Šoltu je 13. kolovoza natopila obilna kiša. Palo je između 30 i 40 litara po metru četvornom i to na čitavom otoku. U normalnim okolnostima to je idealno vrijeme za kišu, koja otvara vrata bogatoj ljetini.
Nažalost, ovaj put to nije tako, jer je ovo prva obilna oborina od početka godine. Sigurno je da će i ona dosta pomoći onome što je ostalo i preživjelo dugotrajnu sušu, ali stoji činjenica da je puno toga do sada propalo (tekst je pisan u drugoj polovici kolovoza - nap. portal Maslina).
Pošto se ovakve stvari ponavljaju skoro svaku godinu nameće se pitanje što smo mogli, odnosno što moramo učiniti da nam gubici budu što manji.
Redovita suša, koja nas prati već duže vrijeme, a naročito zadnje dvije godine, ne ugrožava samo poljoprivredu, nego i normalno funkcioniranje života ljudi, pa ako hoćete i njihov opstanak. Svjedoci smo redukcija vode po čitavoj Europi. Vodostaji rijeka nikad nisu bili niži, što nam kaže da je vrijeme za uzbunu.
Što u ovakvoj situaciji mogu napraviti ja kao pojedinac?
Skupljanje kišnice
Ljudi koji žive po gradovima ne mogu baš previše napraviti, osim da u trenutku kad otvaraju slavinu moraju imati na pameti da se radi o itekako ograničenom resursu.
Oni koji žive u kućama s okućnicama imaju puno više mogućnosti. Uz kuću u kojoj živi moja obitelj nalazi se gustirna od 30 kubika, iz vremena dok još nije bilo vodovoda. Gustirna se puni kišnicom s krova. Ona mi itekako dobro dođe za zalijevanje vrta, ali može poslužiti i kao rezerva ako dođe do najgorih scenarija.
Posljednjih godina po glavi mi se motaju ideje da bi količina oborinske vode koja se može skupiti s krova, te s krovova pomoćnih objekata, kao i s betoniranog dijela dvorišta mogla biti nekoliko puta veća, što bi itekako smanjilo moju ovisnost o vodovodu. To znači da bi ulaganje u akumulacije za vodu u okućnicama, isto kao i u poljima, bio naš logičan odgovor na ono što nam se događa.
Svojevremeno su prostorni planovi zabranjivali poništavanje postojećih gustirni i uvjetovali njihovu gradnju prilikom izgradnje novih kuća. Nažalost, odavno se to ne prakticira, pa su mnoge gustirne zapuštene ili pretvorene u podrume ili apartmane. Sve su češće slike modernih vila s bazenima okruženih engleskom travom koje, iako su veliki potrošači, ne akumuliraju ni kapi oborinske vode već istu odvode olucima na ulicu.
Rezultati takvog neracionalnog ponašanja su vidljivi prilikom svake jače kiše, jer nastaju bujične vode "kakve ne pamte ni najstariji žitelji". Kako bi i pamtili kad su se oni u prošlosti ponašali puno racionalnije i nastojali akumulirati svaku kap kiše.
Trebamo se svi skupa zapitati kako su naši preci uz pomoć primitivnih materijala i ručnog rada napravili mnogobrojne akumulacije. Naša generacija, koja može koristiti moderne materijale i strojeve, ne samo da je po tom pitanju malo napravila, nego je zapustila i devastirala naslijeđeno.
Možda se nekome ovo može činiti beznačajno, ali trebamo shvatiti da se svaka kap vode koju uštedimo i ne potroši se iz vodovoda, može uz mudro gospodarenje iskoristiti u poljoprivredi.
Što je napravila, odnosno što može napraviti država i lokalna samouprava?
Osim izgradnje vodovoda za opskrbu stanovništva, za ostale mogućnosti država ima premalo sluha i još manje ideja.
Ako je točan podatak da se u Hrvatskoj navodnjava samo 2,5 posto poljoprivrednih površina, onda je potpuno jasno da se nije napravilo gotovo ništa. Stalno se priča o velikim projektima navodnjavanja, čija realizacija traje desecima godina. Razumijem da takvi projekti imaju utjecaja na ekosustav i da ih treba dobro pripremiti.
Ipak, to ne treba značiti da sve skupa ide ovako sporo, jer naša poljoprivreda nema više vremena. Nakon nekoliko uzastopnih suša treba se zapitati hoće li ona moći preživjeti još jednu. Vjerujem da je danas svakome jasno da je prošlo vrijeme uvoza jeftine hrane, pa će propadanje domaće poljoprivrede itekako utjecati na opći standard.
Što se lokalne samouprave tiče, njezini kadrovi su ipak bliži problematici, pa se tu i tamo mogu zapaziti dobri pokušaji da se ovakva situacija ublaži.
Koristim priliku da istaknem hvalevrijednu inicijativu Općine Šolta, koja poljoprivrednicima plaća prijevoz vode cisternama do njihovih polja.
Zašto akumulacije na foliji nisu dobre
Trenutno je u pripremi natječaj Splitsko-dalmatinske županije za sufinanciranje izgradnje umjetnih akumulacija uz pomoć PVC folije, pa ću ja sebi dati slobodu da komentiram što znači izgradnja istih u našim uvjetima.
Foliju je dosta jednostavno postaviti ako iskopamo rupu u zemlji. Međutim, ako tu rupu radimo u kamenjaru, što je u Dalmaciji uobičajeno, onda nastaju veliki troškovi sanacije kako oštro kamenje ne bi oštetilo foliju. To znači da rupu moramo zasuti čistom zemljom ili pijeskom ili je betonirati.
Nažalost, to nije jedini problem. Takve otvorene površine su previše izložene isparavanju, kao i zagrijavanju. Zbog zagrijavanja u vodi će se stvarati alge, koje će smetati kapaljkama. I na kraju nakon nekoliko godina foliju treba zamijeniti, što znači da nam ostaje saniranje plastičnog otpada.
Definitivno sam pobornik izgradnje betonskih gustirni za akumuliranje vode, jer su to dobra dugoročna rješenja i volio bih da neki od sljedećih natječaja bude za takve objekte.
Međutim, tu nastaju problemi. Po pravilniku o jednostavnim građevinama možemo slobodno napraviti objekt dimenzija 3 x 3 x 3 metra. To bi značilo da možemo akumulirati oko 25 kubika vode. Pošto je to beznačajna količina, ako vam je pod nasadom više od 0,1 hektar, postavljam pitanje nadležnima, od premijera pa do načelnika općina:
– Zašto 25 kubika? Zašto ne 250 kubika? Zašto ne proporcionalno s površinom parcele?
Jasno mi je da za ovo treba mijenjati i zakone i prostorne planove. U izvanrednim situacijama se za to preskaču procedure i pravila se nastoje maksimalno pojednostavniti. Ovo što nam se događa je više nego izvanredna situacija, možemo reći da je ovo pitanje opstanka naše poljoprivrede.
Odgovor na ovakvo stanje debelo kasni i treba ga dati odmah. Ako država nije u stanju pomoći u kratkom vremenu, za početak treba prestati zabranjivati i kočiti. Da se ista slabo snalazi u svemu ovome, uvjerila me je, nažalost, najava operacije 4.3.1 – natječaj za sustave navodnjavanja.
Prednost ima sektor voćarstva, osim vinove loze i maslina. Na većem dijelu obale, a naročito na otocima gdje kiša izostaje i po nekoliko mjeseci, poljoprivrednici uglavnom uzgajaju lozu i maslinu. Volio bih da mi netko objasni zašto te kulture ne bi bile ravnopravne s ostalima. Iskreno se nadam da će se pripremiti natječaj i za taj sektor.
Neki će se vjerojatno zapitati kako će se puniti akumulacije koje bismo gradili, ako se smanjuje količina oborina. Promatrajući količinu kiše koja padne tijekom godine u zadnja četiri desetljeća, mogu primijetiti da se ona što se tiče Šolte nije značajno promijenila. Jedino se mijenjao raspored, pa sad najveći dio toga padne u kratkom jesenskom razdoblju.
Prema tim podacima možemo planirati 1,5 metara četvornih naplova za 1 kubični metar zapremine akumulacije. Ako se količina u budućnosti bude smanjivala, onda treba povećavati naplove. To je mala investicija u odnosu na izgradnju samog objekta.
U svakom slučaju mreža takvih akumulacija u nasadima bila bi jedan dobar početak. Pogotovo bi se izvrsno uklopila u veće projekte kad konačno sazriju uvjeti da počnemo koristiti zapuštene akumulacije po mjestima i poljima, kao i višak vode iz vodovoda u zimskim mjesecima.