antibiotik kao rješenjeDr. Mihovil Biočić pojašnjava kako je liječio masline streptomicinom: Eksperimentirao sam s tri metode, rezultati su vrlo ohrabrujući!

Nema novog maslinara kojega nije presjeklo kad je prvi put čuo za rak masline. Ružne izrasline po granama i stablu zaista izgledaju tumorozno. Kako se to liječi? Struka odgovara fatalistički, konačno, nemilosrdno: nema pomoći, stablo treba isčupati i zapaliti! Zar svetu maslinu tako? I nema druge? Nema! – tvrde stručnjaci.

A onda vam u neko doba netko otvori oči: ma nije to zapravo rak nego infekcija. Pa zašto se onda ne liječi? Ne liječi se! Maslinarska znanost kao da ni ne pokušava pronaći lijek, ostaje čvrsto ukopana u davno naučenoj smrtnoj presudi maslini: „isčupati, posjeći, zapaliti“. Jedino što struka po pitanju „raka“ masline do danas nudi su savjeti o prevenciji ove bolesti.

Kad je prije 17 godina postao maslinar prof. dr. Mihovil Biočić, donedavno kirurg u splitskoj bolnici Firule, kao liječnik nije se mogao pomiriti da se maslini, kad je ova bolest napadne, uopće ne može pomoći. Riječ je o bakteriji, a ne o raku i bolest valja liječiti kao i svaku infekciju antibiotikom, tvrdi. Već nekoliko godina streptomicinom pokušava liječiti rak masline. I rezultati su za sada dobri. Prvi put ih je javnosti obznanio u listu agilne Udruge Paičuša iz Piska, čiji je član. Na početku priče za Maslinu veli:

„Kao liječnika, pri prvom susretu s objašnjenjem „raka“ masline, zapanjila me oštrina naziva ove bolesti. Naziv „rak“ je apsolutno neprimjeren, jer je ova bolest uzrokovana infekcijom jedne bakterije, dakle uzrok je poznat, a bolest nema karakteristike koje ima rak, odnosno zloćudna bolest. To dakle nije rak nego bakterijska infekcija, rak u ovom slučaju ne postoji!

Iako nisam stručnjak u ovom području, zasigurno sam jedan od onih koji puno vole ovo sveto stablo, zbog čega sam pokušao (iz)liječiti “rak” masline temeljem jednostavne činjenice da se ne radi o ''raku'' nego o bakterijskoj infekciji, koja se u humanoj i veterinarskoj medicini uspješno liječi, pa zašto ne bismo liječili i bakterijsku infekciju biljaka, u ovom slučaju stabla masline.

Kad vi nešto nazovete rakom, sam naziv psihološki implicira nemogućnost liječenja i onda vi odustajete, ali ako vi kažete da je to infekcija, kao što u ovom slučaju jest, onda nade ima i može se liječiti! Ako se bakterijska infekcija u humanoj i veterinarskoj medicini uspješno liječi, može i u ovom slučaju.

Masline bolesne od „raka“ treba izliječiti, a ne samo davati savjete o prevenciji. Apsurdne su preporuke o vađenju i spaljivanju zaraženih stabala! To ne jamči zdravlje ostalih maslina u tom nasadu, jer opet može doći do infekcija, pa će ih opet čupat i spaljivat! Do kada vaditi i spaljivati stabla?! “

Kako struka nije dala nikakve savjete o liječenju ove bolesti, s problemom se prof. dr. sc. Mihovil Biočić uhvatio sa svojim prijateljima maslinarima, a vodeći se svojim liječničkim iskustvom. I počeo davati injekcije antibiotika streptomicina maslinama!

 

- Ja sam promislio, kad sam vidio da je to infekcija, da će antibiotik Streptomicin djelovati. I krenuo sam davati maslini injekcije streptomicina (nažalost kome je prošao rok trajanja). Streptomicin je inače skup antibiotik i tko će mi dati „friški“ streptomicin za liječenje stabla? I prije nekoliko godina, u suradnji s maslinarom Željkom Banom, koji je imao sličnu ideju, u njegovu masliniku u Kaštel Sućurcu pokušali smo izliječiti inficirana stabla maslina i to na dva načina.

- Koji su to načini?

- Po prvoj metodi, ovisno o veličini inficiranog stabla, stavljali smo dvije ili više doza lijeka oko 1 metar u krugu debla. Dakle, stavili smo 1 gram streptomicina u 1 decilitar fiziološke otopine i debelom iglom, na kojoj je cjevčica duljine oko 15 – 20 centimetara, probili gumeni čep te bočicu okrenuli naopako. Kroz cjevčicu je izlazila tekućina sa streptomicinom u zemlju, a korijenjem u stablo. Ovo je posebno efikasno za vrijeme suše, kad stablo bolje upija vlagu iz zemlje. Uspjeh nam se do sada čini potpun. Ovaj postupak se primjenjuje 2-3 puta u roku dva mjeseca na stablo koje ima veliki broj inficiranih izraslina. Nakon godine dana, izrasline su se osušile, otpale, a grana na kojoj je bila izraslina je postala gotovo normalnog izgleda.

Po drugoj metodi na stablu, koje ima pojedinačne izrasline, možemo oštrim nožem izrezati čvorastu izraslinu do zdravog dijela. Središte izrezanog treba dobro očistiti i dobro poprskati ranjenu površinu otopinom streptomicina (1g/dcl), koju naknadno, sutradan, zaštitimo bakrenim preparatom i/ili voskom. Nismo primijetili povrat izrasline na istom mjestu.

Unatrag godinu dana pokušao sam s trećom metodom, davanja injekcija u glavno deblo stabla, u područje dublje od kore, prema srčiki. Najprije bih aku-bušilicom od gore, koso prema dolje izbušio 1-2 rupice, dubine oko 5-6 cm i ulio Streptomicin u navedenoj koncentraciji, a zatim bih otvor začepio voćnim voskom. To sam ponovio nakon 2 mjeseca.

Na stablu masline Leccino, koje je bilo puno tumoroznih krasta sam najprije obavio radikalnu rezidbu, zatim skalpelom izrezao oko 90% velikih tumoroznih tvorbi do dna promjene, poprskao Streptomicinom, bakrenim preparatom i zaštitio voskom. Rezultat nakon oko godine dana je vrlo zadovoljavajući.

U lipnju 2017. g., akciji se pridružio i Mili Bratinčević, maslinar iz Kaštel Sućurca, kojeg mnogi znaju kao djelatnika Uprave za otoke Minstarstva regionalog razvoja. U njegovu masliniku u Kaštel Sućurcu tik uz magistralu na predjelu Čaval streptomicinom je dr. Biočić izgleda izliječio jednu maslinu. Mili Bratinčević se prisjeća:

 

- Jednom sam mastrinku, koja je bila obolila od raka, skroz otpilao i odstranio. Panj sam spalio. I što se dogodilo? Prva grančica iz zagorenog panja, koja je izašla, odmah je imala rak. Dakle bakterija ostaje u sokovima. Ova maslina, koju smo liječili streptomicinom, bila je stara oko 25 godina i bila je sva u krastama od „raka“. Otpilao sam cijelo deblo, a godinu prije ostavio sam jednu grančicu koja je niže od tog otpilanog dijela. Na tu grančicu smo navrnuli levantinku. I onda je dr. Biočić u taj panj ubrizgao tri injekcije streptomicina.

- S bušilicom sam izbušio tri rupe u tom panju i onda smo te rupe špricom ispunili sa streptomicinom i začepili voskom. I to biljka apsorbira. I sad čekamo hoće li se pojaviti rak na toj mladici. Za sada ga još nema. To smo uradili u lipnju mjesecu prošle godine i svakih mjesec-dva je dođemo vidjeti i napravimo fotografiju. Još nema nikakvog znaka raka na njoj – detaljnije će dr. Biočić.

Prošetali smo do maslinika Milija Bratinčevića i pregledali liječenu maslinicu. Stvarno izgleda zdravo, ni traga „raku“. Putem nam dr. Biočić priča o metodama koje je primjenio:

- Iznimno je važno, kod svih postupaka potpuno odstraniti što je moguće više '“krasta'“, kako bi se smanjio broj klica. Ja stalno povlačim paralelu s medicinom i čovjekom. Ako netko ima veliki gnojni upalni čir antobiotici će pomoći, ali apsolutno ne onako dobro kao kad kirurg prije izvadi taj gnoj, pa tako smanjite broj klica i onda antibiotik djeluje protiv znatno manjeg broja klica. Sve tri metode se mogu i kombinirati.

- Jeste li određenom stablu davali antibiotik samo jednom ili ste ponavljali, davali više puta?

- Dva puta, ali možda bi trebalo i tri, četiri puta, ja još nisam siguran koje su to doze. Ovisi i o veličini stabla, o opsežnosti tumoroznih promjena. Vrlo je teško doći i do streptomicina... To sve bi trebao biti predmet istraživanja kompetentnih istraživača!

- Jesu li i ostali rezultati vašeg liječenja streptomicinom ovako dobri kao kod ove, izgleda, izliječene Milijeve maslinice?

- Veseli me, temeljem naših rezultata, da izlječenje „raka“ masline izgleda moguće. Rezultati su vrlo ohrabrujući. Pretpostavljam da izlječenje stabla zahtjeva 10 do 12 mjeseci. Svakako da su ovako izliječene masline i dalje na promatranju te da se konačni vjerodostojni zaključak može dati nakon duljeg razdoblja i jedne sveobuhvatne, temeljite i dokumentirane procjene. Zato ja molim znanstvenike Instituta da se oni pozabave s time, da liječe, a ne da stalno pričaju o preventivi.

Za početak možda pokušati, kao i mi, liječiti streptomicinom, dok se ne nađe neki manje skupi antibiotik ili djelotvorni antiseptik. Znanstvenici s područja fitopatologije i fitofarmacije trebali bi naći i lijek i metode liječenja koje su prihvatljive za širu uporabu! Osobito je važno da to liječenje ne bude skupo, jer streptomicin je dosta skup. Postoje i jeftiniji antibiotici koji možda djeluju, ali to treba ispitati..., ispitati na što je sve osjetljiva ova bakterija. Imao sam jedno predavanje o ovome pred dijelom znanstvenika Instituta za jadranske kulture. Bili su oduševljeni idejom, rekli su da je predavanje jako interesantno.

 

- Vi ste se sami sjetili da bi antibiotik mogao pomoći kod raka masline?

- Jesam. Vidite, ja sam vam kao novi maslinar, pun neznanja o bolestima maslina, uzviknuo poput onog djeteta iz bajke da je “car gol“. Uistinu, ma koji rak? To je infekcija bakterijom, a to je moguće liječiti! Eto, baš tako. Kasnije sam išao gledati literaturu i onda sam našao da su već neki pokušali sa streptomicinom. Bilo mi je drago da sam i ja neovisno o njima došao na istu ideju. Dakle, neki su znanstvenici (Ercolano i dr.) došli do izvjesnih spoznaja i rezultata s uporabom antibiotika streptomicina kod „raka“ masline.

- Ima zemalja koje zabranjuju antibiotike u maslinarstvu...

- Tako je, ali u jajima, teletini, u kokama i u niz proizvoda koje svakodnevno uzimamo, imate i antibiotike i hormone i čega sve ne, i to jedemo svi. A zašto ne bismo odlučili: ovu godinu ćemo liječiti ovih deset stabala, nećemo ih brati, ako je to upitno, a uopće nije upitno, antibiotik procirkulira i s vremenom otiđe. Mislim da bi se u nekoliko mjeseci to trebalo očistiti.

- A koji su zaključci tih znanstvenika koji su isto probali sa streptomicinom liječiti rak masline?

- I oni su u fazi istraživanja. Našao sam u tim člancima i genetska istraživanja, mogućnost genetskog preobražaja, stjecanja otpornosti. To me je oduševilo i to bi bila prava stvar. Jer imate sorte maslina koje su otporne i uopće ne oboljevaju ili teže oboljevaju od raka, među njima je često i oblica, za razliku od lastovke koja puno oboljeva od raka.

Zanimljiv je i pokus iskusnog maslinara Luciana Marušića iz udruge Paićuša iz Piska. On je jednu guku, od jako oboljele maslinu, presadio u zemlju na većoj nadmorskoj visini. I gore se razvila maslina koja nije bila bolesna od raka, a uzeta je sa zaraženoga stabla. Znanstvenici bi imali što istraživati...