanje u Srbiji kada je, naručivši višnjevaču, dobila nešto skroz drukčije i puno jače od onoga što se pije u Dalmaciji.
– Da budemo jasni, ja ovo radim iz čistog gušta, za nazdraviti, a ne "ubijat se", prodavati, zarađivati. Nas ti je u JNA '87. poslalo na kopanje u Posušje s pričom da će se narod tamo bratimiti s nama. Mi krepavali od smijeha, ni babe ni dida vidjeli nismo, ali negdje smo nabavili prave rakije i tada sam jedini put u životu iskapio pola litre u par sati krampanja i lopatanja. I nije mi bilo ništa. Ali, pošteno govoreći, nije mi se ni svidjelo – kaže Tonči.
Svi koji su probali slažu se u jednom: liker od maslina im je prilično zanimljivog okusa, iako bi, da ne znaju, teško iz prve pogodili o čemu se radi. Osim toga, teško ga je usporediti sa sličnim žesticama.
Počeli s rogačušom
– Naše bavljenje tim rakijama počelo je s rogačušom. Donio jedan dan prijatelj s Velog Drvenika punu vreću rogača. Što s njima? Pravite rakiju, kaže. Ona, za razliku od ove od maslina, samo 40 dana treba odležati, ko Isus u pustinji. I onda ona bude gotova. Naši su roditelji, kao i svi Dalmatinci, radili višnjevaču, orahovicu, što bilo od voća. Ovu od maslina tek smo relativno nedavno vidjeli, iako sam gost na Zlarinu dobrih 30 godina. Primijetio bih ja nju i prije da je bilo. Vjerojatno je teta negdje tek nedavno pokupila recept – kaže Blažević.
Guglajući, shvatili su da na otocima i uz obalu prema Šibeniku i Zadru već ima nekoliko ozbiljnih proizvođača i likera i rakija od maslina. Njima ne pada na pamet ići u proizvodnju većih količina, iako su ove godine napravili i jedan mali eksperiment.
– Slučajno, vjerujte. Zaboravili smo otočiti jednu teglu, tako da će odstajati dobrih sedam i pol mjeseci. Vjerojatno će biti još gorča. Baš me zanima jer će to biti baš naš recept. Ako 7. kolovoza čujete za kakvo trovanje u Žrnovnici, to ćemo vam biti nas dvoje – uz smijeh će Mila.
A njih dvoje će do tada svako jutro počinjati s bićerinom svoje žeste od maslina.
– Meni je od svega ipak najveća fora kako se sve posložilo na Svetog Duju. Još deset godina, proglasit ćemo se tradicionalistima i postat Englezi – reći će Tonči i nazdraviti jednom putnom za rastanak.