“Dobro je vratiti se”, entuzijastično kaže lik Dolpha Lundgrena u filmu “Plaćenici 4” (“Expend4bles”), ali entuzijazam za ovaj akcijski hit-serijal polako je iščezao. Hladan kao kamen bio je potpisnik ovih redaka prvi put dosad odlazeći na projekciju novih, četvrtih “Plaćenika”, baš u skladu s naslovom akcijskog filma “Stone Cold” iz ranih devedesetih.
Svaki od dosadašnjih triju filmova iz “The Expendables” serijala napeto se iščekivao i umio je na mahove izazvati “wow” efekt na prvo gledanje, ali bi, nažalost, dobrano počeo blijediti na svako iduće i u konačnici nijedan nije ispunio potencijal i ni izbliza ispao ultimativni akcijski blockbuster kako je mogao i trebao, odnosno nešto tako bi se možda moglo složiti od njihovih najboljih segmenata.
Podsjetimo, u prvim “Plaćenicima” iz 2010., legendarni Sylvester Stallone je okupio Lundgrena, Jasona Stathama, Jeta Lija i Mickeyja Rourkea, te prvi put podijelio scenu s Arnoldom Schwarzeneggerom i Bruceom Willisom. Ukazanje “svetog trojstva” akcije na velikom ekranu bilo je predugo na čekanju i ispunilo je očekivanja unatoč tome što su Sly, Arnie i Bruce u toj sceni samo mitraljirali riječima.
Koncept je, dakle, bio okupiti stare ratnike pred kamerom, velike i karizmatične akcijske “mačo” zvijezde jučerašnjice s bogatom žanrovskom povijesti ili njihove dostojne nasljednike (Statham, Scott Adkins), ukratko “dream team” akcije, o čemu je godinama maštao svaki ljubitelj žanra pitajući se dječje ekstatično “tko je jači – Lundgren ili Li, Stallone ili Willis/Jean-Claude Van Damme/Mel Gibson?”, na što su “EX” filmovi davali mogući odgovor.
“S ‘Expendablesima’ želim snimiti film stare škole koji bi pokazao pravo značenje akcijskog spektakla danas kada žanrom dominira računalno generirana slika. Znate, film o ljudima, ne superjunacima, koji sami izvode stvari kao u osamdesetima i devedesetima, dakle fizičke kaskaderske akrobacije. Za takav film trebalo je pronaći odgovarajuće glumce i postaviti ih pred kameru. Trebalo je sastaviti akcijski ‘dream team’...”, rekao nam je Stallone na presici u Veneciji 2009. godine.
Sly je najvećim dijelom uspio u tome, premda nije dobio Van Dammea, Stevena Seagala, Wesleyja Snipesa, Jackieja Chana i Kurta Russella koji je još u osamdesetima producentima predlagao ansambl akciju s ikoničkim akcijskih herojima epohe. Uz neke od njih umjesto Terryja Crewsa i Randyja Couturea prvi “The Expendables” bi izgledao drukčije.
No, film je svejedno umio djelovati poput nostalgičnog vremeplova i biti “old school” u akcijskom izričaju neovisno o posezanju za računalno generiranom krvlju, pa i ponuditi dašak dramske refleksivnosti isluženih boraca pored njihovih “meta” podbadanja. Godine 2012. “Plaćenici 2” Simona Westa (“Con Air”) napravili su korak dalje u zvjezdanom pojačanju, akciji, ali i metafilmskoj autoironiji u vezi heroja, njihove ostavštine i vremešnosti sukladno tituli “potrošni” iz naslova serijala.
Schwarzenegger i Willis imali su veće uloge i dobili mali akcijski “buddy” film unutar filma, Van Damme je postao glavni negativac, a angažiran je i Chuck Norris. Iako je to već bilo to, “EX2” je nerijetko izgledao kao da je Cannonov “B” film dvijetisuće i desetih, samo ne u koprodukciji s Warnerom (“Kobra”), nego u skladu s produkcijskim dometima novomilenijske direktno-na-video kinematografije.
“Plaćenici 3” Patricka Hughesa podebljali su 2014. cannonovski, tj. direktno-na-video štih serijala, unatoč novom angažmanu nekadašnjih akcijsko-zvjezdanih prvoligaša Snipesa, Harrisona Forda, Antonija Banderasa i Gibsona kao negativca, veterana žanra koji su se morali gužvati u kadru s nekarizmatičnim mladim snagama poput Kellana Lutza i Ronde Rousey, kao i krajnje neakcijskim Kelseyjem Grammerom.
“EX3” se, znači, udaljio od izvornog koncepta, ali je i dalje mogao štrecnuti srce prospektom susreta Terminatora i Indiane Jonesa te okršaja Ramba i Pobješnjelog Maxa, makar je taj prospekt zaslužio puno bolji film. “Plaćenici 4” udaljili su se još više od originalne zamisli i nemaju akcijske teškokategornike poput Schwarzeneggera, Willisa, Van Dammea, Forda, Gibsona, Lija, Snipesa, Norrisa...
Od izvorne plaćeničke ekipe u “Expend4blesima” se vraćaju samo Statham, Lundgren i Couture, Stallone ima manju ulogu, a nova imena su (generacijski) šarolika i nasumična više nego ikad dosad: Curtis “50 Cent” Jackson, Megan Fox, Tony Jaa, Iko Iwais, Andy Garcia, Jacob Scipio i Levy Tran.
Jaa i Uwais zaslužuju biti tu, ali ostali baš i ne, koliko god Garcia bio raspoložen (najviše što se približio akciji bila je sporedna uloga u “Nedodirljivima” i “Crnoj kiši”), a Scipio se trudio “skinuti” Banderasa u ulozi sina njegova lika iz “EX3”. U mnoštvu novih likova unutar zbrčkanog scenarija gube se stari i pripadajuća zezancija na račun njihovih godina, od “dioptrijskog ciljnika” Lundgrenova lika nadalje (“Nekoć si bio snažan, što se dogodilo?”, “Gravitacija uzima danak!”, “Posjetit ću te u domu za starije...”).
Pored toga, “Plaćenici 4” isuviše djeluju kao “spin-off” film sa Stathamovim likom (u jednom trenutku obnaša ulogu zaštitara iritantnog “influencera” kojeg će zasluženo namlatiti) ili najava istog budući da bi on trebao preuzeti serijal od Stallonea s kim još uvijek ima dobru kemiju i bilo bi bolje da su je preusmjerili u neki samostalni “buddy” akcić.
“Expend4bles” se ustvari nećka između “spin-offa” i nastavka, kao i nesuđene ženske verzije “Plaćenika” (Fox kao vođa tima), pa ne čudi da je scenaristički dosta proizvoljan. Ono, kad je već Fox angažirana, dajmo jednu “tko se tuče, taj se voli” scenu sa Stathamom u formi predigre i njezino skidanje u donje rublje. Gubitak “sretnog prstena” Stalloneova lika samo je dobar izgovor da Statham prebije bajkere u baru itd.
Odmak od prijašnjih, mahom analognih filmova dolazi i u vidu prečestog posezanja za digitalnom slikom i tzv. zelenim ekranima. Ne bi to bila tolika frka da CGI nije neuvjerljiv za spektakl navodno težak 100 milijuna dolara, ali jest, kao u “Hidden Strike”, prethodnom uratku novog redatelja Scotta Waugha (“Need For Speed”), tako da su digitalizirani prizori u opreci s “primitivnim” scenama u kojima junaci (pre)brutalno sjeckaju i probadaju negativce, karakteristično za nasilje u novovjekim akcijama “R” predikata poput “Racije”, “Johna Wicka”, “Sisu” i “Cijene spasa”.
Nakon razmjerno obećavajuće prve dvije veće scene ambijentirane u “bivši Gaddafijev kemijski pogon u Libiji”, gdje se pozitivci natežu s negativcima oko detonatora za nuklearne projektile i prilikom čega stradava jedan od plaćenika, a da to baš i ne izaziva očekivanu emociju, radnja se većinski odvija na teretnom brodu na putu prema Rusiji u svrhu izazivanja Trećeg svjetskog rata.
“Pod opsadom” sa Stathamom umjesto Seagala? Tako nekako, ali akcija je inferiornija i jeftnjikava, premda se Waugh trudi ubrizgati dašak uzbuđenja, tipa da Stathamov “sidekick” nakratko postaje Jaa i da orkestrira “brzu i žestoku” potjeru motociklima po brodu (motor, avion, rampa).
Šteta je da Jaa i Uwais nisu omjerili snage kao vodeći azijski majstori borilačkih vještina današnjice, ali zato je duel potonjeg sa Stathamom daleko najbolja stavka filma. Uwais se potvrdio kao opak protivnik i namučio je Stathama kao malo tko u zadnje vrijeme otkako jedva da primi udarac, kamoli da se čini kako bi mogao i izgubiti borbu. To je jedina scena “Expend4blesa” za “best of” serijala koji je od prvog do četvrtog dijela postao (po)trošan materijal.