”Ovakve više ne rade” moglo bi se reći za podcijenjeni film ”Najveći ulov” (”Finestkind”), redatelja i scenarista Briana Helgelanda, koji je doplovio u ”A1 Videoteku” za hrvatsku premijeru. Nimalo ne čudi podatak da je Helgeland napisao scenarij još 1995., dvije godine prije nego što se proslavio kao Oscarom nagrađeni scenarist ”L.A. povjerljivo”, odnosno ”Urote” i ”Poštara” te debitirao kao redatelj s ”Vraćanjem duga” i periodički nastavio režirati (”Legenda o vitezu”, ”Pakleni red”, ”42”).
Praktički je u svakom kadru vidljivo da je film začet devedesetih kao srčana ”old school” drama s elementima napetog krimi trilera, likovima za kakve se navija i završnicom koja tjera na aplaudiranje, što dođe kao osvježenje u aktualnoj filmskoj ponudi. A osjeća se i da ”Najveći ulov” za Helgelanda predstavlja nešto osobnije, svakako više od njegovih posljednjih nekoliko filmova koje je režirao (”Legenda” s Tomom Hardyjem) ili napisao (”Slobodna zona”, ”Robin Hood”, ”Spenser Confidential”).
Ovoliko osobnosti i duše Helgeland nije unio u scenarij od ”Mistične rijeke” i ”Tjelesne straže”, čak i više. Naime, Helgeland je odrastao u ribarskom gradiću Bedfordu (Massachusetts), gdje se odvija radnja filma ”Finestkind”, a i radio je na brodu koji je skupljao školjke, baš kao i njegovi likovi.
Zvukovi Atlantskog oceana i valova otvaraju film prije nego što upoznamo ribara Toma (nanovo odlični, pritajeno intenzivni Ben Foster) koji živi za more. Tomu u posjet dolazi mlađi polubrat Charlie (solidni Toby Wallace; viđen u ”Bajkerima”) i želi mu se pridružiti kao pomoćni mornar preko ljeta dok razmišlja bi li se nastavio baviti pravom i raditi za oca (Tim Daly).
”Brat si mi, moraš me povesti”, veli Charlie, s kojim Toma povezuje zajednička majka Donna (Lolita Davidovich), a razlikuju se po društvenom statusu. Kad Charlie isplovi s Tomom i njegovom ekipom, bit će to ”vraška prva plovidba”: brod potone i njih dvojica završe na splavi za spašavanje. ”Još nismo mrtvi”, kliču oni i posada potonula broda.
No, Charlie je svejedno siguran da se vraća na more, iako ga za kopno veže lokalna djevojka Mabel (sve popularnija Jenna Ortega) s kojom se spetlja. Gledatelj razumije Charlieja i sam privučen posebnim pomorskim trenucima poput osluškivanja kitova ispod broda i bratstvom posade. Helgeland razvija ”Najveći ulov” kao ribarsko-dramsku ”Oluju svih oluja” bez blockbusterske ”disaster movie” komponente, u koju se prirodno, premda i razmjerno predvidljivo, uvlači triler.
Događa se to kad ribari postanu ”kratki s lovom” i odluče se upustiti u poslić s heroinom za 100 tisuća dolara (negativac je Clayne Crawford) s brodom Tomova otuđena oca, gospodina Eldgridgea (vidljivo ostarjeli, ali sjajni Tommy Lee Jones), ribarskog veterana oboljelog od raka, što ispada jednako opasno kao nevera na moru.
Pa ipak, iskrenost ”Finestkind” pobijedit će predvidljivost kod svakog gledatelja lišenog modernog cinizma prema nečem staromodnom, melodramski intoniranom s velikim i snažnim izjavama (”Živiš, umireš, važno je što je između...”, ”Brod je moj hospicij...”), baš u stilu filmskih devedesetih. Kriminalistički triler je sekundaran, a mačo drama primarna.
Malo po malo, ”Najveći ulov” se nenametljivo pretvara u maskulinu dramu s dozom melankolije o otuđenim očevima i sinovima, bratstvu, doslovnom i onom prijateljskom. Foster i Jones izvanredno se nadopunjuju kao sin i otac na kraju života, a potonji glumac dao je svoju ponajbolju ulogu novog milenija, možda nikad dirljiviju. ”Finestkind” jest ime broda, ali naslov kao da označava i vrstu filma koji je Helgeland snimio. ”Najveći ulov” je najfinija vrsta.