StoryEditorOCM

BLAGO IZ ARHIVEJakša Fiamengo: Maslina je brend zauvijek. Čitav Mediteran je jedna velika oleoteka, sa svime što mu u tom smislu pripada

Piše Jakša Fiamengo
10. rujna 2022. - 10:05

Negdje sam pročitao da maslinovo ulje više nije brend. Ma nemojte mi reć!

Zar je u poplavi opće devalvacije vrijednosti i maslinovo ulje do te mjere obezvrijeđeno da ga više ne cijenimo, zar je netragom izgubilo ona svoja dobro nam znana amblematska svojstva koja se odnose na svjetlost, toplinu, prehranu, duhovnost?

Zar ćemo prolaziti pokraj maslinova drva, a da ga ne primjećujemo i zar će prepoznatljiva zlatnožućkasta mirišljiva tekućina u zatamnjenim bocama posve nestati s polica naših kuhinja? E, neće moći.

To što je poznavanje njegovih vrlina postalo stvar opće kulture ne znači da ga ne bismo trebali primjećivati i posvećivati mu manje pozornosti. Štoviše, trebalo bi nam i nadalje biti intrigantno po svojim arhetipskim svojstvima.

Drvo s početka svijeta, iz osvita civilizacija nikad, ali stvarno nikad neće prestati biti to što oduvijek jest: svestrani pomagač i dobročinitelj, čuvar mladosti naših života, medicinar s tanjura, kozmetičar ljudske ljepote – ukratko, uslužni prožimatelj naših svakodnevlja...

Njegova priča priča je za sva vremena i za sve koji ga svakodnevno koriste ili pak povremeno kušaju na svojim jelovnicima, a i inače.

Zbilja - vrijedi li to uvijek iznova napominjati? - nema korisnijeg drva, nema dragocjenije uljike s toliko dinamičnih značenja i zanimanja, nema uspravnijeg stabla ma koliko mu debla bila kvrgava a krošnje nepravilna oblika – zbilja nema ništa sličnog čije je prostiranje odredilo granice Mediterana, starog i novog, kojemu i sami duž našeg Jadrana pripadamo.

Jedno od bitnih stvari na koje bi se Mediteranci - tako nam masline! - trebali zaklinjati svakako jest i maslina, svako njezino drvo, svaki njezin plod i svaka njezina kap.

Maslinovo se ulje nedvojbeno pije i koristi na svim jezicima, kulturama i religijama staroga svijeta. Čitav Mediteran je jedna velika oleoteka, sa svime što mu u tom smislu pripada a „izvire“ iz najblistavije i najzdravije tekućine koju poznaje i stari i novi svijet, vrijeme prošlo i vrijeme sadašnje.

Djevičanski zdravo i čisto najbolje dolazi do izražaja u sirovoj konzumaciji i nema toga što svojim učinkom, bilo da je u pitanju jelo ili što drugo, ne može osvježiti, učiniti hranjivijim, ukusnijim i zdravijim.

A ima ih koji ističu da su mu prehrambene vrijednosti visoke i kod prženja, da se i na temperaturi od 180 stupnjeva kod njega ništa bitno ne mijenja već ostaje stabilno, da se čak i nakon nekoliko prženja ne “raspada“ i ne stvara toksične spojeve. Možda.

No, ja ga volim zdravog, djevičanski čistog, kao od majke rođenog, tek iskapalog, istiještenog iz plodova. Jer ono je prije svega zdravi dodir s prirodom, koja ga iznjedri i stavi u službu čovjeka da mu bude jedan od najdragocjenijih darova

Ulje se, dakako, najbolje čuva u maslini, svom prirodnom domu, u kojem se rađa, obogaćuje hranjivim i svim drugim svojstvima i dospijeva u punu zrelost. Ma sve od masline i u svezi s maslinom i maslinovim uljem nije nego jedna lijepa priča iz životnog arboretuma.

Zamislimo stoga stari naš Mediteran kao raspričanog dugokosog i bradatog starca, štoviše nešto kao omaslinjenu inačicu onog legendarnog Stribora iz priče Ivane Brlić-Mažuranić, koji nam se obraća i priča, priča, priča… neiscrpne priče o životu i dobroti masline, hranjive i mirišljive, osjetljive na život, podatne svim vrstama koristi i užitka.

A negdje ipak piše da maslina više nije brend!? E, neće biti. Jer tko to s većim pravom može ponijeti naziv sinonima za Mediteran, atributa svih njegovih praiskonskih vrijednosti?

Maslina, latinski Olea europaea, nije samo ime za suptropsku zimzelenu biljku iz porodice maslina (Oleaceae) već i za našto najdivnije što je božanska mudrost namijenila čovjeku da mu bude za sve što poželi.

Jer, recimo to još jednom, ulje se ne koristi samo u ishrani kao dodatak i začin jelima, za prženje te u raznolike medicinske svrhe. Ono je više od toga, ono je svjetlost i zdravlje našeg života. U prošlosti se, znamo to, koristilo i za svete obrede, kao gorivo za svjetiljke, sredstvo za masažu kraljeva, čak i kao novac.

Koliko je to plemenito drvo izuzetno kvalitetno zar ne dokazuje i to da se, pored ostalog, od masline izrađuje jako skupocjen namještaj. Njime se glancaju dijamanti, njime se premazuju bebe i umirući. O iskustvima najljepših stvari u nikad zaboravljenim legendama, mirovima i pričama da i ne govorimo.

Treba li svemu ovome išta još dodati? A oni, neki, kažu da maslina više nije brend. Ma kako nije? A što je onda uopće brend?

*** Napomena: tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Masline od studenog 2014. godine

25. studeni 2024 01:07