blago iz arhiveJakša Fiamengo: Otkad su se upoznali, čovjek i maslina neodvojivi su putnici kroz vrijeme

Kad govorimo o maslini, najčešće je, s obzirom na njezinu poslovičnu dugovječnost, zamišljamo kao staricu iz fantastičnih priča s kvrgavim deblom i razbarušenom krošnjom, biće koje je mnogo toga vidjelo, doživjelo i svemu, baš svemu svjedočilo. Po svojoj trajnosti ona je, moglo bi se to tako reći, zapis o vremenu i kroz vrijeme jedne civilizacije, bogate radom i svečanošću, životom i mitologijom, kakva je ova mediteranska, kojoj oduvijek pripadamo. Dakako, s maslinom, "doseljenicom" iz Male Azije.

U tom smislu i Hrvati, pretežito stočari ratari, dio slavenskog doseljeničkog vala na Jadran, dijele sudbinu tu zatečenih žitelja, osobito tradicionalnih djelatnosti kao što su ribarstvo, pomorstvo, vinogradarstvo i, dakako, maslinarstvo.

No, maslina, legendarno Atenino drvo, nije nam mrska ni kao mladica, bolje rečeno kao stabljika koja se tek priprema na svoj dugi vijek pa skuplja prva iskustva i počinje služiti na korist i radost ljudima. Veze ljudi i maslina začele su se, moglo bi se reći, na samom početku svijeta, uzajamno se isprepliću i s vremenom obogaćuju i oplemenjuju, a sam čovjek je kroz stoljeća toliko korisnoga doznao o maslinama. Uostalom, zacijelo je i sama maslina u toj uzajamnosti suživota i utjecaja o ljudima doznala više nego što možemo i zamisliti da može.

Poznavajući se i u poodmakloj dobi, čovjek i maslina sklopili su, nazovimo to tako, "pakt života" još u svojim djetinjim i nježnijim danima, pa je posve prirodno da ljudi iznad svega vode računa o njezinoj dragocjenosti budući da nam ona, prva među svime što nam priroda nesebično poklanja, pruža i hranu i ogrjev, i svjetlost i lijek, a o mitološkim i religijskim nijansama koje su se posložile u njezinoj zdravoj srčiki da i ne govorimo.

Dakako, ovdje nije riječ toliko o mladosti same stabljike koliko o mladosti njezina ulja, o mladom, prvom zlatnožutom "odtoku" ove domaće delicije, najsjajnije zvijezde u prirodnom botaničkom vrtu. Staviti prve kapi njezina mlaza iz preše na pupu svježeg i još toplog kruha već po mirisu je nešto božanski savršeno, a o okusu i hranjivosti da i ne govorimo.

Osobito je u danima blagdana, za Božić i došašće, u kojima se upravo nalazimo, te za Uskrs, dobro voditi računa o dobroti ove plemenite uljike tijekom njezina dugovječja, pa i u mladosti njezina o-bilja. Pri tomu nije u pitanju samo doživljavanje ulja u raznim slasticama ili pak jelima koja ne samo da posebno oplemenjuje ulje, nego je bez njega nemoguće ni zamisliti slast tih jela na blagdanskim trpezama. Stručnjaci navode kako je potrebno da mlado maslinovo ulje bude mutno, da se taloži i pretače četiri tjedna.

Ako se tim svojstvima dodaju i sva ona druga poznata, onda se može do kraja razumjeti sva veličina masline kao najvećeg među biljnim i gastronomskim "dobrotvorima" jerbo njezino drvo služi za građu i ogrjev, lišće za stočnu hranu, plodovi za hranu ljudima, ulje kao hrana, začin, lijek i svjetlost...

Nije li to dovoljno? Nije. Biološke osobine masline su skromnost, izdržljivost, dugotrajnost, sposobnost samoobnove. Sve su to, kažu stručnjaci, valjani "aduti" za opstanak ove najbrojnije i najvažnije voćke Dalmacije. Tako je bilo, a tako će i biti.

Kako bilo, fešta, a ni sav ostali život, s maslinama (maslinovim uljem) i bez njih, nije ono isto. Nije isto ni fešta s vinom i ona bez njega. No, razlika između mladog ulja i mladosti vina je prevelika da bismo ih uspoređivali po sličnosti. I s lozom i s maslinom čovjek je putnik kroz vrijeme. Samo, s maslinom on je mudar, racionalan i razborit, a s vinom "vitren", nepouzdan, neobavezan. Dva svijeta – netko voli jednoga, drugi drugoga. Na istom su stolu – može se birati, kombinirati ili činiti što te volja.

Da, otkad su se upoznali, čovjek i maslina neodvojivi su putnici kroz vrijeme. Čega se sve nisu nagledali, u čemu sve nisu veselili, nad čime se sve nisu ražalostili. Zajedno su u svim prigodama, religioznim, liturgijskim, magijskim, mističkim, radnim, slavljeničkim – svagdanjim. S njom se borilo i molilo, spavalo i budilo, ljubilo i mrzilo, davalo i primalo, pjevalo i vikalo, radilo i prepuštalo spokoju, rađalo i umiralo.

Gdje god raste i daje plodove te, usput, ne traži mnogo, maslina govori u prilog maslinarstva na dalmatinskom tlu. Neke su voćke izgubile bitku za budućnost, no maslina nije – znao je reći neumorni "meštar o' maslinarstva" pokojni Dobroslav Elezović, s čijim bi se opusom trebalo još koji put posebno pozabaviti. Jer dovoljno je da je zapisao kako budućnost masline tek počinje – mnogo je rekao ne samo u prilog masline, nego i u prilog cijele Dalmacije! 

*** Napomena: tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Masline od siječnja 2016. godine